Što su zapravo izabrali oni koji su glasali za Vučića? Izborom Vučića ukinuta je mogućnost da Srbija preuzme odgovornost za ratove devedesetih, zločine koji su u njima počinjeni, za materijalnu i duhovnu devastaciju ove zemlje i zemalja u kojima je Srbija ratovala. To nije rekao nitko od perjanica HDZ-a, nego hrvatski režiser Oliver Frljić, u intervjuu koji je dao u Beogradu.
Srbija zaista i nakon izricanja presude Međunarodnog suda i dalje drži oči čvrsto zatvorene. Ne čine to samo srpski vođe, ne prave se gluhi, nijemi i slijepi samo Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić, i sami do grla umočeni u sramnu stranicu srbijanske povijesti, nego praktično i svi mediji. U Srbiji se piše o etničkom čišćenju počinjenom u Hrvatskoj, ali – nakon Oluje. Slabo se može čuti o onome što je počinila Srbija, a utvrdio sud: “Najkasnije od kolovoza 1991. godine politički cilj objedinjavanja srpskih područja u Hrvatskoj i BiH sa Srbijom postizan je uz pomoć široko rasprostranjenih i sistematskih oružanih napada na pretežno hrvatska i nesrpska područja, uz pomoć nasilja i zastrašivanja. Zajednički cilj udruženog zločinačkog pothvata bila je uspostava etničkih srpskih područja.” Piše to u presudi, u kojoj se govori i o ubojstvima, torturi, pljački, ekstenzivnom razaranju kuća i katoličkih crkava, zbog čega je gotovo cjelokupno hrvatsko stanovništvo napustilo okupiranu trećinu zemlje. O tome u srbijanskim medijima i nema tragova.
“Međunarodni sud presudio je da tijekom rata u Hrvatskoj nije bilo genocida, ali tereti ratne prošlosti ostaju prisutni. Ovo posebno vrijedi za Hrvatsku, gdje se Oluja obilježava kao najveći nacionalni praznik bez obzira na 200.000 protjeranih i hiljade ubijenih Srba”, piše nakon presude beogradski Blic, s naslovnicom “Suđenje besmisleno kao što je i rat bio”. Zašto je rat pokrenut, tko ga je pokrenuo, o tome nema ništa, ne koristi se ni presuda kako bi se konačno i u Srbiji počelo razgovarati o tome što se zapravo dogodilo i zašto. Za optuživanje Hrvatske olako se koriste brojke i slova, pa je teško dokučiti otkud Blicu “hiljade ubijenih Srba”, otkud protjerani, kad je bilo očekivano da će se srpski narod s okupiranog područja, odakle su potjerali svoje susjede Hrvate, dignuti u bijeg prije dolaska hrvatske vojske. Umjesto pristupa prema kojem svatko traži što se korisno za sebe može izvući iz presude, za razvoj odnosa dviju zemalja puno bi bilo bolje vidjeti što presuda govori o grijesima naše strane.
A tu je stvar jednostavna, Srbija i Beograd pokrenuli su rat, zauzeli trećinu Hrvatske, protjerali stanovništvo, ubijali, tukli, pljačkali, palili kuće i crkve. Upravo to i kaže presuda, a to što ipak nije riječ o genocidu, stvar je pravnih ocjena prema kojima protjerivanje nije genocid, nije genocid ako ne ubiješ ama baš svakoga koga se dočepaš. Dakle, to što nije bilo genocida ne znači puno, ako su dijelovi Hrvatske okupirani, Hrvati protjerani, mnogi ubijeni, silovani, prebijeni, odvedeni u logore u Srbiju.
“Boris Tadić, koji se svojevremeno ispričao za zločine počinjene u ime Srbije, poziva predsjednike Tomislava Nikolića i Kolindu Grabar-Kitarović da dvije strane, umjesto propalih tužbi, razmijene isprike”, pisao je Blic nakon presude.
Eto nas tako opet na početku, kao da su i Hrvatska i Srbija jednako krive za to što je u ljeto 1991. Beograd odlučio napraviti veliku Srbiju. Pa bi se valjda Zagreb trebao ispričati za to što je Beograd pokrenuo osvajanje, razaranje, opsadu gradova, protjerivanje. Stvari postaju nepodnošljive i na ovaj način nikad odnosi Hrvatske i Srbije neće biti dobri. Hrvatska politika donedavno se mirila s obnovom odnosa unatoč tome što su, kako je isticano, pogledi na uzrok rata različiti. S tim se mire i europski čelnici, koji sklapaju previše nemoralnih dogovora samo zbog nekih navodno viših ciljeva iako se takvi dogovori prebrzo pokažu trulima. Ali sad postoji presuda prema kojoj nema nikakve dvojbe što se 1991. dogodilo u Hrvatskoj. Kad bi i Beograd to priznao, bilo bi lakše i u Hrvatskoj potpuno raščistiti preostale vlastite tamne mrlje.
Srbijo oprosti što smo se suprotstavili tvojoj agresiji i nismo čekali kao ovce na klanje u što ste vi bili sigurni. Oprostite što smo branili svoje gradove i sela.Mi vama opraštamo što ste u konvoju pobjegli u Srbiju.