Marko je gimnazijalac koji bi trebao biti bezbrižan i pun ideala o svijetu koji ga čeka, kako i dolikuje 15-godišnjaku, ali nije. Roditelje mu izjeda briga hoće li sutra moći otplaćivati kredit za stan, hoće li dobiti otkaz ili manju plaću, nedostatnu za pristojan život. Iako to nisu željeli, prenijeli su na njega frustracije zbog dugotrajne krize, kradljivice njegove bezbrižnosti. Za 15 godina Marko će vjerojatno završiti fakultet i lako naći posao. Možda će već imati jedno dijete. Te 2030. njegovi roditelji, koji će zagaziti u šezdesete, potrošeni od svega proživljenog, maštat će o mirovini, ali će morati raditi gotovo do 70. jer će u zemlji biti premalo radnika i mladih, a previše umirovljenika.
Proći će još 15 godina i doći će 2060., a Markovi roditelji “uživat” će u maloj mirovini narušena zdravlja, a zdravstvena skrb bit će lošija nego danas. On neće strepiti za posao, ali neće živjeti kao što u prosjeku žive njegovi vršnjaci u EU, a kamoli u Švedskoj. Marko je naš zamišljeni tinejdžer, kakvih u stvarnosti, nažalost, ima bezbroj u Hrvatskoj, a njegova biografija opisana prema projekcijama Europske komisije (EK) predočava što će nam se dogoditi ako se politika ne uhvati u koštac s demografskim problemima i ako se nastavi iseljavanje mladih. Hrvatska puna života, kako je reklamiramo, u sljedećima desetljećima bit će zemlja staraca. Prema projekcijama EK trećina naših građana 2060. bit će starija od 65 godina, a djece do 14 godina biti će samo sto tisuća više od 80-godišnjaka! Iako se na prvu 2060. čini apstraktnom budućnosti o kojoj ne treba misliti, i te kako se tiče svih koji sada imaju malu djecu jer tada će oni biti radnici koji će morati raditi do 70. i plaćati ceh neodgovornosti politike i svih onih koji su radnike u srednjoj dobi otpremali u prijevremene mirovine ne mareći što će sutra biti s njihovom djecom.
Daleka 2060. tiče se i onih koji će tada biti u poznoj dobi jer će se životni vijek produžiti debelo preko 80 godina, a mirovine će im biti manje nego danas i zdravstvena skrb lošija. Prema projekcijama EK koje zahvaćaju razdoblje od 2013. do 2060., Hrvatsku ne čeka blistava budućnost. Za 45 godina imat će jedva 3,7 milijuna stanovnika i skromnu stopu gospodarskog rasta. Demograf prof. dr. Anđelko Akrap ističe da nije slučajno što devet od 12 najrazvijenijih europskih zemalja ima dobru demografsku sliku.
Još jedno upozorenje
– Ove projekcije još su jedno upozorenje što će se dogoditi ako se nastave negativni demografski trendovi i ako se političke elite ne usuglase o dugoročnoj demografskoj politici koja mora biti sastavni dio ekonomske politike jer inače nema ni gospodarskog rasta. Samo će nam se problemi gomilati i rasti izdaci za zdravstvo i skrb o starijima, a nedovoljan broj radnog i mladog stanovništva neće izdržati taj teret – govori prof. Akrap.
Stanje kod nas, dodaje, može biti i lošije od projekcija ako se nastavi iseljavanje mladih i ako se nešto ne poduzme. Ukratko, ništa od života o kojemu smo maštali da ćemo ga imati s ulaskom u EU. Stoga ekonomist Ljubo Jurčić kaže:
– Temelj svega je stopa gospodarskog rasta, a stopa rasta koja se predviđa za Hrvatsku ne rješava ništa, nego produbljuje krizu. To što će nam se prema projekcijama EK radni kontingent smanjivati i što ćemo 2060. imati 1,1 milijun starijih od 65 godina znači da tada možemo očekivati lošiju zdravstvenu skrb i mirovine. Ni kapitalizirana štednja neće rasti jer je ovisna o stopi rasta gospodarstva. Ako napreduje tehnologija koja zamjenjuje ljudski rad i ako ljudi budu imali dobru zdravstvenu skrb i prehranu, tada bi u EU mogli raditi do 70 godina već 2040. No nije realno da će kod nas moći raditi do 70. s obzirom na uvjete života i radni stres, koji trpe zbog krize. Posljedice krize i frustracija danas se prenose i na 15-godišnjake preko roditelja. Ne može se samo radni vijek produljiti administrativno da se rastereti proračun, ne vodeći računa o uvjetima rada i života. Predlagao sam da radnici idu u mirovinu sa 60 godina, a da se zaposle mladi od 20 jer tako stvarate zdraviju naciju i bolju ekonomiju. A kod nas su mladi na burzi, otpisali smo njihove fakultete i ostavili im frustracije kao posljedicu nezaposlenosti. Kad su Nijemci shvatili da se na nove tehnologije teže prilagođavaju stariji radnici, dopustili su i da nakon 55 godina idu u mirovinu, a zaposlili su mlade koji s lakoćom savladavaju nove tehnologije i dvostruko su produktivniji – kaže Jurčić.
Demograf dr. Stjepan Šterc drži da će se kod nas zbog loše situacije radni vijek vrlo brzo morati produžiti do 70 godina.
Dementnih 25 posto
– Možda ćemo 2060. imati i 6 milijuna stanovnika jer ne znamo kako će migracije izgledati u budućnosti i hoće li pritisak migranata s Bliskog istoka jačati prema Jadranu. Ali siguran sam da će projekcije za četiri godine biti još nepovoljnije ako država nešto ne poduzme i možda ćemo za 10 godina imati samo 200.000 djece ako se nastavi iseljavanje i depopulacija – kaže Šterc.
Ako se projekcije EK pokažu točnima, kakva će biti kvaliteta života radnika od 65 i 70 godina 2060.?
– Danas se smatra da starost nastupa sa 65 godina, ali ta će se granica u budućnosti pomaknuti. Istraživanja pokazuju da su stabilne osobine ličnosti, socijalna potpora i pozitivno zdravstveno ponašanje povezani s boljom kvalitetom života u starosti. Kognitivne sposobnosti mogu biti sačuvane do u duboku starost, ali se u normalnom starenju usporava brzina kognitivnih procesa, starijima treba više vremena da riješe neki problem ili više ponavljanja da nešto novo nauče. Ako budu radili, rad treba prilagoditi njihovim sposobnostima. Fizički rad bit će izuzetno otežan ili nemoguć, dok intelektualni može biti moguć i do duboke starosti – kaže psihologinja dr. Ljiljana Pačić Turk. Istraživanja, dodaje, pokazuju da se u populaciji starijih od 65 godina očekuje oko 25% slučajeva demencije. To znači da bismo 2060. imali 375.000 dementnih ljudi.
>> 'Europska komisija poručila je Vladi da nisu proveli strukturne reforme'
Oni su jos i optimisticni. Bojim se da ce se iseljavanje nastaviti jos vecom brzinom. Do sada se zivjelo na dug, a kada kreditori zavrnu pipu biti ce jos i teze.