Veliko medijsko i političko huškanje protiv braniteljskog prosvjeda na zagrebačkoj Savskoj cesti pretvorilo se u subotu u antiprosvjedni fijasko. Tko god huškao, poticao, želio od toga imati koristi, politizirati, opet je postao gubitnik. Neuspjelom antibraniteljskom prosvjedu odazvalo se toliko malo ljudi da je sasvim nepotrebno davati mu posebnu važnost. Kao što važnost ne zaslužuju ni njegovi famozni organizatori, pa ih ne treba ni imenom nazivati i samo im reklamu raditi. No svejedno smo opet gubitnici svi mi, cijelo društvo. Jer se nezadovoljstvo ljudi usmjeruje na posve krivu adresu, huška se jedne ljude protiv drugih, jedne branitelje protiv drugih, a za čiji račun? Sigurno ne za njihov. Netko igra prljavu političku igru.
Idemo redom. Koga to teroriziraju stopostotni invalidi u Savskoj? Možda one koji su ratna zbivanja odgledali preko TV ekrana? Takvi nas danas uče kako se treba okrenuti budućnosti. Njima to nije problem, ali jest problem onima koji još ne znaju gdje su pokopani njihovi bližnji. To je i problem ženama koje su silovane u ratu, a za te gnjusne zločine jedva da je tko snosio odgovornost. Problem je svakome čije su kuće zapaljene, a s njima i sve uspomene, tako da ljudi nemaju mogućnost koji put zaviriti u obiteljske albume. Lako je obnoviti kuće, ali ne i razorene živote.
Umjesto toga, od ljudi koji su 1991. dali zdravlje i dijelove tijela očekuje se da ponesu teret ove krize. Prebrojava im se svaka kuna koju primaju, a rijetko kad se pita kako je biti stopostotni invalid i biti ovisan o pomoći drugih ljudi. Bilo bi korisno porazgovarati s onima koji boluju od PTSP-a, o tome kako im teku dani, noći u kojima im se vraćaju jezive slike s bojišnice i njihovi granatama raskomadani suborci. Pitam se, što bi trebali takvi ljudi? Zatvoriti se u kuće ili možda preseliti u šatore sa što manje zahtjeva da bi što manje opterećivali državu za koju su se borili? Pitam se gdje je senzibilitet i poštovanje kad one koji su branili ovu zemlju umjesto junacima častimo epitetom "šatoraši"?
Istina je da se od branitelja prosvjednika iz Savske čuju i radikalni tonovi, i ne moraju biti u pravu. I činjenica je da su ljudima trn u oku pojedinci koji od braniteljskog prosvjeda rade vlastiti biznis. Kao što je činjenica da se ljudi pitaju koji su zapravo zahtjevi branitelja sa Savske, što oni točno traže, zašto prosvjeduju... Ljudi si legitimno postavljaju svakakva pitanja, a s prosvjedničke strane nema dovoljno jasnih i konkretnih odgovora. Ali što je među antibraniteljskim prosvjednicima značio transparent „Stop teroru ustaša"? Ili pojedinačno uzvikivanje „Ovo je Srbija"? Što je to drugo nego očito dobro smišljena provokacija kako bi se izazvao bilo kakav incident. Očito bi neki rado da se krv prolije na cesti.
Odakle su braniteljski prosvjednici adresa gdje bi se ljudi trebali ispucati zbog vlastitih problema, frustracija, zbog stanja u državi, nezaposlenosti... I tu je očita politička igra kako da se problemi zamaskiraju, da se za njih optuže branitelji, Katolička crkva, HDZ, da se svi oni delegitimiraju i da ih se u javnosti sve proglasi pljačkašima. Kako nitko od tih antiprosvjednika ne prosvjeduje pred stanom Zorana Milanovića? Zašto mu tamo pod prozorom ne urlaju i od njega traže ostavku, odlazak iz Banskih dvora? Je li netko malo pogledao kakav rječnik na internetu koriste organizatori prosvjeda? Takva mržnja izvire da je to bolesno. I nitko ne reagira. Ali zato Ivo Josipović stalno negdje vidi neke ustaške zmije. Strašno!
Zato je Hrvatska na gubitku, unatoč fijasku antiprosvjeda. Na gubitku smo svi jer se fokus problema izmiče na sporedna pitanja i na krive adrese. Vraća nas se u prošlost, malo Tito, malo 1991., a paralelno s time u Hrvatskoj je sve veća pustoš jer mladi ljudi iz nje bježe. Ne rješavaju se temeljni problemi ove države, kako izaći iz krize i zaposliti mlade. Takvo ponašanje graniči s veleizdajom!
>> Predsjednica je zaprijetila demokratskim šamarom svima i sve izazvala na dvoboj za boljitak zemlje
>> Najunosniji hrvatski brend je – Franjo Tuđman. Mnogi su na njegov račun zaradili
A ljudi moji što radite, ovo je sramotno i smiješno...