“Bog za javnu rasvjetu!”, “titula” je to koju je sam sebi, prema navodima nedavno potvrđene USKOK-ove optužnice, dodijelio Mijo Marošević, čovjek koji je godinama bio voditelj Odsjeka za građenje i održavanje javne rasvjete Grada Zagreba, a pod povećalom istražitelja našao se zbog optužbi da je primao mito. Osim njega, optužen je i Petko Gavrilović, kojeg USKOK tereti za pomaganje u primanju mita.
Za imovinu 70 godina rada
Pojednostavnjeno rečeno, Marošević se tereti da je preko Gavrilovića, kao svojevrsnog posrednika, od podizvođača radova koji su radili na održavanju javne rasvjete u Zagrebu tijekom 2008. tražio te primio oko 80.000 kuna mita. Kako je to radio, istražiteljima su opisali svjedoci ispitani u istrazi, a cijela ta priča još jednom razotkriva na koji se način pod gradonačelnikom Milanom Bandićem vlada u Zagrebu.
Jer davanje mita za dobivanje posla mogli ste izbjeći samo ako ste “Bandićev čovjek”, o čemu je u istrazi svjedočio Stipe Čičak. Iskazivao je kako je jednom prigodom pozvan u prostorije Gavrilovićeve tvrtke Gamont gdje su ga čekali Gavrilović i Marošević.
– Rekli su mi da sam pozvan radi dogovora o iznosu koji trebam platiti za posao koji sam dobio od Elektre Zagreb jer mi u protivnom neće biti plaćeni obavljeni radovi. Bilo mi je jasno da traže mito, no nisam htio na to pristati pa sam im rekao da ću im novac uplatiti samo na račun, i to na ime i prezime tražitelja. Oni na to nisu htjeli pristati pa su izašli iz ureda te sam čuo kako raspravljaju. Kada su se vratili, rekli su mi da odem do sobe Marka Škrobe. Kada sam mu došao, on mi je kazao: – Ti si Milanov čovjek, možeš raditi a da ne platiš. S tim ‘Milanov čovjek’ mislio je na gradonačelnika Bandića jer smo mi kumovi – kazao je Čičak.
Sreću da bude “Milanov čovjek” nije imao Zvonko Tolić, od kojega je, kako je kazao, Marošević mito prvi put tražio 2007. – Rekao mi je da je on Bog i batina za javnu rasvjetu u Gradu Zagrebu te da Elektra Zagreb nema ništa s tim jer je vlasnik javne rasvjete Grad Zagreb. Kazao je i da su ljudi iz Elektre pikzibneri koji ni o čemu ne odlučuju jer o podizvođačima odlučuje on – kazao je Tolić. Opisao je kako je Marošević tražio da mu isplati proviziju jer je njegova tvrtka Elektograđenje dobila posao održavanja javne rasvjete. Odnio je 40.000 kuna u omotnici koju je predao Gavriloviću.
– On je prebrojio novac i kazao da to neće biti dovoljno jer Marošević očekuje 10 posto od godišnje zarada Elektrograđenja na poslovima javne rasvjete. Kako je 10 posto od godišnje zarade bilo 300.000 kuna, kazao sam da je to previše, no da ću pokušati nešto skupiti. Skupio sam 40.000 kuna koje je Maroševiću odnio moj otac u prosincu 2008. – kazao je Tolić.
Marošević je u obrani negirao navode optužbe te je tvrdio da mu se Tolić i Čičak u svojim iskazima osvećuju prijavljujući ga za djelo koje nije počinio. No osim iskaza spomenute dvojice, dodatni problem za Maroševića je činjenica što USKOK traži da mu se oduzme 6,4 milijuna kuna, jer su utvrdili da mu je to nerazmjer u imovini koji nije pokriven zakonitom primanjima. Istražitelji su precizno izračunali da bi Marošević s prosječnom plaćom od 7000 kuna za toliku imovinu morao raditi 70 godina.
Lov u Južnoafričkoj Republici
Naime, Marošević ima kuću u Zagrebu od 1900 kvadrata, koju je sagradio za 5,4 milijuna kuna. Kuća ima podrum s teretanom, vinotekom, kupelji, lovačkom sobom i radionicom... Marošević je, navodi se u optužnici, od 2006. do 2012. na izlov divljači, uključujući i desetodnevni safari u Južnoafričkoj Republici 2009., potrošio 315.791 kunu, a ima i kolekciju streljiva i oružja vrijednu 342.100 kuna.
Sve to, smatra USKOK, Marošević nije mogao zaraditi na legalan način, jer je od 1994. do 2014. prosječno godišnje zarađivao 90.635 kuna, odnosno oko 7500 kuna mjesečno.
>> 'Pao' šef zadužen za poslove javne rasvjete u Gradu Zagrebu
tako to rade kumovi i" rodijaci"