Sve su glasnije priče da bivša premijerka osniva stranku. Kakvi su joj planovi, ali i kako gleda na retoriku svoje bivše stranke, razgovarali smo u Saboru.
Idete li na izbore?
Pripremam se, ali formu nisam izbrusila do kraja.
A čemu ste najbliži?
Činjenica da sam dugo bila u velikoj stranci, da sam joj bila potpredsjednica, zamjenica predsjednika i predsjednica i da sam bila premijerka me, naravno, ograničava. Ne mogu se prikrpati uz neke druge stranke, što ostavlja jako mali prostor. Razgovaram s puno ljudi, popila sam hektolitre kava i tražim najlogičniju opciju. Imam prijateljskih ponuda da se pozicioniram na neku listu, ponuda da idem na neovisnu listu u jednu jedinicu...
A osnivanje stranke?
Ništa nisam još prelomila. Sprečava me iskustvo iz prošlih vremena, ne tako dalekih. Pokazala sam, nažalost, da ne znam baš procijeniti ljude. Čuvam se od novih razočaranja. Drugi put to ne bi preživjela.
Kako gledate na ideju iz Vlade da zračna luka nosi ime dr. Franje Tuđmana?
Zoran Milanović time birače desnice neće udobrovoljiti. Pozitivno je, međutim to što pozitivno govori o prvom hrvatskom predsjedniku pa bi to mogao biti i jedan od znakova da bismo mogli postati normalno demokratsko društvo u kojem minimalno poštujemo jedni druge.
Nije li čudno što Vlada s takvim prijedlogom nije izašla prije?
Mogla je to predložiti svaka vlada i gradska vlast, puno prije. A nije.
Pozdravljate inicijativu?
Ne bi bilo dobro da bilo koja tema iz prošlosti bude dio izbornih ratova. To se moglo napraviti i u drugoj godini mandata.
Foto: Marko Lukunić/Pixsell
Kako gledate na sve češće ideološke razmirice?
Poruke o tome tko voli, a tko ne voli Hrvatsku za mene su najteže razumljive. Tko je domoljub, a tko je jugosmrad, jugofil i to da nas neki ponovno vode u Jugoslaviju podmetanja su koja, prije svega, nemaju uporišta u Ustavu. To su lažne dileme i politika se mora, koliko je moguće, osloboditi kukavičjih jaja koja se podmeću u izborima. Ustav je zauvijek zabranio bilo kakve asocijacije koje bi sličile na Jugoslaviju.
Pada li HDZ-u zbog takve retorike rejting?
Njegova je retorika ista je otkako je preuzeo HDZ.
Ali se i zaoštrava?
Očito da vodstvo te stranke takvu retoriku podržava. Svi znaju da je, primjerice, lustraciju danas teško provesti, a i pitanje je koga bi ona mogla obuhvatiti. Tuđmanova je politika bila politika pomirbe, a onaj tko je, nas iz bivšeg vodstva, pa i mene, prozivao za detuđmanizaciju zapravo detuđmanizira politiku HDZ-a. I to svaki dan. Franjo Tuđman je bio državnik, vizionar, znao je vidjeti budućnost... Nijedan političar danas ne može sebe promovirati u "domoljubomjera" koji će nekim metrom mjeriti tko više voli domovinu..
I sami ste bili više od 20 godina u HDZ-u. Zašto se u toj stranci nikad nitko ne usudi proturječiti šefu?
Ja vam na to pitanje ne znam odgovoriti. Ne mogu se sjetiti niti jedne situacije do samog kraja, kada je već bilo jasno da je napravljen plan za moju dekapitaciju da mi je itko ikada proturječio. Jednako tako bilo je i kad je HDZ vodio Sanader. To jest neobično, ali ja vam na to zaista nemam odgovor i ne tražim ga više. Za mene je HDZ završena priča, bez sretnog završetka.
Izbačeni ste iz HDZ-a prije nešto više od dvije godine. Boli li vas to još uvijek?
Ne, ne boli me to kao činjenica, ali i danas ne mogu procesuirati kako je moguće da su me najbliži suradnici koje sam poštovala i voljela u tom visokom časnom sudu gledali kao neprijatelja. To ne mogu i nikad neću razumjeti.
Vi ste Tomislavu Karamarku dali člansku iskaznicu?
Prije neki dan, baš u Večernjaku, pročitala sam Karamarkovu izjavu. Kaže: "Nit' sam ja izbacio Jadranku Kosor iz HDZ-a, nit' je ona mene upisala." (smijeh) Kad on kaže, mora biti da je tako!
Kad ste posumnjali da Karamarko u HDZ-u ima neke svoje planove?
Ja sam radila premijerski posao i nisam se zamarala unutarstranačkim kombinacijama. I jedino što si zamjeram je što tada nisam reagirala na učestale novinske komentare i tekstove u kojima su me visoki, neimenovani izvori iz vrha HDZ-a htjeli prikazati kao zaista čudnu ženu. Sjećam se jednog teksta koji smo Vladimir Šeks i ja s nevjericom čitali i u kojem je stajalo da sam potpuno pukla, da sam ostala sama i u središnjici HDZ-a skinula čarape, izula cipele i hodala po zgradi. Dok me, pisalo je, Šeks nije nagovorio da odem kući!! Tada sam mislila da novinari to izmišljaju.
Mislite li da ste to mogli spriječiti?
Teško, ali ne bih više o tome jer to je sve danas nevažno. To je, zapravo, materijal za knjigu.
Napisat ćete knjigu?
Nadam se da hoću. Treba još vremena proći.
Bilo bi to zanimljivo?
Bilo bi, bilo bi. Ja bih rado napisala barem tu moju dionicu od dolaska na čelo Vlade i završetka pregovora. To je sad već i nešto za povijest i može poslužiti i drugima.
Vladimir Šeks je prije neki dan promovirao knjigu. Zašto niste bili na promociji?
Pozivnicu sam dobila u zadnji trenutak, a imala sam i neke privatne obveze. Čestitam mu na knjizi, ali se nadam da će napisati i knjigu koja će obuhvatiti zadnje razdoblje koje je i njega dotaknulo. Za njega je njegov sadašnji šef rekao da je on balast i da ga se treba riješiti. Unatoč tomu što je Šeks jedan od osnivača HDZ-a. Zanimljivo je da nikada javno nije htio govoriti i o procesu protiv mene ni o smjeni u Saboru s mjesta potpredsjednika koje je zaslužio. Puno smo razgovarali o tome, ali nikad nije htio javno reći da smatra da je to pogrešno. Poštujem njegov izbor.
Zamjerate mu to?
Me ne, on kod mene ima doživotni kredit. On me podsjeća na mog ujaka. Šeks je cinik, ali zna biti nevjerojatno duhovit i zato me jako podsjeća na mog dragog ujaka Vladu kojeg sam obožavala jer nisam poznavala oca. Šeks je iznimno obrazovana osoba i najradije se sjećam naših razgovora o životu, književnosti, o pravničkim temama, o politici. To su uvijek bili smisleni razgovori bez tračanja i ispraznosti. Rijetko smo kad razgovarali o nekom trećem, više o životnim istinama. Moram reći i da je on uvijek, unatoč svom bogatom pravničkom iskustvu, znao slušati i uvažavati.
Što je danas rijetkost?
To je razlika između velikih i političkih patuljaka i patuljčica.
Kako gledate na njegov angažman na Pantovčaku?
Voljela bih da se Vladimira Šeksa pamti po najvažnijim stvarima koje je radio. Netko tko je bio predsjednik Sabora i bio jedan od pisaca Ustava, trebao bi po tome biti pamćen i spominjan.
Dosta ste kritični prema Kolindi Grabar – Kitarović?
Nisam, samo iznosim svoja stajališta o nekim potezima i izjavama što je, valjda, u demokratskom društvu dozvoljeno, bez sankcija.
Mislite li da se previše svrstala na stranu HDZ-a?
Ona za sada jest zagovornica HDZ-a na Pantovčaku. Njezine konzultacije su me jako podsjetile na čuvene konzultacije Ive Josipovića koji je, također, zagovarao tadašnju oporbu. Ne može predsjednik države biti oporba i ne može tražiti ostavku premijera. Ne može jer mu to brani Ustav. Pa to nije kritika, nego poruka da se poštuje Ustav.
Čujete li se s premijerom Milanovićem, pita li vas kad za mišljenje?
Ne, ne. Ali mislim da mu je danas malo žao što me nije poslušao kada je Vlada mijenjala Zakon o suradnji u kaznenim stvarima sa zemljama EU. Ja sam jedina u Saboru podnijela amandman kojim vraćam prijašnje stanje znajući ćemo izazvati veliki skandal. Toliko o savjetima. Ali razgovarali smo, primjerice, o referendumu za provedbu Ustavnog zakona o pravima manjina. Usudim se reći da mu je možda žao što je često bio okrutan prema meni. Jednom je doslovce rekao u Saboru da ja sramotim Hrvatsku. A sad vidi kako je to. Svaki je premijer često kriv i što sja sunce i pada kiša i kad samo kaže "dobar dan".
Zoran Milanović time birače desnice neće udobrovoljiti. Pozitivno je što pozitivno govori o prvom hrvatskom predsjedniku (na pitanje o Zračnoj luci Franje Tuđmana)
Foto: Patrik Macek/Pixsell
Kao bivša premijerka, odigrali ste ključnu ulogu u završetku pregovora s EU. Jeste li zadovoljni s ove prve dvije godine članstva?
Kako vrijeme prolazi, činjenica da smo 2011. završili pregovore i potpisali pristupni ugovor čini mi se sve važnijom, veličanstvenom. Zaboravljamo da smo imali najteže i najdulje pregovore, da smo u Uniju ušli sami, da smo imali 35 poglavlja. Slovenija nam je blokirala 14 od 35 poglavlja. Kad sam došla na čelo Vlade, nitko u EU nije bio osobito zainteresiran da Hrvatska postane članica, a Uniju je drmala teška kriza.
Kada vam je u tom periodu bilo najteže?
U travnju 2011. godine kad su iz Bruxellesa stizali signali da pregovore nećemo završiti. U jednom se trenutku skupilo sve – i Facebook prosvjedi koji su rušili Vladu i uhićenje Tihomira Purde, izrečene su osuđujuće presude generalima Gotovini i Markaču, počeli su prosvjedi branitelja.
Što vam je sve prolazilo kroz glavu?
Ljutnja i dišpet i neka nevjerojatna volja. Ni u jednom trenutku nisam bila malodušna. Iako mi je i Borut Pahor sugerirao da prestanem ponavljati da ćemo pregovore završiti 2011. Osobito težak trenutak bio je kad je predsjednik Josipović sazvao konzultacije s porukom da se pregovori neće završiti i da je bolje da se raspišu izbori. I neki moji suradnici su mi sugerirali da raspišem izbore i da se o kraju pregovora ne govori kao o gotovoj stvari.
Je li to dolazilo u obzir?
Ni jedne sekunde. Bila sam više nego uvjerena da mi to možemo. Ulaskom u EU, ostvarili smo i Tuđmanov san. Ostvarili smo i taj zadnji veliki cilj i sjeli ravnopravno za stol europskih država i naroda, vratili se kući, gdje pripadamo.
Ali jesmo li to članstvo maksimalno iskoristili?
Kao što smo se fokusirali na ulazak, morali smo se fokusirati na to da radimo da bismo iskoristili mogućnosti i novac. To je dio posla koji je trebala obaviti Vlada, pripremiti se za to prije izbora. To je pouka jer se bojim da i oni koji pretendiraju voditi državu nakon izbora nemaju ništa pripremljeno.
>>VL biografije: Jadranka Kosor
>>Moramo ponovno raditi na zajedništvu i konsenzusu kakav smo imali oko ulaska u EU
dobro nam ga je i ova bjeloglava zavukla