U svijetu obično ne vlada pretjeran interes za američke međuizbore na kojima određeni broj saveznih država bira svoje zastupnike u Kongresu i Senatu, ali i lokalnu vlast, no ovogodišnji američki predizborni cirkus u posljednjih nekoliko tjedana postao je vrlo zanimljiv. Postoji čitav niz zanimljivih pojava, a najzanimljivija je ona vezana uz predsjednika Baracka Obamu i njegovu Demokratsku stranku. Obama je postao balast i nepoželjna izborna prtljaga za kandidate iz vlastite stranke. Svi peru ruke od nepopularnog predsjednika, a kandidatkinja za Senat iz Kentuckyja otišla je toliko daleko da ne želi kazati je li za Obamu glasala na izborima 2012. godine zato što smatra da bi činjenica da je dala glas Obami mogla potpuno uništiti njene ambicije da postane senatorica. I njegova bivša državna tajnica Hillary Clinton, koja želi u predsjedničku utrku za dvije godine, baca drvlje i kamenje na njegovu vanjsku politiku. Neki su otišli toliko daleko da predsjednika optužuju za kukavičluk, neodlučnost i nesposobnost, a ima i izjava da on zapravo uopće nije politički relevantan, pa birači i ne trebaju obraćati pažnju na njega i na ono što radi. Kako bi stavili neprobojan zid između sebe i predsjednika, kandidati se odriču i njegovih pozitivnih postignuća. Ukratko, Obamu bismo u ovome trenutku mogli usporediti s nekom vrstom opasnog otpada s kojim nitko ne želi imati posla.
Iz ove shizofrene političke situacije proizlazi problem – članovi Demokratske stranke na ovaj će način teško narušiti rejting stranke kod birača koji više neće moći raspoznavati tko se to sve distancira i tko sve pljuje po predsjedniku. To se događa već u ovoj predizbornoj kampanji, a biračka logika mogla bi ići ovim pravcem – ako već za nekoga glasam, onda neću glasati za one koji pljuju po sebi i svojima, već za one koji pljuju po svojim protivnicima! S tim u skladu istraživanja javnog mnijenja pokazuju da bi republikanci mogli osvojiti još mjesta u Zastupničkom domu, koji je već pod njihovom kontrolom, ali je gotovo sigurno da će izgubiti većinu u Senatu, što bi američku politiku u iduće dvije godine moglo pretvoriti u takvu žabokrečinu kakve nije bilo u povijesti te zemlje. To je u velikoj mjeri već vidljivo zato što je Kongres u proteklom mandatu donio najmanje zakona u dosadašnjoj američkoj povijesti.
Republikanci su po definiciji blokirali svaki zakon koji je predlagao predsjednik, a to su u neku ruku činili i demokrati koji nisu slijedili stranačku stegu i pojedinačno, kako je kome palo na pamet, podmetali nogu predsjedniku iz pozadine minirajući njegove zakone. Kada se time doda činjenica da se u tekućoj predizbornoj kampanji ponašaju kao da im je Obama najgori protivnik i neprijatelj, onda je vrlo lako predvidjeti da će stranka kao cjelina, u izrazito delikatnom periodu dvije godine prije predsjedničkih izbora, utonuti u krizu iz koje neće biti lako isplivati. Nešto slično dogodilo se republikancima za vrijeme mandata Georgea Busha. Stranka se tada unutar sebe duboko podijelila na raznorazne frakcije tako da do današnjeg dana nije uspjela konsolidirati redove i iznjedriti nekakvu političku platformu i ideju iza koje bi stale sve stranačke grane i ogranci. Dogodi li se to i demokratima, a velike su šanse da hoće, onda će cjelokupna američka politička scena postati disfunkcionalna, a Obama će, i prije nego što mu istekne predsjednički mandat, postati “mrtvac iz Bijele kuće”. U ovakvoj konstelaciji stvari mogu krenuti nabolje samo ako na izborima 2016. godine jedna stranka osvoji svu vlast – i u oba doma Kongresa i u Bijeloj kući. Stoga se može predvidjeti da će iduće dvije godine u Americi biti politički “čupave i dlakave”.
Uza sva unutarnja stranačka previranja, stranke se moraju osvrnuti i na birače. Čak 68 posto Amerikanaca u anketi je kazalo da ne žele da se ponovno izaberu sadašnji kongresnici, a često se izjašnjavaju da ne žele glasati ni za jednog kandidata. Još je zanimljivije da isto misle i birači republikanaca i birači demokrata. Kod više od trećine birača percepcija Kongresa kao cjeline izrazito je negativna. Kada se sve skupa zbroji, rezultat nije nimalo lijep ni perspektivan, a jedan od zaključaka je da su Sjedinjene Države na rubu velike unutarnjopolitičke krize. Izlaz iz toga zahtijeva radikalne promjene.
>>Obama čvrsto zagrlio medicinsku sestru izliječenu od ebole
>>Putin: Obama je proturuski raspoložen
