Poznato je da nisam od onih koji plaču zbog uhićenja zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Uvijek mi je bio odiozan sustav koji je ovisio isključivo o volji jednog čovjeka. O njegovu raspoloženju ovisilo je hoće li podanik uživati sve blagodati ovoga svijeta ili će tavoriti na margini prezren i odbačen. Često je oko sebe volio okupljati društvo koje bi u najmanju ruku trebao izbjegavati gradonačelnik srednjoeuropske metropole. Milan Bandić vodio je grad netransparentno pa se ovo uhićenje moglo očekivati prije ili kasnije. Nije u gradu stvorio uvjete za pozitivnu kompeticiju, pa neka pobijedi i obogati se najbolji, nego je on, poput faraona ili nekog levantinskog kabadahije, arbitrirao u tome tko može uspjeti. Imao je svoj krug prijatelja kojima je omogućio da postanu društvena krema, ali znao se suptilnim populističkim igrokazima, a taj mu talent ne mogu osporiti ni najveći protivnici, približiti društvenim autsajderima.
Upravo zbog takvog duševnog pristupa bit će zanimljivo pratiti kako će taj društveni kapital, a tako, ako niste znali, mladi menadžerski lavovi nazivaju veze i poznanstva, reagirati nakon odlaska karizmatičnog Milana Bandića. Stoga se Bandićeva sudbina ne može uspoređivati s Ivom Sanaderom i Nadanom Vidoševićem, nego s legendarnim Fikretom Abdićem Babom, možda najvećim populistom ovih prostora. S tim dodatkom da Milan Bandić neće imati podršku samo običnog puka, nego, možda još i više, podršku vrlo bogate i utjecajne elite koju je zadužio. Uostalom, nisu mi posve neuvjerljive ankete koje pokazuju da bi i nakon uhićenja Milan Bandić pobijedio na sljedećim izborima. Teško mi je proniknuti u psihologiju mojih sugrađana koji su tako nekritički vezani uz utamničenog gradonačelnika, ali to je jednostavno tako. Mogu samo žaliti zbog toga i uporno ponavljati da će i nakon Bandića tramvaji i dalje voziti i Sava teći. Dok društveni marginalci žale za Milanom zbog nekih sitnih usluga koje im je napravio, moćnici imaju sasvim druge motive. Bude li Bandić predugo u pritvoru i ne bude li zadovoljan njihovim naporima da što prije iziđe na slobodu, onda ni on više neće imati razloga da štiti. Previše moćnih ljudi nije sretno zbog toga što je Bandić u zatvoru. Jer ovo što se do sada pojavilo u javnosti o Bandićevim grijesima sasvim je dovoljno za uhićenja, ali prema mojem sudu, to je tek uvertira za glavno jelo.
Sam će gradonačelnik, kako kažu prvi glasnici, graditi svoj imidž hrabrog mučenika koji velikodušno hoće sve grijehe preuzeti na sebe. Bandićevi odvjetnici i brojni prijatelji u medijima će se potruditi poslati poruku o tome kako se uznik dobro drži, da nije klonuo duhom, kako su ga ostali zatvorenici odlično prihvatili te da se već počeo brinuti o maćuhicama u zatvorskom krugu (ovo s maćuhicama samo pretpostavljam jer nikad nisam bio u Remetincu). Nije nemoguće da ga nakon nekog vremena vidimo s imidžom pustinjačkog mistika s dugom bradom i izgledom koji će biti nešto između Robinsona Crusoea, Sulejmana i Slavena Bilića. Na njegov rođendan okupljat će se mnoštva sljedbenika sa svijećama, a molitve bi mogli predvoditi brojni zagrebački župnici kojima je gradonačelnik uvijek zdušno pomagao. Milan Bandić nestajat će s političke i javne scene polako i pomalo mučno. Njegovim prijateljima i brojnim obožavateljima bit će sigurno nešto teže i lošije, ali većina Zagrepčana neće osjetiti ikakvu promjenu. Može Zagreb i bez Milana Bandića.
>> Rodijački savezi i dalje vladaju Hrvatskom
>> Ravnateljstvo policije: Akcija 'Agram' nije politički konstruirana
>> Bandić će radije ostati u pritvoru, nego se odreći mjesta gradonačelnika
Duško Ljuština i Darko Stazić su sastavni dio njegove "stvorene elite" u Zagrebu - ali njih nitko nece ispititvati u vezi svega - zato ce vjerojatno Sandru Perkovic i druge zasluzne sa rezultatima iz "prave elite" provlaciti kroz javni linc i morat ce se pravdat pred javnoscu za nista i stavljeni ce biti u poziciju da optuze da sami ne budu optuzeni...