Ministarstvo pravosuđa: Haag nije tražio Lošu, ali radimo izvide

18.01.2011. u 20:02h EUJanez je napisao/la: Nekad su \"Prave Hrvatine pozdravljale sa ZA DOM SPREMNI... Danas su druga i teža vremena...Došla EU savez Oluja.. Danas \"Pravi Hrvati\" koriste pozdrav ZA ZATVOR SPREMNI.. ______________________________________________________________ Pravi Hrvati i danas pozdravljaju sa ........... ZA DOM SPREMNI!!!!!!!!!!!!!!!! A čujem da i vi vlaško-srpsko-turski opančari imate svoj pozdrav .......... ZA TRAKTORE SPREMNI!!!!!!!!!!!!!!!

E moji Hrvati i Hrvatice, nepotrebno je da obraćate previše pažnje na ovoga vlaško-srpsko-turskog \"Slovenca\" FUJaneza. On vam je običan žgoljavi četnik koji je iz Hrvatske pobjegao u Sloveniju. Evo kako se izdao. EUJanez nije Slovenac, već čedo poput kamocemo.o. Poznat je po tome što Hrvate zove domoljubno hendikapiranima, pa se izdao kad je tu frazu upotrebio kao dr-ivek. . 04.12.2010. u 01:19h EUJanez je napisao/la: Kosor: Domoljubno hendikepiranima govorite pravu istinu o stanju u državi da smo jaki, utjecajni, EU savezni i živimo od vlastitih para. . 04.12.2010. u 21:32h dr-ivek je napisao/la: Equinox, takve stvari nemožeš objasniti domoljubno hedikepiranim Rvatinama kao što su Flick i lovac. Kako vidimo EUJanez piše i pod nickom dr –ivek. U oba slušaja zapažamo frazu ....... domoljubno hendikepirani. A evo kako EUJanez piše pod skrivenim nickom. Jedino Srbin pun mržnje ovako piše : 05.12.2010. u 21:49h dr-ivek je napisao/la: A kad pročitam komentare slične ovom od ljigavca Dudeka smuči mi se. Da ga vidim kako negdje krepaje pored ceste još bi ga i pregazio, jer takva smeća za drugo i nisu. Koliko ti treba majmune da shvatiš da su kriminalci slični hebrangu , vlaisavljevićki, šukeru i bebiću opljačkali Hrvatsku, ponizili ju i prodali za nekoliko milijuna eura !? Ako ti je on uzor onda krepaj đubre jedno smrdljivo, prokleta ti obitelj cijela i ti skupa snjima, smrade.

18.01.2011. u 20:23h ribnik je napisao/la: EUJanez JE Slovenac Poznat je po tome što ONE UVRIJEDLJIVE, ZAOSTALE I NEKULTURNE Hrvate zove domoljubno hendikapiranima, pa se izdao kad je tu frazu upotrebio kao dr-ivek jer je uvijek želio biti doktor medicine ali je bio previše lijen da završi studije pa se sada divi nekom Dr. Iveku koji sjedi na krevetu u svojoj čelji u Salzburgu jer se tako sjajno zbrinul i obezbedil bez znanja medicine ali je znao kako magično objasniti domoljubno hendikepiranim štovateljima ko je pošten a ko nije, gdje je zastava i Thompsonov koncert i kako se voza sa 200 km na sat.

Išla trla-BABA-lan babetina kod Bozanića dogovarat dolazak PAPKA misli da će joj donijet štogod glasova ...................za glupane ko ........RIBNIK...........nije ni trebala trošit pare ..............takvi krelci glasaju đabe..................pametnima dosta. Točka.

Ovo je kao da Srbija nije ratovala,svugdje su ratni zlocinci Hrvatski branitelji,a Srbija trazi da se isporuce svi oni koji su bili u njihovim logorima zarobljeni i lijepo ugosceni i dsli svoje priznsnje kao ratni zlocinci.Posteno nemoze postenije.

ma sve su te tobože nevladine organizacije najveći plaćenici i najveći licemjeri.. u njima sjede ljudi bez doma i svijesti o domovini (bilo kojoj i žao mi ih je) i u interesu im je samo lagani kruh koji zarađuju radeći po diktatu onih koji ih plaćaju za tobožnju nezavisnost a sve pod okriljem ljubavi za pravdu.. smrdljivci bezlični amoralni..

Ha ha ha ha ..........krelci tipkaju minuse..........budale ..........što su vam iz Središnjice ADZ-a poslali SMS da tipkate ....majmuni ..........pitajte ih da se smije te ić posrat.........možebit će se trla-BAB-lan babetina naljutit...........ako serete bez dopuštenja...............ajooooj bezmozgaši glupi

Od Jasenovca pa do Gradiške Stare, sve sama hrvatska nevinost, hrvatsko poštenje i hrvatine prave, ali i toj hrvatskoj nevinosti i hrvatskom poštenju jednom dođe kraj, kad EU savez pritisne pa pravoj hrvatini zatvor i zatvorska čelija uz Boga i zastavu postanu domača gruda i zavičaj\"\"..

Kanadski kurv*ni sinovi su se krili iza Amerike za vrijeme operacije Medjacki Djep General Gotovina i uloga Amerikanca u operaciji Medjacki Djep Jos u ljeto 1993. Amerika je podrzavale Hrvatsku u namjeri da oslobodi svoja okupirana podrucja, medju ostalim osiguravajuciuci i vojnu pomoc. Kad su kanadski ispraznjeni unproforci krajem ljeta 1993. protestirali sto Hrvatska Vojska puca minobacacima po njihovim polozajima na Velebitu iznad Maslenice, iz stozera Hrvatske Vojske u Zagrebu naredjeno je Anti Gotovini, tadasnjem zapovjedniku Hrvatske Vojske na tom podrucju, da se sastane s kanadskim zapovjednikom Jimom Calvinom i pruzi mu dokaze da Hrvati ne gadjaju ispraznjene kanadjane namjerno. General Gotovina je izvukao zracnu snimku koja je pokazivala svaki centimetar tla, cijeli prostor te je kanadski zapovijednik unprofora ispraznjeni kanadjanin Calvin ostao zaprepasten psljednim satelitskim snimcima. Jedino sto zapovijednik Calvin nije htio priznati, da su noc prije kanadski unproforci se napili i imali sex sa srpkinjama po Gospicu, TE SU SE POMIJESALI SA SRPSKIM CETNICIMA Slike su pokazivale neke topove za koje je Calvin znao da su postavljeni tek u posljednjih nekoliko tjedana. Odakle Hrvatima posljednje satelitske snimke podrucja oko kanadskih polozaja kad ih ni Calvin nije imao? Samo je Amerika imala opremu za snimanje takvih fotografija, ali ih nisu dostavljale ni UN-u ni mirovnim snagama na terenu. Gotovina je vjerojatno najednom shvatio sto Calvin misli i hitro je sklonio fotografije”, Tadasnji Americki veleposlanik u Zagrebu Peter Galbraith je bio Tudjmanov kljucni saveznik i covjek na kojeg ce se on, otvoreno ili tajno, najvise osloniti u akciji Medacki Djep i Oluja. A sama Oluja izvedena je pod patrononatom Amerike, “Operacija Oluja imala je zracnu podrsku koju su vodili Amerikanci, a Americki placenici su bili i izravno nazocni na terenu. Nije uopce bilo sumnje da su Engleska, Francuska, Belgija, Nizozemska i Kanada pokusale zaustaviti Amerikance u pomoci i Vojnoj Operaciji \"OLUJA\", ali Amerika ih je sve odje*ala i odobrila sve daljne akcije. Vojni promatraci su ustvrdili da je Medjacki Djepi Oluja izvedena prema tipicnom Americkom scenariju”, te je poslije i sam Pukovnik Andrew Leslie, ispraznjeni kanadjanin koji je sluzio kao zapovjednik stozera pri UN-ovoj misiji u Kninu, rekao je novinarima: “Plan napada dobio bi najvisu ocjenu u svakoj stozernoj skoli NATO-a u Sjevernoj Americi ili Europi”. TOLIKO O MORALU ISPRAZNJENIH KANADJANA, KOJI NEKI FORUMASI DIZU U NEBESA, MOZDA SE I JEDNOG DANA TI ISTI FORUMASI UDAJU ILI OZENE ZA NEKOG ISPRAZNJENOG KANADSKOG SRBINA

ajde mi rambo odogovori koliko se udruga potrgalo oko purde i vukovara škabrnje itd ?? ha ?? mamicu im licemjernu..

Uz Boga, zastavu, Thompsonovu pjesmu i ljubav do domovine robojanje če nevinim vitezovima brzo proči..

Lošo je trn u oku masoneriji koja odrađuje gotovo dva stoljeća star zadatak što su joj ga ostavili u amanet njihovi veliki meštri. Ta meštrija ima silno uporište u VB, ojačali su do gotovo maksimalnih granica moći, a što sve opet govori da će ovakvome svijhetu brzo kraj i da uskoro ponovo dolazi Krist, sin Boga živoga.

Višnja Starešina: Istraga i priprema optužnice za Medački džep neodoljivo podsjeća na pripremu optužnica za Lašvansku dolinu. Ono što je u istrazi za Lašvu obavila mslimanska obavještajna služba AID, preko Centra za dokumentaciju genocida i ratnih zločina, to su uu istrazi za Medački džep obavile srpske obavještajne strukture preko srpskoga informacijskog centra \"Veritas\". \"Veritas\" su početkom 1993. godine, nakon prve hrvatske operacije za povrat okupiranoga teritorija na Maslenici, [fusnota 23. siječnja 1993.] u međunarodno priznatoj Republici Hrvatskoj, na njenom tada okupiranom i od Hrvata etnički očišćenom teritoriju u Kninu, osnovale pobunjeničke srpske vlasti. Od samoga osnutka na čelu \"Veritasa\" je Savo Štrbac, tadašnji tajnik vlade samoproglašene Republike Srpska Krajina (RSK). Za vrijeme SFRJ, Savo Štrbac je bio sudac Okružnoga suda u Zadru, poznat po svojoj bliskosti sa zapovjednicima JNA i suradnji s jugoslavenskom, komunističkom obavještajnom službom KOS. U prvim danima srpske pobune u Hrvatskoj, još 1990. godine, Savo Štrbac pridružuje se pobunjenim hrvatskim građanima srpske nacionalnosti, a na samom početku velikosrpske vojne agresije na Hrvatsku, u ljeto i jesen 1991. godine, Štrbac je član Ratnoga štaba hrvatske općine Benkovac. U neposrednoj blizini Štrpčevoga ratnog štaba, srpske pobunjeničke snage napale su 18. studenoga 1991. godine selo Škabrnja u zadarskom zaleđu i pobile 38 hrvatskih civila, mahom staraca. Dan poslije, kako pokazuju dokumenti \"RSK\" zaplijenjeni nakon Oluje, Savo Štrbac, bivši sudac i budući \"humanitarac\", na sastanku Ratnoga štaba nije imao što reći o tom zločinu. Istog dana kad je zasjedao Štab, srpska milicija ubila je sedam Hrvata u selu Nadin kraj Zadra. Prema zaplijenjenim dokumentima, tajnik Štrbac bio je u vladi \"RSK\" zadužen za \"raspodjelu ratnoga plijena\". Organizirano pljačkanje hrvatske imovine čiji su vlasnici ubijeni ili protjerani, nije dakle bilo popratni ratni eksces, već dio politike \"Vlade RSK\", dio njihovog ratnog plana. Tajnik Štrbac pripremao je dnevni red sjednica te vlade, vodio razmjene zarobljenika, a dodatni mu je zadatak bio \"registrirati srpsku opštinu Zadar\". Cijelo vrijeme srpske agresije na Hrvatsku i okupacije njenog teritorija, sekretar Štrbac bio je zapravo siva eminencija pobunjeničke vlade u Kninu. Kao sugovornik zapadnih medija, više je puta iz Knina poručivao kako krajinski Srbi nikad neće priznati hrvatske granice. \" Ne dolazi u obzir da se RSK vrati u okvire hrvatske države. Naš je krajnji cilj unija sa Srbima u Bosni i Republici Srbiji\" rekao je za France Presse, 6. ožujka 1995. godine. U to vrijeme, njegova \"vlada\", baš kao ni srpske vlasti u BiH i Srbiji, ne priznaje niti jednu rezoluciju Vijeća sigurnosti UN, koja se odnosila na rat na prostoru bivše Jugoslavije. Jer je svaka nova rezolucija, na razini načela i na papiru, sve jače afirmirala hrvatski teritorijalni integritet, a pobunjene Srbe u \"RSK\" svodila na lokalno srpsko vodstvo. Štrpčeva \"vlada\" opstruirala je sve pregovore o mirnom rješenju unutar hrvatske države - baš nikakvo rješenje unutar hrvatske države za njih nije bilo prihvatljivo. Srbija i Crna Gora, kao i srpske \"države\" u BiH i Hrvatskoj, u to su vrijeme bile pod međunarodnim sankcijama koje je nametnulo Vijeće sigurnosti. Nakon što je u vojno-policijskoj operaciji Oluja, Hrvatska oslobodila okupirana područja na svom teritoriju i više nije bilo ni \"RSK\" ni njezine Vlade, \"Veritas\" je svoje sjedište preselio najprije u Banja Luku u BiH, odnosno u Republiku Srpsku, a potom i u Beograd. No direktor Savo Štrbac do danas nije promijenio uvjerenja, retoriku niti ciljeve djelovanja. Svi njegovi istupi, sve publikacije \"Veritasa\", otvoreno govore o težnji obnove \"RSK\" i stvaranju Velike Srbije. Sukladno tom odnosu prema UN-u i Vijeću sigurnosti, srpske vlasti od samog početka nisu priznavale niti ICTY koji je osnovan kao organ Vijeća sigurnosti. Štoviše, odmah su ga proglasili dijelom velike antisrpske zavjere. Kasnije je otkriveno da je zamjenik glavnoga tužitelja tek osnovanog ICTYa, Graham Blewitt, Australac s dugim stažom u progonu ustaša u Australiji, ipak već tada počeo surađivati sa Savom Štrpcem na istrazi navodnih hrvatskih zločina. Nije tu bila riječ o bilo kakvoj, nego o \"vrlo uspješnoj suradnji od 1994.godine\", naglašava sam Blewitt u svojoj preporuci međunarodnim donatorima za \"nevladinu organizaciju Veritas\" [dokument s tekstom Blewittove preporuke od 2. ožujka 2000.godine, objavljen na web -situ Veritasa.] \"Centar \"Veritas\" koji vodi gospodin Savo Štrbac, pomagao je i još uvijek pomaže rad Ureda tužitelja na profesionalan, ozbiljan i odgovoran način, prikupljajući informacije o određenim događajima koji su se zbili u razdoblju 1990-1995 godine. Uz to, \"Veritas\" nalazi i Uredu tužitelja omogućuje pristup žrtvama i svjedocima kršenja međunarodnoga humanitarnog prava koja spadaju u mandat ovog Suda\", piše Blewitt u preporuci. Prvi veliki zajednički posao ICTY-a i Save Štrbca bila je istraga hrvatskih zločina u Medačkom džepu. Model je jako podsjećao na istragu zločina u Ahmićima. Samo umjesto britanskoga bataljuna UNPROFOR-a i pukovnika Boba Stewarta, u slučaju Medačkog džepa ulogu su-tužitelja preuzeli su kanadski bataljun UNPROFOR-a i pukovnik Jim Calvin. Među kanadskim Unproforcima, cijelo vrijeme nalazio se i tim britanskog SAS-a . ( Tested Mettle, str 163) Akcija Medački džep bila je vojno-policijska akcija hrvatskih oružanih snaga, vrlo ograničenoga opsega, koja se odnosila na tri sela u Republici Hrvatskoj: Počitelj, Čitluk i Divoselo. Počela je 9. rujna 1993. godine u 6 sati ujutro i završena je istog poslijepodneva. Medački džep bio je istinski \"džep\" između planine Velebit na kojoj su bile hrvatske snage, i grada Gospića koji je također bio pod hrvatskom kontrolom. Iz toga \"džepa\", srpske znage pod zaštitom UNPROFOR-a redovito su granatirale Gospić, a njihove patrole bile su stalna prijetnja hrvatskim snagama na Velebitu. Kanadski bataljun nije činio ništa da spriječi srpsko razaranje Gospića i ubijanje hrvatskih građana. Tadašnji šef stožera HV-a general Janko Bobetko, predložio je, a hrvatski predsjednik Tuđman prihvatio, operaciju vojnoga ovladavanja Medačkim džepom, koja je trajala jedan dan. Nakon međunarodnih pritisaka na Hrvatsku da povuče vojnike s vlastitog teritorija koji je u blitzkriegu bila vratila, 15. rujna potpisan je sporazum o prekidu vatre koji je podrazumijevao i povlačenje hrvatske vojske u roku od dva dana. Po potpisivanju sporazuma i prije isteka roka za povlačenje, pripadnici kanadskoga bataljuna pod vodstvom generala Calvina, na silu pokušavaju ući u Medački džep i dolazi do manjeg sukoba s hrvatskim vojnicima, a noću i do razmjene vatre. U izvješću UNPROFOR-a od 16. 9. 1993. piše da su oko 22h 15min. hrvatske snage zapucale na Kanađane koji su potom uzvratili vatru. Prema francuskom \"Le Mondu\", bila je to razmjena vatre u kojoj nije bilo žrtava, izravan sukob je izbjegnut. No u interpretaciji kanadske vojske to je postala \"najveća kanadska bitka nakon Korejskoga rata\", a general Jim Calvin jedan od najvećih kanadskih vojskovođa svih vremena. O vojnom poduhvatu generala Calvina i njegovih vojnika napisana je knjiga Odlučnost na kušnji ( fusnota -Tested Mettle, Scott Taylor i Brian Nolan, 1999. Esprit de Corps Books) Prema Kanađanima, u bitci je ubijeno 27 hrvatskih vojnika. Prema hrvatskim službenim izvorima, u cijeloj operaciji Medački džep ubijeno je 10 hrvatskih vojnika, niti jedan od njih u bitci s Kanađanima, koje zapravo nije bilo. Čak ni srpski vojni izvori \"RSK\" nigdje ne spominju tu veliku kanadsko-hrvatsku bitku koja bi njima svakako išla u prilog. General Calvin i 875 vojnika 2. bataljuna pješačke borbene grupe \"Princeza Patricija\", odlikovani su 1. prosinca 2002. godine najvišim kanadskim odlikovanjima \" za herojsku i profesionalno obavljenu misiju u vrijeme operacije Medački džep u bivšoj Jugoslaviji u rujnu 1993. godine\". Ni general Calvin, ni oni koji su ga odlikovali nigdje ne spominju da se ta operacija vodila na teritoriju Republike Hrvatske, u to vrijeme međunarodno priznate države. Naprotiv, oni tvrde da su bili u mirovnoj misiji u bivšoj Jugoslaviji, tamo su ih napale hrvatske snage, a oni su hrabro uzvratili. \"Primjerna akcija borbene grupe zaustavila je hrvatske snage u njihovoj taktici etničkoga čišćenja u tom Sektoru, i bez sumnje spasila mnoge živote civila\", piše u obrazloženju odlikovanja. Velika kanadska bitka u Medačkom džepu, izučava se i na kanadskim vojnim učilištima. Ta izmišljena kanadska bitka postupno je u istrazi tužiteljstva ICTY-a postajala veliki hrvatski zločin etničkoga čišćenja Medačkoga džepa. Kanadski vojnici i zapovjednici svjedočili su da je cilj hrvatske operacije bilo etničko čišćenje Srba i da je bila riječ o primjeni taktike \"spaljene zemlje\". Savo Štrbac opskrbio ih je dokumentacijom o žrtvama već u ožujku 1995. godine, dakle u vrijeme kad su pobunjeničke \"kninske vlasti\" na hrvatskom teritoriju naizgled bile u najdubljoj međunarodnoj izolaciji [Savo Štrbac, intervju za \"Globus\" od 20. 06. 99]. Metodologija je već bila poznata iz slučaja Ahmići: u civilne žrtve uračunati su poginuli vojnici, kolateralne civilne žrtve, umrli prirodnom smrću, sve što se moglo pribrojiti. Svaka kuća u kojoj su se nalazili srpski pobunjenici i iz koje je pružan otpor, postala je civilni cilj. Svaka ubijena žena postala je namjerna civilna žrtva, iako su se krajinski Srbi ponosili modelom partizanske gerile u kojoj su žene ravnopravni borci. Uobičajena vojnička metoda čišćenja neprijateljskih uporišta, postala je namjerna destrukcija s ciljem etničkoga čišćenja. Osim dokumentacije, Savo Štrbac nalazio je i svjedoke te ih pripremao za haaško Tužiteljstvo. \" Naš program \"Svjedoci za Haag\" najviše je financirala Vlada Kanade, preko svoje ambasade u Beogradu. Program traje još od travnja 1996. godine\", pohvalio se direktor Veritasa u kolovozu 1999. godine [Savo Štrbac, intervju za \"Globus\" od 20. 08. 1999]. Potpomognut novcem kanadske vlade, uz podršku pripadnika kanadskog bataljuna i uz blagonaklonost zamjenika haškog tužitelja Grahama Blewitta, Savo Štrbac uspio je velikosrpsku verziju operacije Medački džep pretočiti u optužnice protiv trojice hrvatskih generala. Najprije je optužen Rahim Ademi, a potom mu je pridružen i Mirko Norac. I ratni zapovjednik HV-a general Janko Bobetko, ujedno i planer operacije, optužen je na toj operaciji koja obuhvaća tri zaseoka iz kojih su mjesecima granatirani hrvatski položaji i grad Gospić, a koje su hrvatski vojnici prilikom povlačenja doista spalili, no s obzirom na metode istrage, upitno je koliko je među 37 žrtava koje navodi Tužiteljstvo, doista bilo ubijenih civila. Samu operaciju Tužiteljstvo ICTY-a okarakteriziralo je kao plansko etničko čišćenje Srba, baš onako kako su je okarakterizirali Savo Štrbac i general Calvin.

Akademik Josip Pečerić SRPSKI MIT O JASENOVCU A treba li uopće ponavljati tako očitu činjenicu da je npr. General Mirko Norac kriv svjetskim moćnicima zato sto je spašavanjem Gospića spriječio podjelu Hrvatske na dva dijela, tj. što je tim činomom najzaslužniji, po njima najodgovorniji, što Hrvatska nije pala već 1991.godine. Isto tako je general Gotovina krivac zato što nije pala od UN-a navodno zaštićena zona Bihać. On je zapovijedao akcijom \"Ljeto 95\", i sprijecio vjerojatno jednu od najvecih humanitarnih katastrofa i tragedija koje su se mogle dogoditi - pad Bihaća. Pad grada koji je bio u potpunom okruženju i u kome je bilo stotina tisuća civila, žena, staraca i djece. A konačno spašavanje tih ljudi omogućila je \"Oluja\", akcija za koju je general Gotovina optužen. Zar nije obična prostitucija već sama činjenica da od UN-a zaštićenu zonu Bihać Carla del Ponte uopće ne spominje u toj optužnici. Ili se radi samo o običnom rasizmu, jer se radi o 100.000 muslimana? Bilo kako bilo, ona će reći u točkama 13, 20 i 30: 13. Između 17. srpnja 1995. i 15. studenog 1995., Ante GOTOVINA je, djelujući sam i/ili u dogovoru s drugima, uključujući predsjednika Franju Tuđmana, planirao, poticao, nalagao, počinjao ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenje kaznenih djela koja se terete u nastavku, za vrijeme i nakon ofenzive \"Oluja\". 20. Ukupni učinak tih protuzakonitih djela bio je protjerivanje i/ili raseljenje visokoga stupnja, po prilici 150.000 - 200.000 krajinskih Srba u Bosnu i Hercegovinu i Srbiju 30. Između 5. kolovoza 1995. i 15. studenog 1995., hrvatske snage su počinile brojna djela ubojstva, paleža, pljačke, šikaniranja, terora i fizičke prijetnje osobama i imovini. Tim djelima, hrvatske snage su zastrašivale krajinske Srbe i natjerale ih da ostave svoja sela, zaseoke i kuće. Ante GOTOVINA je, djelujući sam i/ili u dogovoru s drugima, uključujući predsjednika Franju Tuđmana, planirao, poticao, nalagao, počinjao ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenje deportacije i prisilnog raseljavanja srpskog stanovništva Krajine. Činjenica da je Gotovina s Tuđmanom navodno planirao ovo što tvrdi Carla del Ponte, a uopće se ne spominje da je akcija spriječila pokušaj bosanskih i hrvatskih Srba da zauzmu Bihać, od UN-a zaštićenu zonu, pokazuje cinizam svjetskih moćnika, pokazuje da oni ni u snu nisu željeli zaštititi svoje zaštićene zone. Sjetimo se već je bila pala od njih zaštićena zona Srebrenica. Tamo je ubijeno vise od 8000 ljudi, a oni koji su ih trebali štititi lovili su ih i predavali Srbima za odstrjel. Dakle, Carla del Ponte ovim bjelodano dokazuje da su enklave trebale pasti. Zato i ne čudi sto je general Blaškić i dobio 45 godina robije. On je pokazao da se enclave mogu i obraniti. Očito je stoga da je svijet odobrio pad Bihaća. Time bi se stvorio kompaktni prostor od Beograda do Knina, i obnova Jugoslavije bi bila na pragu. Naravno, s Hrvatskom u njoj, kako je već prije početka rata i najavljivao američki veleposlanik u Beogradu. Ali prostitucija gdje del Ponte očita je već u činjenici da je svima poznato da su Srbi organizirano pobjegli pred HV. Postoje i snimci priprema za srpski kolektivni bijeg, a i brojna svjedočanstva da su imali upute kuda bježati. Zar nije prostitucija i to sto Carla del Ponte uopće ne spominje etničko čišćenje koje su Srbi napravili na tom prostoru do operacije Oluja. A to stvarno etničko čišćenje pomagale su snage UNPROFOR-a. Te snage UN-a nisu željele zaštiti 650 Hrvata koji su bili ubijeni na prostoru koje su navodno štitili. Važnije im je bilo pomagati Srbima u etničkom čišćenju tih krajeva od ne-Srba. Naravno, cijela uloga samih optužnica, dakle preuzimanje uloge Srpskog mita o Jasenovcu od strane suda u Haagu, odnosno preuzimanje uloge dr. Bulajića od strane Carle del Ponte, najočitija je u točkama 36, 37 i 38 u \"Dopunskim činjenicama\" optužnice. Ne čudi da to nije uočio predsjednik Hrvatske vlade Ivica Račan u svom pismu Carli del Ponte, jer je ova vlada i prije dok su bili zvanično komunisti, a i svo vrijeme od 3.siječnja 2000. do sada, dakle kao bivši komunisti, sprovodila politiku koja je omogućila pisanje ovakvih optužnica.

Sama tvrda ove kroatofobne organizacije pod imenom \"Amnesty international\" u početku rata gdje oni tvrde kako je Hrvatska kriva za rat jer je proglasila nezavisnost dovoljna je svakom normalnom i poštenom Hrvatu koji ima makar uncu mozga da shvati o čemu se tu zapravo radi...

Evo za sve koji žele pročitati istinu umjesto ovog konstantnog pranja mozga koje nam serviraju svi mediji, neka odu na ovaj link: http://www.hic.hr/tuziteljstvo-krivotvorilo.php

Hajde druge godine je propast svijeta pa se nećete više morati sekirati za bilo što. The End. Vanzemaljac bi rekao., yebeš ovaj prljavi lonac.

16. oktobra 1991. osobe u vojničkim uniformama (pripadnici vojne policije) u Gospiću pokupili 73 građana srpske nacionalnosti, trojicu nepodobnih Hrvata i jednu ženu koja se izjašnjavala kao nacionalno neopredeljena, i pod okriljem noći ih likvidirali u Pazarištu i na Lipovoj glavici kod Perušića. Ista sudbina je zadesila i sedmoro Srba iz Karlobaga koji su pobijeni u uvali Šušak na Velebitu. Sat pre ponoći u šumi kod Pazarišta se pojavio vojni kamion prekriven ciradom u pratnji vojne policije. Iz vozila je u tišini istovarena grupa zarobljenih Srba, među kojima je bilo više žena. Uplašeni od same pomisli da će ovde biti likvidirani, jedna žena je zapitala: \"Nećete nas valjda pobiti\", posle čega je počela da viče i zapomaže. Toj ženi je prišao Mirko Norac, uhvatio je i odveo dublje u šumu, odakle se iz mrkle noći začuo pucanj. Pošto se vratio, Norac je iz sveg glasa kriknuo: \"Šta čekate. Pucajte!\" Noćnu tišinu poremetili su rafali ispaljeni iz automatskih pušaka i revolvera i za tili čas svi zarobljeni Srbi su bili mrtvi. To je istina o Norcu i njegovim postupcima. Neki ovde misle da nebi bilo hrvatske države, slobode, ovog i onog da Norac i par manijaka nije poubijalo desetine srpskih civila.

Vidim da se nastavlja taktika uvođenja nemira u hrvatske branitelje. Početak je bio objavom onog registra branitelja na internetu, sad bio lažan ili pravi to prepuštam stručnjacima, a nastavlja se planiranim medijskim člancima. I sve to zašto, zato što braniteljska populacija više simatizira političku desnicu od ljevice. Samo se još jednom dokazuje koliko nekima vrijedi dostojanstvo branitelja.

“Ako je Haaški sud rekao da tu nema ništa što bi teretilo mene, onda toga i nema”, rekao je D. Lošo. Dakle, kada haaški sud oslobađa “rvatine” onda je to vjero(m)dostojno a kada ih šalje u pakao otkud su ii došli e onda je to protiv države… A kaj se tiče izvida… Čiste se dokazi, rastaljuju oružja, rastapaju mrtvaci, spaljuju papiri… To je ta Novoselova policija i DORH... Zašto Lošo, pored sve te pameti koju ima, ne kaže i zbog čega je tužio državu?