Prije 44 godine Arsen Dedić dao je intervju Glasu Koncila koji ga je, u povodu smrti velikog kantautora izvukao iz arhive i ponovno objavio. Riječ je o iznimno zanimljivom štivu koje daje uvid u drukčiji aspekt života Arsena Dedića. Povod za razgovor bila je pjesma "Majka Marija" koju je napisao za "Žeteoce" u povodu velikoga Marijanskoga kongresa koji se u kolovozu 1971. održao u Mariji Bistrici. Ta je vijest odjeknula u javnosti budući da se Arsen Dedić nikada prije nije tako izravno bavio vjerskim temama.
Evo što je o tome rekao:
– Duhovna šansona je vrsta koja u svijetu odavno postoji. Mene je prije više godina bio pohodio jedan mladi svećenik s prijedlogom da se kao pjevač zajedno s Vicom, Robićem i Zdenkom uklopim u putujući festival duhovne šansone – kojemu bi finale bio čak u Padovi. Bilo je to, mislim, 1965. Ja sam dao načelni pristanak, on se nakon toga više nije pojavio. To je bio moj prvi susret s tom sredinom. Nakon toga jednoga se dana pojavio kolega Gabrić s ponudom za ovu marijansku pjesmu. A ja sve više i više volim pisati stvari koje nisu u najstrožim okvirima zabavne glazbe, što je danas gotovo profanirani izraz, da ne kažem kako je to postala jedna vrsta koja ni umjetnički mnogo ne teži.
Piše svatko i svašta; to je postala roba široke potrošnje. Zato se ja rado okrećem drugim temama, prihvatio sam se tako i kabaretske pjesme, humorističke šansone, koju sam pisao za festival »Kerempuh«. I naravno: za mene je bila novost ova ponuda da se ogledam i na polju duhovne šanse. Međutim, nije to bio lak zadatak, jer tu treba određeno teološko znanje, treba imati čiste pojmove. No, mislio sam da neću pogriješiti ako svemu tome pristupim kao pjesnik humanist, što znači: slijediti temu kako me vodi moje nadahnuće. To sam i rekao kolegi Gabriću, da pripaze na možebitne idejne pogreške, jer ja ipak nisam čovjek od te struke. No, mene je u prvom redu zanimalo da ja bez ikakvih sugestija izrazim vlastito viđenje, svoju pjesničku viziju Majke Božje.
Pjesnička misao koju sam izrazio u pjesmi bila je takva: ja sam zapravo opisivao jednu majku s juga, iz našega kamenjara, koja bi mogla biti i moja majka. Mene je, eto, Gabrić doveo do toga da počnem razmišljati o tim stvarima o kojima nisam razmišljao. I tako sam ja stao, pomalo amaterski, razmišljati: ako je Bog mogao prvu ženu stvoriti »iz rebra Adamova«, ako je tako svemoćan, on je mogao i svoga ljudskoga Sina stvorili nekim od tih putova koji su u njegovoj moći. Ali, ako je on odlučio da majka njegova djeteta, Sina Božjega, bude žena postojeća, da žena sa Zemlje rodi njegovo dijete, znači da je vrijednost te žene takva da ona može biti dostojna majka Božjega Sina. Krenuo sam tim smjerom, naglašavajući u pjesmi misao da svaka prava čestita žena, naša žena – prvenstveno sam mislio na žene s juga, jer sam u cijelom svom stvaranju povezan s jugom – može biti dostojna majka koja će rađati Božju djecu – rekao je tada Arsen Dedić Glasu Koncila.
Inspiracija za pisanje pjesme "Majka Marija" bila mu je njegova majka, koju je nazvao najobičnijom ženom Šibenika, "žena koja nikada u životu nije obukla haljinu, nikad spustila i odrezala onu šibensku pundžu, cijeli je život provela u bluzi i kotulu, preko kojega se kod kuće nosi traverša, a za izlaske bez traverše. Znam da je moja majka za vrijeme rata znala hodati po 30 kilometara do Drniša da nam donese štogod za jelo. Žena koja je ušla nepismena u brak, a danas se jako zanima za književnost i ne prestaje čitati. Žena koja je sama izborila sve u životu, za obitelj, za djecu. Ona je bila moje neposredno nadahnuće. Također je ostao u meni zvuk crkvenoga pjevanja iz djetinjstva. Slušao sam to pjevanje u obje crkve – jer meni je otac pravoslavac, a majka katolikinja. Zato sam kao dijete slobodno sjedio u jednoj i u drugoj crkvi", rekao je o svojim doživljajima iz djetinjstva.
Kako bi se pripremio za ovu marijansku pjesmu, Arsen Dedić čitao je evanđelja o Mariji, i bio je zahvalan što mu se pružila prilika da uđe u "svijet misli koji me je počeo okupirati i zanimati, da dobijem o tome i svoje stavove, da si to nekako osvježim, da to ne uzimam kao nešto statično, nešto postojeće prema čemu svi mi imamo nerazjašnjen i neaktivan odnos. Možda me to dovelo do toga da postanem nekako aktivniji prema svemu tome, što će jednoga dana dovesti do mojih konkretnijih misli".
Dedić je bio uvjeren da je suvremena publika željna ovako duboko ljudskih i nimalo površnih motiva zbog čega se i odlučio napisati pjesmu "Majka Marija".
– Meni je već dosta uškopljenih stihova koji nikome ništa ne govore, tih riječi o ljubavi koje ne govore ni o kakvoj ljubavi. To je samo jedna tehnika, jedan potrošački mehanizam, kutije, cigle, boce. Ja želim da riječ zaista nosi misao. Da riječ ljubav zaista nosi ljubav, razumijevanje. A kod nas su oblici zabavne glazbe postali takvi, osobito u komercijalnom smislu, da mi više ne daju mogućnost da dam i potvrdim zaista ljudsku poetsku ideju. A ovo mi je bila mogućnost da to izrazim, jako i cjelovito, s odgovornošću.
Ostatak intervjua možete pročitati u Glasu Koncila.
>>Arsen pripada svima koji ga žele. Pojedincima i nacijama
Čitajući komentare posle Arsenove smrti jedan broj forumaša je insistirao na imenu Arsenije. Ako im je od svih fantastičnih pesama koje je Arsen napisao i načelno od svega što je u životu napravio samo to "Arsenije" ostalo u sećanju onda verovatno nisu ni svesni koliko su u stvari jadni i siromašni. Arsen pripada onoj grupi ljudi koji su se svojim delima još za života uzdigli iznad prizemnih nacionalnih okvira.