Tko je bacio misteriozni herbicid na poljudski stadion? Na ovo pitanje neće jasno odgovoriti ministar policije Ranko Ostojić i njegovi najbolji agenti. Afera nije ni pokrenuta da bi se stvari razjasnile, nego da se što više baci sipino crnilo na hrvatsku političku scenu. Sada je posve jasno da će se Zoran Milanović na parlamentarnim izborima koristiti istim metodama kao i Tomislav Karamarko, ali s različitim ideološkim predznakom. Ako je Bill Clinton u svojoj predsjedničkoj kampanji svojedobno govorio: To ti je ekonomija, budalo, sada mi i u Hrvatskoj znamo da je sve u strahu. Nema boljeg načina da se mobilizira vlastito biračko tijelo nego da se sije panika. Kao što su razni Jugoslaveni i jugofili postali babaroga kojom Karamarko plaši birače, tako su sada splitska svastika i ustaštvo postali najjači i alat ljevice. Slušajući vodeće političare Kukuriku koalicije, a još više prateći medije koji su se upecali na ovu predizbornu udicu, neupućeni promatrač mogao bi pomisliti da Hrvatsku napada divizija nacista sa zloglasnim svastikama. Najviše se zgražaju upravo oni koji su najodgovorniji za stanje sigurnosti u zemlji. Još bi se nekako moglo i razumjeti da smo do sada živjeli u idealnoj državi pa da se onda pojavio strašni herbicid. Na Poljudu se nije dogodilo ništa posebno novo što nismo vidjeli na dosadašnjim utakmicama hrvatske reprezentacije. Imali smo puno jasnije situacije na koje je represivni aparat mogao reagirati. Dok se za sijačem herbicida još uvijek traga, svi smo vidjeli, a onda valjda i policija, tko je na Maksimiru “mjerio kukuruz” i glasno vikao “Za dom”. Sada je licemjerno od ministra policije što se toliko zgraža nad svastikom, a nije učinio baš ništa nakon igrokaza Joea Šimunića. Vjerojatno zato što tada predizborna kampanja nije počela, a, osim toga, SDP-ovi spin doktori mu nisu rekli da je svastika na Poljudu vrlo kurentna politička roba. Milanović je dobio izbore i na programu isušivanja nogometne močvare, ali do sada nije učinio gotovo ništa.
Kao što je Karamarko u ove tri godine vidio Jugoslavena u svakom glasaču SDP-a, tako će sada Milanovićevi jurišnici ispod svakog kamena otkrivati ustašku zmiju koju treba zatući. Ovu opasnu podjelu započeo je HDZ, ali sada SDP sve to dodatno radikalizira jer mu u ovom trenutku igranje ideološkom vatrom puno više odgovara. Karamarko je snažnom kampanjom protiv Jugoslavena i komunjara mobilizirao svoje biračko tijelo. Sve ima svoj vijek trajanja pa je i ta “antijugoslavenska” mobilizacija bila na vrhuncu na predsjedničkim izborima. Sada inzistiranje na tim temama postaje kontraproduktivno za Karamarka. To više što je HDZ u oporbi i ima puno opipljivije argumente za napade na Vladu nego što su dvojbene etikete. Umjesto da Milanovića buši na gospodarstvu i socijali, Karamarko se upustio u ideološku rovovsku bitku u kojoj SDP i njegovi istomišljenici imaju vrlo opasnu municiju. Barem na tom dijelu političkog spektra ima dosta kadrova koji znaju voditi specijalni rat. To se uostalom vidi po kampanji protiv Karamarka u koju su se uključili Manolić, Mesić i cijela bulumenta rashodovanih komunističkih obavještajaca. Na svakog Karamarkova jugofila doći će po jedna svastika i ustaška kama. Stoga sam poprilično siguran da ćemo se još dugo gnjaviti sa “sijačem herbicida”. Kad su HDZ i SDP u kampanji, onda istina najviše strada. Tako je bilo u proteklih 25 godina pa zašto bi onda bilo drukčije u ovoj predizbornoj kampanji.
Prozivati HDZ za jugoslavenstvo i povezivati svastiku sa HDZom je isti potez kao i 90-ih kad su palili židovsko groblje! Ovakve podjele gdje se ljevičarstvo i ekstremizam nameću HDZ-u je jadno do boli!