to bi trebao biti sastavni dio nastavnog programa građanskog odgoja. obzirom da se u poslu često susrećem s ljudima koji moraju podići kredit, naslušam se takvih blesavih pitanja da se pitam da li ti ljudi uopće znaju zbrojiti 2 i 2.

Ako ništa drugo, svatko je imao izbor ne uzeti kredit. Istina je da su ljudi mogi uzeti kredit i u eurima (mislim da je bilo i kredita u kunama) no takvi su krediti bili s većom kamatom, odnosno, za istu ratu kredita se dobivala manja glavnica, pa su se mnogi odlučili za švicarce. Uglavnom su ljudi tako računali, rijetki su bili oni kojima je bila važno da rata, koliko je to moguće, uvijek bude ista. S druge strane tvrditi da banke nisu računale na rast franka je laž jer da su očekivale da će franak biti stabilan koliko i euro, tada bi i kamate na kredite u francima bile otprilike kao i kamate na kredite u eurima. Mislim da ni banke nisu računale da će franak toliko rasti. U tvom postu je odgovor na pitanje - kažeš: "navučeš narod kao povoljnim kreditom...". Da je narod bio financijski obrazovaniji, ne bi ga nitko mogao navući. Osobno sam mišljenja da je najbolji lijek protiv SIDE apstinencija i vjernost, pa tek onda kondom. Slično i ovdje: najbolji lijek protiv dužničkog ropstva jest neuzimanje kredita. Ako je baš neophodno uzeti kredit, on mora biti u skladu s mojim financijskim mogućnostima, a ne samo u skladu s mojim financijskim željama. Da, za takvu procjenu potrebno je određeno znanje jer kako mogu znati da li mi je kredit dohvatljiv ako ne znam što je interkalarna kamata ili "grace period", ili...?

oće u školskim klupama sjediti i bankari ili će u remetinec?