Današnjom konferencijom za medije MOST Nezavisnih lista javno je otvorio temu teritorijalnog ustroja RH. Postavili su 3 ključna pitanja te su odmah na njih i odgovorili. Pitanja koja postavlja MOST Nezavisnih lista su čemu služi ovakav „20 + 1 županija“ teritorijalni ustroj, čije se vreće pune, a čije prazne upravo ovakvom teritorijalnom raspodjelom tešto najviše pati u ovakvom ustroju?
Odgovor na prvo pitanje čemu služi ovakav „20 + 1 županija“ teritorijalni ustroj je slijedeći – interesima vladajućih i centraliziranom upravljanju državom. Jer kada bi racionalizirali javnu upravu došlo bi do smanjenja broja političara na svim razinama vlasti, a oslabili bi i prihodi stranačkih kasa. Naime, smanjio bi se prihod stranaka od naknada koje ubiru prema kvotama svojih političkih mašinerija, kao i od „utrška“ kojeg župani, gradonačelnici i načelnici te drugi politički izabrani ili imenovani funkcionari moraju namaknuti strankama čiji su članovi, poručuje MOST Nezavisnih lista..
Odgovor na drugo pitanje čije se vreće pune, a čije je prazne je slijedeće – županijske se pune, a vreće gradova i općina se prazne. Naime, organizacijski gledano, županije su preuzele brojne poslove koje je Ustav rezervirao za jedince lokalne samouprave, poruka je MOSTA sa današnje pressice. Izuzev srednjih i velikih gradova, koji često imaju i veće proračune od županijskih, male općine i dio manjih gradova, s obzirom na svoj slabiji ekonomsko-financijski, ali i ljudski i organizacijski kapacitet, najčešće ne mogu svojim stanovnicima pružati široku lepezu javnih usluga, pa su te poslove umjesto njih počele obavljati županije. Tim putem županije su formalno postale osnivači mnogobrojnih obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i drugih ustanova, čime su stekle mogućnost (političkog) utjecaja na brojne odluke u njima (od izbora ravnatelja, investicija i drugih). Sve bi to još imalo nekog smisla i ekonomskog opravdanja kad bi županije imale za to dostatne vlastite prihode (bez istodobnog nepotrebnog opterećenja građana), ali one to čine bez velike potrebe da ih same i financiraju – naime, novac za rad u najvećoj se mjeri i dalje osigurava u državnom proračunu (dakle, upravo preko leđa građana na najskuplji i najnetransparentniji način).
Odgovor na zadnje pitanje što najviše pati u ovakvom ustroju je – gospodarstvo. Ovakav teritorijalni ustroj najveća je barijera gospodarskom razvoju te stvaranju pozitivnog okruženja za nove poslove i radne potrebe. Mali gradovi i općine ovisne su o državnoj i županijskoj vlasti uslijed sustava njihovog financiranja i razine funkcija koje su im decentralizirane. U sadašnjem modelu političkog sustava, uspješnost vođenja pojedine općine odnosno grada najviše ovisi o političkim vezama (odnosno „zaslugama“) njihovih čelnika s dužnosnicima vlade, ministarstava ili županija. Uspješnost ne ovisi o kvaliteti tima jednog grado/načelnika, nego o mreži stranačkih veza kojima osigurava sredstva za projekte. Zato stanovništvo jedinica lokalne samouprave čiji su čelnici „nepodobni“ ostaje zakinuto za brojne javne usluge te se i nije za čuditi da iz njih mladi ljudi odlaze u potrazi za poslom, boljim stambenim uvjetima i boljim životom, kaže MOST Nezavisnih lista.
MOST poručuje da se nameće logično pitanje - Treba li nam zaista 20 župana, 50-tak zamjenika, 20 predsjednika, 40 dopredsjednika, 897 županijijskih vijećnika i tko zna koliko auta, putnih, uredskih i drugih troškova?
Ponudili su i pet rješenja:
1. Reforma javne uprave je jedan od najvažnijih prioriteta MOSTA: Nužno je provesti reformu javne uprave tijekom prve godine mandata nove Vlade odnosno do novih lokalnih izbora
2. Depolitizacija javnih službi i sprječavanje političkog kadroviranja u javnoj upravi: MOST se posebno zalaže za smanjivanje broja politički imenovanih razina upravljanja uz istodobno uvođenje kriterija napredovanja i izbora rukovodećih službenika, koji se temelje na znanju i rezultatima rada. Treba promijeniti postojeći model zapošljavanja u javnoj upravi koji osigurava gomilanje prekobrojnih i nepotrebnih službenika, jer ih zapošljava jedna politička garnitura, a onda ih se sljedeća ne može riješiti (nego još na isti način dovodi svoju „kvotu“). Broj službenika treba utvrditi na temelju uvođenja mjerljivih kapaciteta poslova, a napredovati se treba isključivo prema kriterijima profesionalne i stručne kvalitete, a ne političke preferencije.
3. Provedba decentralizacije ovlasti i financija: Dobar dio javnih poslova treba se decentralizirati na lokalne jedinice, ali da bi to uopće bilo moguće, potrebno je istodobno jedinice lokalne samouprave racionalizirati i optimizirati te decentralizirati financijska sredstva.
4. Općine i gradove treba okrupnjavati preko zajedničkih ustanova i usluga: Dok se ne provede potrebna rasprava, a onda i lokalni referendumi, općine i gradovi bi mogli zadržati svoje sadašnje granice s određenim financijskim sredstvima i ovlastima, ali jednako tako treba krenuti sa spajanjem i udruživanjem određenih službi, kako radi njihova pojeftinjenja, tako i zbog njihove bolje, stručnije i efikasnije organiziranosti. Zajedničkim specijaliziranim tijelima (npr. za obavljanje komunalnih djelatnosti, agencijama za razvoj i suradnju, financiranjem određenih javnih poslova od interesa za širi prostor i drugim), građanima će se osigurati ujednačena usluga na čitavom teritoriju tako integriranih i umreženih samouprava.
5. Ukidanje postojećih (političkih) županija i ureda državne uprave te stvaranje racionalnije ustrojenih teritorijalnih jedinica: U pogledu regionalne samouprave najadekvatnije rješenje je ukidanje županija i uvođenje većih samoupravnih teritorijalnih jedinica (s obzirom na geografske, ekonomske i društvene uvjete njihov broj će odrediti stručna analiza), koje će jamčiti stvarnu političku i fiskalnu decentralizaciju države.
Primjer: Umjesto, kako smo ranije čuli „6 Sabora“ ili 897 županijskih vijećnika, Hrvatska bi novim teritorijalnim ustrojem mogla imati ukupno do 400 vijećnika u najviše 9 teritorijalnih jedinica. Ali prije bilo kakve nove ad hoc teritorijalne podjele MOST predlaže jednogodišnju temeljitu, stručnu, sveobuhvatnu javnu raspravu svih institucija i pojedinaca koji mogu svojim prinosom pomoći u iznalaženju najboljeg modela reorganizacije teritorijalnog ustroja. Ujedno predlažemo i lokalne referendume stanovništva na rubnim zonama radi njihova izjašnjavanja kojoj teritorijalnoj jedinici žele pripadati.
Bla, bla, bla, bla, srolj, preserav, truć, truć...Hrvatska po glavi stanovnika ima točno onoliko općina koliko ih imaju i Njemačka (12.000), Italija (8.000), Austrija itd. Nadalje, najviše uhljeba i parazita ima upravo u najvećim gradovima i županijama: Zagrebu, Splitu, Rijeci i itd. I još dalje, ako postojeće strukture nisu u stanju voditi i upravljati malim općinama, gradovima i županijama, kako će upravljati većima? Zar nam zaista treba još lokalnih šerifa tipa Bandića, Vlahušića, Obernela, Habuša i sličnih nesposobnjakovića koji na stotine tisuća kuna troše na svoj krug uhljeba i na svoju samopromociju?