Da bi uopće studirala i radila, Margaret Ann Bulkley morala se prerušiti u mušku odjeću. Skrivala se punih 50 godina. Bila je prva žena u tom poslu, a radila je kao vojni kirurg pod muškim imenom James Barry, što je otkriveno tek nakon njezine smrti. Danas, istina, nije kao u prvoj polovici 19. stoljeća, ali žena je u kirurgiji, koja se naziva kraljicom medicine, puno manje nego muškaraca. Do prije nekoliko godina u Hrvatskoj ih se moglo nabrojiti na prste jedne ruke. Trenutačno je, pak, prema podacima Hrvatske liječničke komore, u našoj zemlji 781 kirurg te samo 58 njihovih kolegica. U operacijsku dvoranu na posao svakodnevno ulazi 51 opća, šest dječjih te jedna plastična i rekonstruktivna “žena u zelenom”. Za druge odlučuju u sekundi i bez oklijevanja, a gleda ih se sa strahopoštovanjem.
Tamburaši i snowboarding
– Uspjela sam! – bila je sretna mr. sc. Renata Čulinović-Čaić, jedna od prvih hrvatskih kirurginja, kada je u dežurstvu spasila 18-godišnjaka. U čakovečku su ga bolnicu dovezli s ubodnom ranom noža u srce. Mladić je bio kritično. Ne bi preživio prijevoz do klinike u Zagrebu. Riječ je bila se o minutama.
– Brzo sam sašila ranu na srcu koje je radilo, kucalo, stalno se micalo i krvarilo – događaj je otprije desetak godina koji se ovoj specijalistici opće kirurgije urezao duboko u sjećanje. Dva mjeseca poslije, nekako pred Božić, mladić joj je pokucao na vrata ambulante. Stigao je na kontrolu.
– Zabrinula sam se da nešto nije u redu. Rekao je da mi je samo želio čestitati Božić i poklonio bombonijeru u obliku srca – zadovoljno kaže ona. Odahnula je nakon “lavovski” odrađenog posla. Operacija srca kakvu je izvela pripada u malobrojne na svijetu te je uvjerena kako više nikada u životu neće obaviti veću i zahtjevniju od te. Za kirurgiju se odlučila još prije 20 godina. Bilo je, priznaje, neprimjerenih komentara kolega, poput “za žene je kuhača, a ne kirurgija”. Sada je subspecijalistica abdominalne kirurgije i operira trbušne organe, a uži su joj interes karcinomi debelog crijeva.
Ponekad zaborave da sam “žensko”. No, to je samo kompliment jer znam da me smatraju sebi ravnom
I dok se ona, inače supruga poznatog glazbenika Đuke Čaića, najbolje opušta uz tamburaše, s kojima rado zapjeva, a i sama zna zasvirati harmoniku, 35-godišnja dr. Ana Car Peterko, koja je riječku zamijenila slavonskom adresom, odlazi na jogu, jahanje ili plivanje, a zimi u Francusku na snowboarding. Ta dinamična, vedra, znatiželjna i po mnogočemu drugačija kirurginja, u Slavoniju je stigla nakon završetka Medicinskog fakulteta. Prvi posao dobila je u Slatini. Grad je morala tražiti na karti jer do tada nikada prije nije bila dalje od Zagreba. Sada je jedina žena na Odjelu kirurgije Opće bolnice Virovitica.
– Ponekad zaborave da sam “žensko”. No, to je samo kompliment jer znam da me smatraju sebi ravnom. Nešto sam i ja kriva. Nisam “tipična” liječnica, barem ne po izgledu – smije se Ana. Za sebe kaže da ponekad ruši stereotipe. Bivša punkerica, darkerica i rokerica, danas je od svojeg stila ostavila tek neke detalje koji joj ne smetaju na poslu. Odijeva se u odjeću tamnih boja, ima piercing na jeziku i tetovaže po tijelu.
– Naporan je ovo posao. Radi se danju i noću, pet, šest od sedam dana u tjednu. Donosite odluke koje drastično utječu na druge pa je jako važno imati iza sebe kolege koji te poštuju i vjeruju u istoj mjeri kao ja njima – kaže Ana, koja se sprema na subspecijalizaciju za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju.
Od knjiga se još neće odvojiti ni dr. Ksenija Musa-Juroš. Kada je stigla u Osijek, bila je prvi ženski kirurg među svojih 40 muških kolega. Sada je specijalistica dječje kirurgije, ali ne staje na tome. Već godinu dana “gura” i specijalizaciju opće kirurgije. Kad završi, ova Osječanka bit će prvi ženski dvostruki specijalist kirurgije u Hrvatskoj.
– Uvriježeno je mišljenje da je kirurgija muški posao jer je fizički težak i naporniji od ostalih – kaže Ksenija. Majka je dvojice sinova, a dok je bila trudna, normalno je radila i operirala. Kada je u operacijskoj dvorani s kolegama, kaže, napravi klik u glavi.
– Ne razmišljaš o tome tako kao da nekoga sjeckaš i režeš, nego kako bi tom čovjeku, da nije tebe, u životu bilo puno teže, kompliciranije i bolnije – ističe ova kirurginja. I dok joj je na početku, priznaje, bilo vatreno, poslije nje su na osječku kirurgiju stigle još četiri nove kolegice, među kojima je i mlada specijalizantica dr. Izabela Kiš.
Drugi red do mora
Dr. Aleksandra Pirjavec, pročelnica Odjela za plastičnu i rekonstrukcijsku kirurgiju KBC-a Rijeka, svoju je karijeru započela prije 25 godina kao specijalizantica u Rimu.
– Sretna sam što sam u životu imala više mentora, i to u Rimu tijekom specijalizacije, potom na usavršavanju u Ljubljani te u Rijeci kod dr. Zambellija, doajena plastične kirurgije. Čovjek se može bolje formirati kada ima više mentora – smatra ova plastična i rekonstruktivna kirurginja, jedina u Hrvatskoj.
Iza njezine riječke kolegice dr. Nede Glavan, dječje kirurginje u bolnici Kantrida, 35 je godina rada. Šikaniranje muških kolega nikada nije osjetila, no priznaje da se, bez obzira na iskustvo, katkad osjeti da je, slikovito rečeno, “kuća – drugi red do mora”. Prisjeća se i anegdote kada ju je mali pacijent u čudu pitao je li istina da će ga operirati ona, a ne muški kirurg.
– Racionalno gledano, kada uzmete u obzir sve pozitivno i negativno u ovome poslu, rekli biste ne, ali preteže ljubav. Mislim da je jako dobro da čovjek radi posao koji voli. A mi smo i svojevrsni fanatici – ističe.
Slaže se i dr. Vesna Vasić, 54-godišnja specijalistica opće kirurgije i subspecijalistica abdominalne.
– Kirurgija je izuzetno zahtjevno, odgovorno i teško zanimanje koje traži puno odricanja. Odgovoran si za tuđe živote, tijekom operacija u sekundi donosiš teške odluke, a operacije ponekad traju i po 5-6 sati i cijelo ti to vrijeme ruka mora biti mirna i sigurna. U malim sredinama dodatni je problem to što nas je malo, pa se rijetko nešto može planirati. Ili radimo, ili smo dežurni, ili u pripravi. Usto, poslije posla trebaš biti majka i supruga i obavljati sve uobičajene poslove. Ipak, da se ponovno rodim, opet bih odabrala to zanimanje – zaključuje jedina kirurginja u vukovarskoj bolnici.
