Kad čovjek čita u novinama da su Tomislav Karamarko i Darinko Kosor, predsjednici HDZ-a i HSLS-a, potpisali koalicijski sporazum, nekako mu dođe drago da se u hrvatskoj politici ipak događa nešto što će omogućiti preživljavanje kakve-takve liberalne ili libertarijanske ideje u Hrvatskoj koju često jednostavno nazivamo građanskom opcijom. Još od raspada HSLS-a, kadrovski nekad nesporno najdojmljivije stranke na hrvatskoj političkoj pozornici, Hrvatskoj nedostaje u parlamentu jedna takva stranka uravnoteženja.
Iako je zapravo riječ o tome da si Karamarko želi osigurati bolju prijemčivost kod birača koji su negdje oko centra, a ne simpatiziraju previše hadezeovske populističke desničarske teme orijentirane na prošlost, mora se priznati da je lider HDZ-a prvi put pokazao pravu dalekovidnost kad je posrijedi arhitektura nove vlasti u Hrvatskoj. Možda HSLS nema izborni potencijal koji će HDZ-u donijeti neku previše značajnu izbornu kvotu, prije će biti da je Karamarko zapravo ovim sporazumom na neki način dobrohotno uhljebio prva 3-4 haeselesovca na obećavajućim pozicijama u izbornim listama, ali je otvaranje priče da su stranke ljevice bez rješenja za krizu jer nisu spremne na rezove te da reforme zapravo provode pučko-liberalne koalicije prvi ozbiljan znak političke zrelosti Tomislava Karamarka.
Čovjek je to koji je znatni dio svog političkog života proveo u prošlosti, po raznim rupama i jamama, ali je preuzimanje rizika da na predsjedničke izbore gurne modernističku kandidatkinju Kolindu Grabar-Kitarović te potpisivanjem sporazuma s Darinkom Kosorom ipak pokazao da se u njemu skriva talenat za suvremeno promišljanje politike. Sad će biti zanimljivo pratiti predizborne ankete. Nekako se čini da bi se s vremenom Orah mogao početi ispuhivati te da će Karamarko stoga u jednom trenutku prestati koristiti staru hadezeovsku poštapalicu da predizborne ankete za njih ništa ne znače. I to zato što će na njima, vjerojatno, sve bolje prolaziti.
Jako je dobro da su sada Karamarko i Kosor rekli da im pred očima nisu ponajprije svjetonazorska pitanja iako možemo biti sigurni da ih se neće odreći niti podcijeniti tijekom kampanje. Bilo je lijepo čuti da se fokusiraju na zdrav razum, na gospodarske programe, a najbolje je bilo čuti da "... nema dogovora oko ministarskih pozicija, direktora, članova uprava državnih poduzeća. Bit će propisani strogi kriteriji i samo oni koji im budu udovoljavali moći će obnašati te funkcije. Stručnost i domoljublje osnovni su kriteriji".
Tu za hrvatsku društvo dosta radikalnu tezu, koja napokon propovijeda meritokraciju, Karamarko je izrekao već nekoliko puta!
Valja upozoriti da cijela ova priča možda ima i drugu stranu medalje. Evo nekoliko primjera: Karamarko još nije rekao tko je točno u njegovu gospodarskom timu i za što je tko odgovoran. Ima li viziju vodeće kadrovske strukture, je li izvukao pouku iz primjera Kukuriku koalicije koja se uništila lošim kadrovskim izborom i politikom uhljebljivanja?
Nadalje, HSLS je tek ruina od stranke koja je ostala i bez stranačke logistike, a možda i bez birača te se Karamarko poprilično kocka dajući im puno kredita. Svjestan je sigurno da će mu to zasigurno unutarstranački oponenti naplatiti dvostruko u slučaju izbornog neuspjeha. Zaključno i ključno: pitanje je koliki dio HDZ-ova članstva doista čuje modernističke, principijelne političke poruke Tomislava Karamarka.
Tomislav Karamarko počeo je uporno govoriti o vladavini stručnosti, vlasti znanja, o dovođenju profesionalaca u javnu upravu i državna poduzeća, a navodno se, s druge strane, u središnjici HDZ-a već formirala čekaonica u kojoj ambiciozni unaprijed dolaze dogovarati (čitaj, žicati) neke od vodećih pozicija kad HDZ preuzme vlast.
Može li se Karamarko oduprijeti toj čekaonici, ključno je pitanje? Iz njega će proizaći i odgovor na to može li on postati lider koji će, recimo, dosta racionalizirati broj županija, gradova i općina te uvesti eru meritokratskog upravljanja u javnoj upravi i državnim poduzećima.
>> Predsjednik Skupštine Darinko Kosor zaposlio stranačkog kolegu
