Početkom ovog stoljeća Hrvatska je imala oko 400 tisuća osnovaca i oko 200 tisuća srednjoškolaca. Prije deset godina, u školskoj 2004./2005., osnovne škole pohađalo je 391.112 učenika, a srednje njih 186.918. Ove, 2015./16. školske godine u klupama osnovnih škola sjedi 319.286 učenika, a u srednjoškolskim 168.491 učenik. Iz tih je podataka jasno da je Hrvatska u posljednjih petnaestak godina izgubila više od 100.000 učenika. Katastrofalna demografska slika, slažu se svi naši sugovornici, trebala bi biti prednost u području obrazovanja.
– Godišnje gubimo 7-8 tisuća ljudi, a po svemu sudeći bit će još gore jer je, recimo, u prošloj godini rođeno 39.600 djece. Po nekim neslužbenim podacima koje sam dobio u Ministarstvu obrazovanja, imamo desetak učenika po učitelju, što traži hitnu reorganizaciju mreže škola. Očito je da imamo višak škola koje ne funkcioniraju optimalno – komentira psiholog prof. dr. Josip Burušić iz Instituta Ivo Pilar. Ističe da nova mreža škola ne bi smjela podrazumijevati ukidanje malih škola u brdsko-planinskim i otočnim mjestima. Burušić drži da je sazrelo vrijeme da se sedmi i osmi razredi pripoje srednjim školama, da osnovna bude samo do šestog razreda te da se u osnovne škole integriraju programi koji se sada izvode u samostalnim osnovnim glazbenim ili plesnim školama.
Vježbe na hodnicima
– Nedopustivo je da učenici nekih vrhunskih glazbenih škola vježbaju po hodnicima, dok u nekim osnovnim školama u susjedstvu u učionici ima petnaestak đaka. Programe osnovnih škola treba osvježiti, uvesti program rock-glazbe, suvremenog plesa, različite sportske programe koji već postoje u nekim europskim zemljama – kaže Burušić. A time bi se, dodaje, izbjeglo i pitanje viška učitelja, kojih je, prema podacima Ministarstva, u osnovnim školama oko 34.000, a u srednjima oko 29.000. Usporedbe radi, u osnovnim školama 2001. bilo je zaposleno 27.000 nastavnika.
Predsjednik Školskog sindikata Preporod Željko Stipić naglašava da loše demografsko stanje sustav obrazovanja mora iskoristiti kao prednost za unapređenje kvalitete.
– Ja bih odmah u školama u kojima za to postoje uvjeti organizirao cjelodnevnu nastavu, istog trenutka bih u njima pomaknuo početak nastave na 9 ili 10 sati da se djeca ne muče ranim ustajanjem, uveo bih dulje odmore, tjelesni odgoj svaki dan, redovitu dodatnu i dopunsku nastavu, organizirao prehranu – nabraja Stipić što bi se sve moglo napraviti zahvaljujući smanjenju broja učenika i uz pametnu preraspodjelu učenika po školama.
– Bez reforme bih napravio reformske promjene. Demografsku katastrofu ne možemo preko noći riješiti, ali preko noći možemo njezine posljedice iskoristiti za poboljšanja u obrazovanju – zaključuje Stipić. Da demografski pad u obrazovanju ima određene pozitivne efekte, smatra i voditelj kurikularne reforme obrazovanja dr. Boris Jokić.
Spajanje škola
– Manji broj učenika omogućava kvalitetniju nastavu i individualiziran pristup djeci. Manji razredi omogućavaju nastavniku da brzo uoči teškoće kod učenika, ali i darovitost pojedinaca – kaže Jokić. O novoj mreži škola, koju podržavaju sva tri naša sugovornika, govori se već godinama, no prosvjetna vlast kao da je nema hrabrosti predložiti jer će ona značiti gašenje određenog broja osnovnih i srednjih škola. Pojedini ravnatelji, posebice strukovnih škola, upozoravaju da bi konačno novu mrežu škola trebalo donijeti na temelju mišljenja gospodarstvenika i argumenata, a ne političkih odluka, kako je to u pravilu bilo dosad. Kad je riječ o osnovnim školama, prvenstveno bi trebalo voditi računa o spajanju škola koje se po središtima velikih gradova nalaze na samo nekoliko stotina metara udaljenosti, a sve imaju manjak učenika. Odnosi se to i na neke zagrebačke škole u koje je, prema podacima Ministarstva obrazovanja, ove godine upisan 7761 učenik ili osamdesetak manje nego prošle godine.
>> Nisu jednokratne naknade motiv da se postane roditelj
>> Povijesna odluka: Kina ukinula politiku jednog djeteta
Baš lijepo... Bitno da su se Bakoviću rugali. Za sve je proteklih 25 godina bilo novaca OSIM za majke i djecu. Gdje je status majke odgajateljice za majke četvero i više djece? Gdje je stan koji su obećavali dati obiteljima kojima se rodilo peto dijete, da se djeca ne moraju gurati u sobičcima i da se roditeljima koji ionako zbog više djece imaju velike troškove olakša stambeno zbrinjavanje obitelji? Ništa, nestalo u zaboravu. A imalo se za sve one vladine udruge koje svake godine povuku novca iz proračuna koliko cijeli ovaj pronatalitetni program ne bi stajao... Neka, neka im sada GONG i Lezbo-gay udruge te razne Dokumente popunjavaju mjesta u školama. Kako ljudi ne shvaćaju da nema tih mjera koje mogu u rast povući zemlju čije je stanovništvo ovakve starosne dobi kakva je naša..? Djeca naizgled koštaju, istina je, ali na kraju se svaka kuna uložena u njih VIŠESTRUKO vraća: Potražnjom za stanovima, hranom, odjećom, popunjavanjem škola i na kraju radom. A bilo bi posla za njih, jer djeca iz obitelji u kojima ih je više nisu lijenčine i znaju raditi za razliku od jedinaca koji danas kod nas prevladavaju i koji bi visoke plaće za izležavanje i laprdanje...