Ma kakav Brazil i Mundijal, u BiH svaka tema počinje i završava politikom. Umjesto ovotjednih nogometnih, prognoziraju se listopadski izborni rezultati. Svađaju se hoće li Izetbegović s Radončićem ili će s Komšićem, može li Dodik pobijediti u RS-u i hoće li opet stranci Hrvate izbaciti iz vlasti. U tom ozračju u kojem su svi politički analitičari pokušao sam jedne večeri s nekoliko bošnjačkih i srpskih kolega u sarajevskom restoranu biti humorističan. Nakon nekog jakog vina, moje šale umjesto smijeha društvo je gutalo kao gorke pilule. A sve je krenulo kada me je jedan od njih upitao ljute li se Hrvati što im Bošnjaci biraju člana Predsjedništva BiH. Odgovorio sam šaljivo da Hrvati od kukanja i defenzive prelaze u novi oblik ratovanja. Odjednom muk. Pretpostavljam da su već počeli zamišljati gerilu. E, sada, kada sam se već zapetljao, morao sam ad hoc osmisliti tu novu hrvatsku strategiju koju sam najavio. "Otkrivam" kako je odlučeno, kada već ne mogu izabrati svoga, Hrvati će ovoga puta Bošnjacima birati člana Predsjedništva. Idem još konkretnije. Natječu se Izetbegović, Radončić i bivši reis Mustafa efendija Cerić. Hrvatski birači bit će pozvani da glasaju za efendiju. Šok! Ako Hrvati tako odluče, onda će on biti i izabran. Otvara se žestoka rasprava je li to moguće.
Matematika potvrđuje moje špekulacije kao realnu opciju. Vraćamo se u 2010., na zadnje izbore. Tada je Izetbegović dobio 162, Radončić 142, a Silajdžić 117 tisuća glasova. Hrvati čak ne trebaju biti rasipni kao Bošnjaci, koji su birajući hrvatskog člana morali dati velik ulog u stotinama tisuća glasova. Dovoljno je odvojiti nekoliko desetaka tisuća i konačno će Hrvati izabrati jednog člana Predsjedništva BiH. A ne kao na posljednjim izborima. Hrvatske stranke raspršile su svojih 200 tisuća glasova na Borjanu Krišto (109), Martina Raguža (60) i druge, a pobijedio je kandidat bošnjačkog SDP-a Željko Komšić sa 337 tisuća.
Zato Hrvati trebaju biti racionalni. Imaju priliku presuditi u mrtvoj utrci između Izetbegovića, Radončića i efendije Cerića. Kome daju tridesetak tisuća glasova, taj će predstavljati Bošnjake. Hrvati vjerojatno misle kako je najbolje da ih efendija predstavlja. Pa to je strašno, prigovaraju mi bošnjački prijatelji. Bio bi to prst u oko. Uvreda. Glumim čuđenje. Pa zar to već nije viđeno. Samo se uloge mijenjaju. Podržava me srpski kolega. Njemu je to super. Ali, imam ja problem. Nisam u duhu BiH. Sada kada sam Bošnjake rastužio, moram i Srbima pokvariti raspoloženje. Prijetim, Hrvati će i vama izabrati člana Predsjedništva. Kažu, pa u RS-u nema Hrvata. Upozoravam da ih ima tek toliko da mogu biti jezičac na vagi.
Opet, prizivam statistiku posljednjih izbora. Nebojša Radmanović imao je 295, a oporbenjak Mladen Ivanić 285 tisuća. Razlika je bila deset tisuća, a toliko otprilike ima Hrvata u ovom entitetu. Dakle, uz Cerića udruženi Hrvati izabrat će i Radmanovićeva nasljednika. Podsjećam da su i Srbi izbornim inženjeringom sa šest tisuća glasova izabrali Emila Vlajkija, "hrvatskog" potpredsjednika RS-a, inače nekadašnjeg Miloševićeva savjetnika. Na ovu primjedbu za stolom su živnuli Bošnjaci. Sada im se sviđa ta hrvatska strategija. Kada su se oporavili od moje kombinatorike, pitaju hoće li Hrvati uopće birati svoga člana Predsjedništva. Naravno, bit će to netko iz međunarodne zajednice. Dobit će "papire" da je "pravi Hrvat" i čitava će Federacija biti za njega. Hrvati zato što je njihov, a Bošnjaci jer su oduvijek lojalni strancima. Nitko neće smjeti prigovarati što nije iz BiH. Uostalom, uopće nije kažnjivo lažno predstavljanje na izborima. Primjerice, sada Hrvate u Domu naroda Parlamenta FBiH predstavlja Babina kći – Elvira Abdić. Koristeći takva prevarantska iskustva drugih, Hrvati će, kada već nisu znali izabrati jednoga, "lukavom" strategijom u listopadu doći do sva tri člana Predsjedništva BiH. Eto, vidite kako bi izgledala osveta kada bi se servirala hladna.
Nakon prospavane noći zovu me kolege iz Sarajeva i Banje Luke i priznaju da su razumjeli moju šalu. No, nisu se smijali jer im je, kažu, bilo neugodno. Moja humoreska o zaokretu hrvatske politike zapravo je višegodišnja okosnica političke strategije drugih. Koji na političkim prijevarama Hrvata grade BiH. Zato je svima bilo neugodno. A ja sam shvatio kako za mene nisu parodije i jaka vina. Jer od njih "boli glava".
to bi bilo najpametnije, treba ljudi koji imaju moral da sjedine ljudstvo, a ceric je takve kvalitete