Za razliku od vršnjaka koji najčešće razmišljaju kamo izaći, kamo na ljetovanje ili na koji se fakultet upisati, 19-godišnji Ermin Osmičević iz Gunje bori se za preživljavanje. Odrastao je s bakom i djedom, a kada su oni tijekom 2009. godine umrli, ostao je bez igdje ikoga. Jedno vrijeme nije imao gdje ni biti pa je boravio kod prijatelja. Upisao je i srednju školu, ali je nije uspio završiti jer nije imao uvjeta. Od 15. se godine brine sam o sebi pa je tako prisiljen kuhati si, prati rublje i zarađivati da bi preživio.
– Radio sam sve i svašta, najčešće fizičke poslove poput cijepanja drva i sl. Išao sam u šumu i u drva, žirove, skupljao željezo... – prisjeća se Ermin. Ističe da si je mogao priuštiti onoliko koliko bi zaradio pa je znao biti i gladan. U lanjskoj je poplavi ostao bez svega pa već devet mjeseci živi u unajmljenoj kući u Gradištu. Od svojih je stvari uspio spasiti samo televizor, krevet, hladnjak i fotografiju bake i djede.
No, više nema novca za stanarinu i režije u unajmljenoj kući, a hrani se onim što dobije od Crvenoga križa. Najveća mu je želja pronaći posao da si može zaraditi za koliko-toliko normalan život.
– Radio bih bilo što. Ne bojim se posla jer radim odmalena. Nadam se da će se naći nešto i za mene, da će i meni jednom sunce svanuti – ističe Ermin.
>>Gunjancima donacija 600 kompleta tanjura i pribora za jelo
>>Hrvatska na nogama – svi žele pomoći Milanu i njegovu ocu!
gdje su bezobrazno bogati hrvati da pomognu ovom dečku? i mnogim drugim familijama! Gdje je merhamet? gdje je crveni križ? gdje je crkva? i gdje je džamija? kako su ljudi besćutni!