Reportaža

Na moćnim Harleyima po hrvatskoj Route 66

17.06.2015., Trogir - Ekipa Harley Davidsona na svojem putovanju kroz Hrvatsku nasla se jutros u Trogiru gdje im se pridruzio Mario Zorko. Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL
Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL
1/6
26.06.2015.
u 17:00

Večernjakov novinar bio je tri dana sa sretnim dobitnikom Harleyeve svjetske ture Discover More u Hrvatskoj

Jedan vozač. Jedan motor. Jedno čudesno putovanje. Harley-Davidson tako je nazvao svjetsku kampanju Discover More 2015, a u istom ritmu ja sam krenuo cestom iz Zagreba prema Splitu. Ispod mene prepoznatljivo brunda Harleyev kultni model Wide Glide, potpuno nov iz garaže, a izrađen u retrostilu, kao iz filma "Easy Rider", prekrasni motocikl koji krasi mnoge postere i pojam je bajkerske "potrage za slobodom". Dobro, to bi putovanje čudesnim nazvao svaki biker-namjernik iz inozemstva, a nama je to kao pod obično. Mi "domoroci" nismo ni svjesni da je stara cesta prema moru, od Karlovca preko Rastoka, Slunja, Plitvičkih jezera, pa kroz Liku, Korenicu i onda kroz Knin, pokraj Peruče i Sinja na Klis pa dolje prema Splitu na "staru" magistralu prema Trogiru, naše nacionalno blago. Naša "Route 66", panoramska vožnja o kojoj strastveni vozači na dva kotača sanjaju.

Ne znajući gotovo ništa (zapravo, baš ništa) o Hrvatskoj kao bajkerskoj destinaciji, stigla nam je u trodnevnu turu i Harleyeva ekipa Discover More. Avantura je to u ovom trenutku koju prate svi "ozbiljni" bajkeri u svijetu, svi koji čeznu za putovanjima u nepoznato. Harley-Davidson raspisao je natječaj u kojem je tražio jednog vozača koji će na premium-modelu Street Glide 10 tjedana voziti kroz 17 europskih država i proći 15.000 km. Sve se prati na Twitteru, Facebooku, Instagramu i na blogu greatestrides.eu. Bingo se među desecima tisuća prijavljenih otvorio Luisu Castilli, Meksikancu francusko-španjolskih korijena, a u obiteljskom stablu ima i talijanske i astečke krvi, koji se školovao u Americi i Kanadi, trenutačno živi između Ciudad de Mexica i Bostona. Pravi građanin svijeta. Punim imenom Luis Castilla Zetina, smije se kad smo se poslije vozili pokraj rijeke Cetine.

– Cetina kao Zetina, moje obiteljsko ime. Očito onda imam i hrvatske krvi. Prvog Hrvata upoznao sam na studiju u Kanadi, igrali smo skupa hokej. Morao sam prekinuti zbog operacije zgloba.

U zoru prema Suncu

Luis je igrao i ragbi i zbog toga je na drugoj nozi operirao koljeno. Kao uspomena na sportsku karijeru sad motor mora opkoračiti posebnom tehnikom s ispruženom nogom.

Koliko god da predano i vjerno prenosi svoja iskustva po društvenim mrežama i blogovima, uz brojne fotografije i videa, kaže iskreno: "Ništa ne može opisati osjećaj kad u zoru na motoru kreneš prema izlazećem Suncu."

Vozim se prema Luisu i ekipi Discover Morea na paradnom Wide Glideu jedva jednu tridesetinu njihova puta i osjećam se baš kao on, lucky rider, ili kako su ga službeno prozvali, Hero Rider 2015. Ili, neslužbeno, lucky bastard, sretni gad, kako su ga prozvali ostali bajkeri koji su puni nade poslali svoje prijave za Discover More. Jer, sretni Luis uz deset tjedana plaćene vožnje kroz Europu dobiva po završetku akcije model Street Glide (cijene kojih 30.000 eura) u trajno vlasništvo i još 25.000 eura plaće.

Čovjeku odraslom u megalopolisu Ciudad de Mexicu sa dvadesetak milijuna ljudi, koji je već na motoru prošao u jednoj turi 20.000 km od Meksika do Aljaske, preko cijele Amerike, u Hrvatskoj sve izgleda nadohvat ruke...

– Ima vas četiri milijuna? Kao moj kvart u Ciudad de Mexicu. Svi ste susjedi, poznajete se... – smije se.

Našli smo se u Trogiru. Večer prije stigli su iz Dubrovnika i dan bez vožnje iskoristili su za uživanje u kupanju na Čiovu. Luisa Castillu na putovanju života prati četveročlana ekipa iz Londona. Mladi Englezi, svi u dvadesetima, opušteni, zabavni, ali i vrlo profesionalni: producent putovanja, snimatelj, montažer i asistent. Prate Luisa u Grand Cherokeeju, sve snimaju, opremljeni kao sofisticirana ekipa iz špijunskih filmova, koriste i dron. Kad završi radni dan na cesti, bacaju se na posao, obrađuju fotke i videosnimke, šalju na mrežu, pripremaju film o cijeloj turneji. Ujutro "on the road again..." O noćnom životu ne razmišljaju. Prvo srećem glavnog organizatora Louisa Jensena. Sportski tip, mišićavih ruku oslikanih tetovažama, u dresu Chicago Bullsa, Rodman, broj 91.

– Bullsi su bili moja ljubav. Igrao sam košarku u London Towersima i za mladu selekciju Engleske. Kukoč je vaš, stvarno? I sad imate sjajnog NBA igrača, onaj plavi u Netsima. Bogdanović, je l' tako?

Netipični Englez, voli košarku. Poslije mi sine na koga Louis neodoljivo podsjeća i zbog čega Hrvatice mogu žaliti što Harleyeva ekipa nije bila dulje u Hrvatskoj. Preslikani Brad Pitt u mladim danima.

Počeo voziti sa 30

Glavni lik cijele akcije Discover More Luis Castilla najstariji je član Harleyeve petorke. Ima 37 godina. Školovao se u Meksiku, Kaliforniji i Kanadi, studirao komunikacije i novinarstvo i radi kao voditelj i producent radijskih i TV šouova. Posao na meksičkoj TV postaji napustio je početkom godine (promjena vlasnika, šefova...) pa mu je pobjeda na Harleyevu natječaju došla kao dobitak na lutriji. Oženjen je četiri godine, supruga je nedavno dobila posao u Bostonu kao marketing-menadžerica. Luis je u sedlu Street Glidea od 26. svibnja kad su krenuli iz Londona i sad zbog supruge (i tri psa) već jedva čeka 23. kolovoza kada će u Oxfordu završiti turneju života nakon više od 15.000 km i 17 država.

– Nije najsretnija što sam bajker, ali prihvaća tu ludost jer zna koliko mi to znači. Tješim se da ću je jednom povesti na sva ova mjesta koja sam obišao.

Luis je motocikl počeo voziti sa 30 godina...

– Oduvijek sam to želio, a počeo sam kad mi je majka poginula u prometnoj nesreći. Nije mi dala da nabavim motor, bojala se za mene, upozoravala da je to preopasno, a onda nastrada ona. Vožnja motorom bila mi je terapija, bijeg da ne mislim o tome, da prebolim taj stres. Sjedneš na motor i sve nestane, samo cesta i misli o vožnji. Meditacija. I osjećaj slobode, da ostvarim ono o čemu sam prije maštao.

Za sedmogodišnjeg bajkerskog staža prošao je desetke tisuća kilometara i nikad nije imao ozbiljniji udes. Pao je samo jednom, ružno je izgledalo na skliskoj cesti na Aljasci, a kaže, srećom je samo natukao zglob.

Prije dolaska u Hrvatsku znao je samo za Dubrovnik, Modru spilju i najplavije more na svijetu. I brend Davora Šukera naravno, sjeća se da smo pobijedili Nizozemsku u borbi za broncu na SP-u 1998. godine.

– Lani kad je Meksiko izbacio Hrvatsku na SP-u u Brazilu, vozio sam prema Aljaski. Ali vi ste jednom uspjeli ono što Meksiko nikad nije, nikad nismo mogli proći četvrtfinale.

O Dubrovniku je čuo najviše zbog snimanja Igre prijestolja. Siguran je da će to ponovo biti jedna od prvih destinacija kad dovede suprugu u Europu. Kao i u Trogiru, "malom Dubrovniku".

– Čudesno, osjećao sam se kao da sam u epizodi Game of Thrones. Ili u filmovima Gospodar prstenova. Vidi se da ste imali bogatu, burnu povijest, kao i mi u Meksiku.

Sljedećeg dana poveli smo Luisa i ekipu na vožnju preko povijesnih gradova Klisa, Sinja i Knina do Plitvičkih jezera. Nisu znali i da je i na gordoj tvrđavici na Klisu snimana Igra prijestolja. Za Sinj smo mu pokušali objasniti da je "hrvatski Alamo", naš "300", gdje je koja stotina vitezova zaustavila desetke tisuća otomanskih vojnika.

– Kako? Gospa je pomogla? Zar je nemate i u Međugorju? I u tome smo slični, i mi u Meksiku jako štujemo Gospu.

Zna puno o raspadu Jugoslavije, o Miloševiću koji je poveo agresiju, a opet ne uspijeva sve povezati.

– Kako ste pobijedili? Bez vojske, zar nije Milošević imao Jugoslavensku armiju iza sebe? Nije čudo da Hrvati svojim držanjem odaju dojam ponosnih ljudi.

Razgovaramo o tome dok smo ručali u pizzeriji u centru Knina, a na ulicama je neuobičajeno mnogo vojnika, valjda im je taman završilo radno vrijeme.

– Čemu toliko vojske u gradu? Očekujete nove probleme, ne osjećate se sigurno?

Na svojim mototurama imao je sreću što nikad nije imao bliske susrete s motobandama kao što su meksički Solo Angelsi ili američki Hellsi. Naprotiv, sprema se i na veliku turu po cestama Južne Amerike.

– Valjda sam rođen pod sretnom zvijezdom. U Meksiku znaju presresti i oteti motor, vozač je sretan ako preživi. Ali zašto vi meni kažete da sam lucky bastard? Pa vi živite u tako lijepoj zemlji, kao da ste stalno u filmu i svi ste u susjedstvu, poznajete se, ha-ha... Ne možete se izgubiti.

Luis i Harleyeva ekipa produžili su prema Gospiću pa onda prema Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, na sjever u Dansku, Švedsku, Norvešku... do finiša u Engleskoj za dva mjeseca. Rastali smo se na Plitvicama, jednoj od ljepota koje Luis i Harleyeva ekipa nisu imali ucrtane u planu. No to je i baš ideja Discover More akcije – otkriti neistraženo, upoznati nepoznato, pustiti da motor i cesta kreiraju novi dan. I uživati u slobodi toga dana.

>> Grad koji u svojoj ponudi skriva jedan neobičan as iz rukava

Komentara 1

KA
kajinx
14:17 27.06.2015.

Mario Zorko, dobro napisano, hvala!

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije