Đuro Kadežabek iz Pakraca, dragovoljac i veteran Domovinskog rata, invalid bez obje noge, došao je u Split na tretman u barokomori. Po rješenju Ministarstva branitelja, koje mu osigurava medicinski tretman i smještaj, Đuro sa suprugom Anicom boravi u vojnom hotelu Zagreb na Duilovu koji se zbog promjene vlasnika (preuzeo ga je Pleter) – zatvorio. Kadežabekovi su ostali bez čiste posteljine, toaletnog papira, a od ponedjeljka i bez hrane iako u rješenju Ministarstva piše da im je osiguran suhi doručak i večera te kuhani ručak. Međutim, kuhinja je zatvorena. Samo zahvaljujući susretljivosti direktora hotela nisu na ulici, ali borave u sablasno pustom hotelu u kojem ne radi ništa.
– Ogorčeni smo, poniženi i prevareni. Država nas tretira kao građane drugog reda – uzrujani su supružnici Kadežabek, koji su se žalili Ministarstvu branitelja.
– Nakon što sam im rekao da smo bez hrane, u petak su me nazvali iz Ministarstva branitelja i ponudili preseljenje u 20 kilometara udaljen hotel Katarina u Dugopolju. Pitao sam gospođu kako ću ići na tretmane u barokomoru u bolnicu na splitskim Križinama, a ona se šokirala: "Nemate automobil?!" Nemam! Nemam obje noge, a invalidnost mi je 80%. Posljedica je bolesti, a ne ranjavanja pa mi ne priznaju 100-postotnu invalidnost, nemam pravo ni na što! – otvorile su se stare rane ratnika Đure.
"Prekinite liječenje"
Đuru je od hotela Zagreb do barokomore vozio kolega branitelj iz Siska. No tretman mu završava u srijedu pa odlazi, a Kadežabek treba ostati do utorka.
– Ministarstvo branitelja odobrava mi tretman u barokomori, hranu i smještaj, ali putne troškove snosim sam. Kada su čuli da je hotel Zagreb zatvoren, a da ne mogu u Dugopolje, rekli su mi da prekinem tretman i vratim se u Pakrac! Liječenje se ne smije prekidati! Imam Burgerovu bolest, ostao sam bez nogu, barokomora mi pomaže! – kaže Đuro koji nakon ratnog staža od 19. kolovoza 1991. do 30. lipnja 1996. i invalidnosti ima 4230 kuna mirovine. Tijekom godina ostao je bez obje noge, morao je adaptirati kuću i, nakon što vrati kredite, njemu i supruzi ostaje tek nešto više od 1000 kuna. Ne priznaju mu 100-postotnu invalidnost pa nema pravo na auto.
Nemam za auto
– Auto star 16 godina prodao sam za 600 kuna. Nemam novca za drugi. Došao sam kombi-autobusom, nosili su me vozač i prijatelj. Taksisti mi za prijevoz od hotela Zagreb do Križina traže 130 kuna, ja taj novac nemam, a sada supruga i ja ostajemo bez hrane – ne može suspregnuti suze Kadežabek. Upomoć su priskočili branitelj iz Splita Ivica Lozina i Jelena Eranović, predsjednica Udruge udovica. Svaki će im dan donositi hranu i voziti Đuru na terapije. Pitali smo Ministarstvo kako će riješiti problem. Odgovor čekamo.
>> Branitelji i Vlada moraju naći izlaz, a ponašaju se kao dva ovna na brvnu
Iskreno danas raznorazne manjine u RH imaju daleko veća prava od Branitelja koji su dali živote i djelove tijela za ovu zemlju....ali ljevica zna da Branitelji nisu njihovo glasačko tijelo pa niti ih zanimaju..