Iako ima impresivnu biografiju s bogatim pravnim i poliglotskim znanjima koja od 90-ih nesebično dijeli sa svima nama, uz ime prof. dr. sc. Siniše Petrovića od siječnja 2012. neizostavno se veže “titula” – premijerov prijatelj. Kao čovjek od njegova najvećeg povjerenja, predmet je medijskih mistifikacija i glorifikacija. Nazivaju ga moćnikom u pozadini i sivom eminencijom. I njegova samozatajnost u zavjereničkom ozračju dobiva na intrigantnoj tajnovitosti. Od istupa Slavka Linića koji ga je označio krivcem za svoju smjenu, dio medija priprema se za gledanje nastavka, Sanader II, sa Zoranom Milanovićem i Sinišom Petrovićem u glavnoj ulozi. Raspirivanju mašte pogodovao je i sam Petrović jer, iako se o njemu svašta piše, on sve šutke trpi. Ovo mu je prvi intervju s novinarom s kojim se prije nikad nije sreo, a pridobili smo ga uživljavanjem u poziciju predsjednika Nadzornog odbora Ine, gdje je on između čekića i nakovnja.
Zašto ste pristali na intervju?
Prvo, zašto nisam istupao. Bio sam svjestan svega vezanog za Inu, a i zbog ideje o otpočinjanju pregovora, da “pregovaranje” putem medija nije korisno ni za Inu ni za Hrvatsku kao dioničara ili kao državu. Uz to, nije NO taj koji zastupa trgovačko društvo nego uprava. A sada mi je žao jer se nikad nisam predstavljao nijednom titulom ili poslom, nego imenom i prezimenom pa onda nije pošteno da me se percipira isključivo kao “pajdo, pa si je stavio frenda”. Nisam šarlatan, imam referencije za to što radim u Ini. Profesor sam trgovačkog prava, uža mi je specijalnost korporativno upravljanje, doktorirao sam kao 31-godišnjak, u povijesti Pravnog fakulteta najmlađi prodekan.....
i poliglot ste...
Eto, i to. I to nije fer, ne samo prema ovoj, nego bilo kojoj vladi, a radio sam za svaku neovisno o tome za koga sam glasao i tko je bio na vlasti jer sam smatrao da je to hrvatski interes. Radio sam i u Hrvatskom uredu u Promatračkoj misiji Europske zajednice, bio sam savjetnik veleposlanika Žužula kad je bio posebni izaslanik predsjednika Tuđmana za pregovore s međunarodnom zajednicom, bio sam u Daytonu. Čak sam sadržajno uredio, najprije sâm pa s Julienne Bušić, englesko izdanje Tuđmanovih “Bespuća” jer sam to smatrao korisnim za državu. I ono na što sam najponosniji, od 2005. do pristupanja, devet godina bio sam član pregovaračkog tima za EU, jedan od pomno izabranih, da ne kažem “cherry picked”, i to konsenzusom svih političkih stranaka. Nismo se mijenjali s promjenom četiriju vlada i nekoliko koalicija.
Sjećate li se što je Joint Ecological Management Case?
Eno je, tamo na zidu, nagrada za najboljeg govornika na natjecanju studenata prava u Den Haagu.
Taj vas je uspjeh zbližio s Milanovićem?
I prije smo se družili u istom društvu, premda smo imali i svoja druga društva. Ali tih nekoliko mjeseci na tomu smo radili s još dvije kolegice dan i noć. Tamara Ćapeta sada je šefica hrvatske prevoditeljske službe na Europskom sudu, a Dubravka Bojić živjela je u Strasbourgu i radila je, ne znam radi li još, u Vijeću Europe.
Je li istina da ste Milanovića praktički vi zaposlili u MVP-u 1993. preporučivši ga Ivanu Šimonoviću?
Ne mogu to tako reći, ali kako Šimonovića znam s fakulteta i stanovali smo u istoj zgradi, preporučio sam mu svog kolegu kojeg sam profesionalno cijenio. Ali, MVP je tada bio jako neekipiran i tko god je imao određene stručne kvalifikacije, znanje jezika, interes za diplomaciju... imao je otvoren put. Dakle, i bez mene bi se zaposlio.
Vama je premijer prijatelj, a on se vas “odrekao”?
U kojem smislu!?
Kaže da nema prijatelja u politici.
Meni je to fantastičan stav. I ja tako shvaćam politiku. Kao javnu dužnost da štitiš isključivo javne interese, gdje nema mjesta privatnim interesima. Ako se to “odricanje” tumači da je fokus na javnom interesu, apsolutno potpisujem i, da karikiram, ne bismo ni bili prijatelji da tako ne razmišlja.
Kako ste upoznali Emila Tedeschija?
Neven Vranković, član uprave Atlantic Grupe, moj je prijatelj i poznanik s fakulteta. Prije oko 12 godina porazgovarao sam s gospodinom Tedeschijem o nekim pravnim pitanjima. A kad je Atlantic kupovao Cedevitu, surađivao sam u pravnom oblikovanju transakcije pa sam postao član NO Cedevite, a zatim Atlantic grupe i prijateljstvo se intenziviralo.
Je li istina da sada s njim i premijerom “jednom tjedno” ručate?
Družimo se, ne baš u tom sastavu ni često, svakako ne “jednom tjedno”.
Dnevno.hr pisao je vezano za Badel i Kalničke vode da ste Tedeschiju uštedjeli sto milijuna kuna?
Rekli su mi za to, ali nisam imao potrebu to čitati.
Što je s vašom akademskom neovisnošću s obzirom na to da ste u NO Atlantic Grupe, a i u Badelu ste bili...
U Badelu nikad. Pogrešno su pisali da sam bio predsjednik Skupštine, ja sam savjetovao upravu Badela za nekoliko skupština. A što se moje akademske neovisnosti tiče, ja nisam jedinstven slučaj. Profesori su članovi NO u svim zemljama svijeta u sustavima kao naš, u kojima je NO povremeni, a ne stalni organ. I tu nema preklapanja i sukoba interesa. Bilo bi, ali i to je riješeno odredbom o zabrani konkurencije zbog koje, primjerice, ja kao član NO Atlantic Grupe ne bih istodobno mogao biti član NO Podravke. Uostalom, država me uvijek može opozvati.
Riječ je o tome da ste član NO Ine na čijim je benzinskim crpkama glavni dobavljač Atlantic Grupa.
Ali to nije uloga NO i možda je to baš u interesu obaju društava. Bila bi riječ o sukobu interesa da ja svojim autoritetom utječem, silim ili radim nešto što nije u interesu Ine. Dakle, onaj tko polazi od zlih misli stvarno u svemu može pronaći zlo.
Je li bilo sporno premijerovo druženje u Tedeschijevoj vili na Hvaru?
Nisam stručnjak za PR i ne mogu to ocjenjivati iz tog kuta.
Ali jeste za sukob interesa?
Nisam, sudjelovao sam s prof. Kregarom na pisanju izvornog zakona za Račanove vlade, ali sadašnji zakon radikalno je izmijenjen i od svih država članica EU vjerojatno je najrigidniji, najopterećujući za dužnosnike. Tko je nepovjerljiv, u svemu vidi zavjeru. Svatko ima pravo na privatni život, a sukob interesa kao i svako kazneno djelo treba dokazati. Za to postoje nadležna tijela. Moje je mišljenje da ga nije bilo.
Ni svaki sukob interesa nije zločin. Problem je samo što premijer nije deklarirao svoj odnos s Tedeschijem pa se sada i vas povezuje, govori da ste siva eminencija te se nameće pitanje tko zna što vas trojica kujete...
Jednom je Sanader okupio nas pregovarače s EU i pitao imamo li problema s ministarstvima u ispunjavanju mjerila iz poglavlja. Ja sam imao problem koji mjesecima nisam mogao riješiti, a bio je važan za napredak u pregovorima i 24 sata poslije problem je riješen. Jesam li i tad bio siva eminencija? Problem nije riješen u skladu s pravilima redovitog funkcioniranja institucija, ali je li to bio zločin? Ne. Dakle, zar bi se javna osoba trebala prestati družiti!? Percepcija javnosti iznimno je važna, ali to je znatnim dijelom PR o kojem ja ne znam ništa. Da znam, ne biste čitali sve to o meni.
Kako vi vidite svoju ulogu u NO Ine? Jeste li tu kao profesor S. Petrović, savjetnik i premijerov prijatelj, hrvatski predstavnik u Ini, isključivo predsjednik NO ili sve to pomalo?
Definitivno nisam savjetnik premijera Milanovića. Predsjednik sam NO jer kao profesor o tome nešto znam. To što sam premijerov prijatelj može značiti da on u mene ima povjerenje jer zna moje kvalifikacije, a mislim da je to jako važno za funkciju predsjednika NO. Ali, to nije samo premijerova odluka, nego odluka Vlade u kojoj nije samo premijerova stranka, već je postignut konsenzus. U NO ja sam primus inter pares organa Ine koji nadzire upravu i, u širem smislu, s njom osmišljava poslovne strategije. Ta se uloga definitivno proteže jer me imenovala država, zato je specifična i teška.
Je li vaš posao da u NO štitite interese kompanije ili hrvatske države?
Odlično pitanje. Prije svega zaštita interesa kompanije. A interesi države štite se dvojako. Zaštitom kompanije štite se i interesi dioničara, znači i države. I drugo, što sam davno naučio od svog tadašnjeg šefa akademika Jakše Barbića, država kao dioničar isto je kao i dioničar XY. Nema država veća, manja ili posebna prava, nego ista. To je civilizacijska tekovina.
Kritizirani ste zbog traženja studije upravljanja Inom koju je naručila RH?
To je bila jednoglasna odluka NO koju sam ja samo potpisao. O sadržaju studije ne znamo ništa, ali u novinama sam pročitao da je u studiji utvrđeno kako država potražuje od MOL-a 6,3 milijarde kuna zbog štete nanesene Ini neodgovarajućim upravljanjem kompanijom. NO je odgovoran nešto poduzeti, a jedino što može je tražiti studiju. Time ispunjavamo i funkciju nadzora i zaštite RH kao dioničara.
A kad ste odbili ministra Vrdoljaka?
U pitanju su bili ugovori o nabavi nafte. Tu nije riječ samo o tome da štitim interese kompanije, pa i države, pa čak i da je moja funkcija da štitim interese države koja me imenovala u NO, ali se zaboravlja da je Ina na burzi, da postoji Zakon o tržištu kapitala, da svaku cjenovno osjetljivu informaciju ni ja ni itko tko je insajder ne smije otkrivati, a ako je otkrije jednom dioničaru, mora i ostalima, dakle, ne samo MOL-u. U protivnom bismo kršili propise o tržištu kapitala koji služe upravo zaštiti financijske i investicijske javnosti. Uza sve to ja ni ne znam za te ugovore jer NO ne treba znati za svaki ugovor. Zahtjev je uostalom bio upućen upravi i NO mora štititi upravu da ne prekrši zakon.
Jeste li to odmah raščistili s premijerom ili ste mu sada morali tumačiti svoju specifičnu ulogu?
Mislim da je njemu to jasno kao dan. Premijeru sam odmah rekao da ću se rado prihvatiti tog vrućeg krumpira – koji je postao vrući i osjetljiviji nego što sam ja u bilo kakvu snu i zamišljao da će biti – i kako ću kroz funkciju u NO, koliko god je moguće, štititi hrvatske interese i koristiti im.
Ali, održao se tripartitni sastanak na kojem ste bili vi, premijer i ministar?
I ja sam pročitao u Jutarnjem listu da je bio sastanak u Banskim dvorima na kojem se razgovaralo o Ini, pa i da je bilo povišenih tonova, ali ta informacija nije došla od mene pa je neću ni potvrditi ni opovrgnuti.
Izvještavate li premijera o radu NO, imate li dvosmjernu komunikaciju?
Predsjednik Vlade kao čelnik izvršne vlasti zastupa državu u svemu pa i u upravljačkim pravima, odnosno, u skladu s propisima, upravljačka prava u Hrvatskoj u ime Vlade ostvaruje Državni ured za upravljanje državnom imovinom. Ministar Vrdoljak kao resorni ministar zadužen za energetiku pregovarač je s MOL-om. Svatko od nas ima točno određenu ulogu. Ja od nikoga od njih ne tražim odobrenje da nešto činim kao član NO. O radu NO sve se zna i objavljuje, a kada mislim da neka odluka u nadležnosti NO može imati ključne posljedice na državu kao dioničara, izvijestim premijera.
Može li se utjecati na premijera, sluša li vaše savjete?
Na svakoga se može utjecati, pitanje je valjanosti argumenata i otvorenosti za njih.
Premijer nije slušao svoj PR, sam je to jednom rekao držeći konferenciju za novinare koja mu nije trebala, pa me zanima vaše iskustvo kao njegova savjetnika za europsko pravo.
Moje je da mu dam savjet, a isključiva odluka i odgovornost su na njemu.
Jeste li mu što zamjerili vezano za slučaj Perković?
Ako mislite jesam li imao drugačije mišljenje, to vam neću reći jer to je dio moga savjetničkog odnosa s njim i fer je da to ostane među nama.
Jeste li vi krivi za raskol u SDP-u?
Ja!? Apsolutno ne! Nisam član SDP-a. Poznajem neke ljude u ovoj vladi i u vladama Ivice Račana, Jadranke Kosor ili Ive Sanadera.
Linić tvrdi da ste pritiskali svog prijatelja da ga smijeni jer vam je remetio privatne planove u Ini?
Mogu samo ponoviti da ono što netko izgovori o drugome više govori o osobi koja govori. Kakav sam ja u radu, neka sude drugi, a ja činim ono što sam mislio da je u najboljem interesu. Nemam se potrebu objašnjavati. Sada reagiram samo zato što me se predstavlja kao da sam neki odvratan lik koji smišlja zavjere protiv legitimno izabranih državnih tijela i postupa protivno državnim interesima samo zato da bih pokazao kako sam pajdo s nekim tko je igrom slučaja sada predsjednik Vlade. Koliko je god to možda glupo reći, uvijek sam poštovao propise. Dakle, tu nema mojih interesa! Što bi tu bili? Financijski? Pa od naknade koju dobivam kao predsjednik NO od početka 80 posto dajem, oko 16.000 kuna mjesečno, u humanitarne svrhe.
Savjetnik ste premijera bez plaće?
Naravno.
Zašto naravno?
Zato što to nije moj redoviti svakodnevni posao. Kao član pregovaračkog tima u pregovorima s EU dobio sam za razdoblje od devet godina, koliko je trajao proces pristupanja EU i moja četiri poglavlja, oko 90.000 kuna. Nekome se može činiti puno, a ja mislim da je to zapravo simboličan iznos.
Što kažete prijateljima kada vas pitaju što vam je to trebalo?
Ima jedna dobra rečenica: “I shall not explain myself, friends don’t need it, and enemies won’t believe it”. (Neću se objašnjavati, prijatelji to ne trebaju, a neprijatelji vam neće vjerovati).
Ne možete sve ljude dijeliti na prijatelje i neprijatelje.
Zato sam i imao potrebu da to pokušam objasniti široj javnosti.
Zašto ste društveno angažirani?
Politika i politička zbivanja oduvijek me fasciniraju. Jedna moja prijateljica s fakulteta učlanila se u, tada je to bio Hrvatski socijalno-liberalni savez, i onda je Adolfo Suarez imao predavanje na Filozofskom fakultetu. Čovjek me oduševio, proveo je tranziciju iako je imao negativan imidž jer je bio u strukturama u doba Franca, i to me od tada nije pustilo. I koliko god je ponekad naivno, ja stvarno mislim da je najveća stvar činiti nešto za javni interes. U krajnjoj liniji pomažem sebi, vama, svojoj djeci u okviru onoga što znam.
Iz DORH-a vas još nisu zvali?
Ne.
Jeste li bijesno reagirali zbog poreznog duga i tražili da se ne naplati?
Meni to gotovo smiješno zvuči jer sada i ja mogu sve to negirati i kome ćemo vjerovati? Dakle, točno je da je utvrđena porezna obveza, Ina vodi upravni spor i točka.
I Maja Rilović tvrdila je da je bila smijenjena čim ste došli u Inu?
Predstavnika radnika u NO imenuje radničko vijeće, a ako ga nema, onda radnici tajnim glasovanjem. Maju Rilović imenovali su radnici, a uspostavom radničkog vijeća ono ju je opozvalo i imenovalo drugu osobu za člana NO. Radničko vijeće u svako doba može imenovati ili opozvati svoga predstavnika, a ni ja ni NO ne možemo na to utjecati.
Zašto ne reagirate nego dopuštate da se sve to govori i piše o vama?
Jer mislim da to ne koristi ni Ini ni državi.
Ali, na početku ste bili hrvatski čovjek u Ini, a nakon 20 mjeseci percepcija je, pa i Vrdoljak to implicira, da ste mađarski čovjek u Ini!?
Ako je to dojam, krivo mi je. Ali, ja stojim iza svakog svog čina ili propusta jer sam sve radio vođen isključivo interesima Ine i države. Što bih sad trebao, dokazivati da nisam radio za MOL!? Trebao bih objašnjavati da se publika može opredijeliti po tomu tko im je simpatičniji, zgodniji ili tko svoje bolje plasira u medije. Ni moja ni funkcija NO nije da vodimo pregovore putem medija. Interes javnosti za neku informaciju ne mora u svakom trenutku biti i interes države. Tako ja shvaćam javni angažman. Nije moj posao da radim ili govorim ono što ljudi žele čuti, nego ono što je u njihovu interesu pa i onda kad se to ne vidi jer je za neke procese potrebno određeno vrijeme.
U sukobu ste s Vrdoljakom?
Ja sam samo pročitao što je ministar rekao, nemam sukob s njim.
Zašto ne komunicirate s hrvatskim članovima uprave Ine?
Ja ne zovem hrvatske članove uprave Ine da bih im rekao što da rade, kao što ne zovem ni bilo kojeg drugog člana uprave u bilo kojem trgovačkom društvu u kojem sam član NO.
Smatrate li svojim uspjehom prijedlog novog načina korporacijskog upravljanja, kako bi uprava Ine preuzela upravljanje?
To je uspjeh svakog člana NO.
Provociram vas jer mediji tumače da je to zapravo prijedlog MOL-a?
Ne mogu vam govoriti o tehnici nastanka tog prijedloga, tko je dao inicijativu, predlagao amandmane, koji jesu ili nisu prihvaćeni... Taj prijedlog NO proizlazi iz obveze NO da čini sve što je u njegovoj moći da štiti interese društva. Prijedlog je upućen dvama najvećim dioničarima kao strankama sporazuma dioničara i njihovo je vlasništvo. Zato nisam ni opovrgnuo ni potvrdio komentare o tome što u prijedlogu piše ili ne piše. To je stvar dioničara i moja se funkcija tu završava.
Očekujete li i kao predsjednik NO Ine pravomoćnu presudu Sanaderu?
Kakva god sadržajno presuda bila, ona otvara mnoga pitanja. Mislim da bi svi mudri pravnici s odgovornima u državi trebali raspraviti što dalje.
Uočavate li popustljivost MOL-a kako se bliži objava presude?
NO nastojim voditi neopterećen ili inspiriran izvanjskim utjecajima nego unutrašnjim činjenicama, onime što je interes društva. Dosadan sam, ali to je naša funkcija.
Akademija pravnih znanosti apelirala je na sve tri vlasti da srede normativni kaos?
Apsolutno super premda normativni kaos postoji, na žalost, i globalno. To je posljedica toga što se stvari prebrzo odvijaju i zbog naglih društvenih promjena. Pravni sustav definitivno treba srediti i, ako imam nekakav san, kao što smo imali politički konsenzus vezan za pregovore, to je da ćemo imati konsenzus o tome da Hrvatsku i na taj način učinimo boljom.
Jesi, da, veliki stručnjak. Da ti nema partije i Zoke, prao bi šajbe po benzinskima.