Konobar u "Taču", zagrebačkom restoranu poznatom najviše po jednom redovitom gostu, premijeru Zoranu Milanoviću, dao je sve od sebe da ostane diskretan. "Ne, g. Milanović ne zalazi ovamo", odgovorio je na pitanje slovenskog veleposlanika u Zagrebu Vojka Volka. Nešto kasnije, na pitanje koje štrudle Milanović više voli, ipak se odao: – Štrudlu od sira.
Jedna je to od zagrebačkih anegdota veleposlanika koji se vraća u Ljubljanu nakon petogodišnjeg mandata i koji je pri formiranju vlade Mire Cerara bio kandidat i za šefa slovenske diplomacije. Iza Volka, što na slovenskom znači vuk, duga je diplomatska karijera. Između ostaloga, bio je veleposlanik u Rimu i šef slovenskog ureda na Kosovu. Po obrazovanju je politolog, smjer međunarodnih odnosa, piše članke i objavljuje u novinama, a eseje o raspadu Jugoslavije, pravu na samoodređenje, o Sloveniji i samostalnosti, ljudskim pravima i Kosovu objedinio je u knjizi "Od naroda do države i natrag". U Jugoslaviji Volk je bio angažiran na zaštiti ljudskih prava, sudjelovao je na skupu solidarnosti s Albancima na Kosovu u ljubljanskom Cankarovu domu 1989., on je na Kosovo poslao odvjetnike da brane rudare koji su štrajkali glađu u rudniku, a onda bili izvedeni pred sud.
:: Nakon pet godina odlazite s dužnosti veleposlanika Slovenije u Hrvatskoj u trenutku kad se dio slovenske javnosti ne može pomiriti s ulaskom hrvatske Podravke u slovensko Žito, a slično je bilo i kad je Todorić preuzimao Mercator. Doduše, neki se tom protivljenju i rugaju, pa Finance žalopojke svode na parolu: Druže Tito, vrati nam Žito. Vidite li vi problem u tome? Imaju li slovenski investitori problema u Hrvatskoj ili k nama ne dolaze jer je više-manje sve privatizirano?
Slovenija se u posljednje dvije godine strahovito brzo oporavlja, naše je gospodarstvo u Bruxellesu ponovno priča o uspjehu. Još krajem 2012. bili smo na dnu EU, a sada smo rastom gospodarstva od 2,6 posto u 2014. u samom vrhu po uspješnosti. Odlične su i najave za iduću godinu i potvrđuju rast viši od dva posto. Naši ekonomisti još nemaju jasan odgovor na to što je glavni razlog za takav dramatičan zaokret, ali u srži to je sigurno izvoz koji čini više od dvije trećine slovenskog BDP. Najviše izvozimo u Njemačku, a u cijelom EU još samo tri zemlje imaju plus u robnoj razmjeni s njom, a uz nas to su još Nizozemska, Irska i Slovačka. Moje je mišljenje da su u uspjeh Slovenije ugrađene i velike investicije hrvatskih tvrtki posljednjih godina. Strani kapital se ponovo vraća u Sloveniju, strane investicije su ponovo dobrodošle. Što se tiče slovenskih investicija u Hrvatskoj, njih još uvijek ima više nego hrvatskih u Sloveniji, ali je činjenica da slovenski kapital više ne ide toliko na Balkan kao prijašnjih godina. Poznato je da su naše banke, od NLB-a do NKBM-a, u regiji pretrpjele značajne gubitke koje smo potom sanirali novcem slovenskih poreznih obveznika.
:: Angažirali ste se i u gospodarskoj suradnji Hrvatske i Slovenije, u slovensko-hrvatskoj udruzi. Kakvi su rezultati?
Slovensko-hrvatsko poslovno društvo okuplja vrhunske menadžere iz obiju država i pravi mi je užitak sresti se s njima, porazgovarati i od njih nešto naučiti. Već od prošle godine se kod njih primjećuje novi optimizam i mislim da će ga vrijeme potvrditi.
:: Hoće li Slovenija investirati u LNG na Krku?
Slovenija je više puta javno izrazila interes za LNG terminal na Krku, ali se taj projekt, nažalost, presporo priprema. Čak još ni zemljište nije bilo otkupljeno, pa bi se moglo dogoditi da ga prestignu neki drugi konkurenti u regiji, Trst ili netko treći. Projekti kao LNG Krk imaju smisao ako su pravodobni, a ako kasne mogu postati samo dodatni teret.
:: U Hrvatskoj je većinsko mišljenje da je Slovenija u vrijeme vlade Boruta Pahora zloupotrijebila svoju poziciju članice EU kad je blokirala Hrvatsku. Je li moglo drugačije? Zar problem granica nije trebalo odmah dati na međunarodni sud? Ili je Slovenija htjela više nego što bi joj sud dao? Ali, u tom bi slučaju bilo dobro da je nešto ponudila zauzvrat.
Godine 2001. bio je parafiran ugovor Drnovšek - Račan kojim je potpuno riješeno ne samo pitanje granice nego i pitanje Ljubljanske banke i sva pitanja nuklearke Krško. Tim ugovorom mogli smo imati već 15 godina sva ta pitanja riješena, a nemamo ih još ni danas. Zato je to vaše pitanje bolje uputiti onima koji su taj dogovor odbacili.
:: Kad je riječ o dugovima Ljubljanske banke hrvatskim štedišama, vama se pripisuje angažman u stavljanju na stol i druge strane te priče, dugova hrvatskih poduzeća Ljubljanskoj banci. Zašto ti dugovi nisu utuženi na vrijeme? Mogu li se ti dugovi pripisati hrvatskoj državi?
Svaka banka ima i dugove i potraživanja, pa tako i LB. Odlukom u predmetu "Ališić i ostali" Europski sud za ljudska prava zauzeo je stajalište da se radi o odnosu između banke i klijenta, što znači da to vrijedi kako za dugove tako i za potraživanja koja LB ima. Ta potraživanja LB-a prema hrvatskim poduzećima, od kojih su mnoga jako dobro stojeća (INA, IPK, Šećerana Osijek) sa svim legalnim kamatama, a posebno zateznim, koje teku od prvih sudskih ovrha, koje su bile spriječene, premašuju milijardu eura. Na hrvatskim sudovima ti sporovi teku veoma sporo, ali to je pitanje za hrvatsko pravosuđe.
:: U knjizi ističete da Hrvatsku i Sloveniju veže puno sličnosti, od katoličke vjere do toga da su uvijek bile saveznice u ratovima. No, čini se da sitnice redovito kvare prijateljstvo od kojega bi obje zemlje mogle imati koristi, pa je i Ljubljanska banka mogla dva desetljeća poslovati u Hrvatskoj i zaraditi puno, umjesto svađe zbog štednje. Kako to komentirate?
Potpuno se slažem. Danas je, nažalost, situacija takva da, iako u Hrvatskoj posluje više od 900 slovenskih tvrtki a robna razmjena dostiže rekordne tri milijarde eura, u Hrvatskoj nema nijedne slovenske banke. Puno je odličnih poslovnih prilika u međuvremenu izgubljeno zbog naših političkih sporova. Na primjer, kad su Terme Čatež dobile tender za preuzimanje obećavajuće tvrtke Sunčani Hvar, na zahtjev hrvatske politike taj je već dobiveni tender poništen. Stanje u kakvom je Sunčani Hvar danas je simbol svega onoga što smo zbog naših gluposti trajno propustili ili u čemu smo zakasnili.
Poslije rata Tito je zlorabio vlast pa se u odbacivanju staljinizma i sam služio staljinističkim metodama
:: Kao mladić, u Jugoslaviji sanjali ste Ameriku, planirali odlazak, ali, ističete, ne zbog traperica, filmova i glazbe, nego ponajviše zbog slobode, slobode zbog koje ne bi trebalo odlaziti od kuće, kako pišete u svojoj knjizi. Jesu li vam se snovi o slobodi u samostalnoj Sloveniji ostvarili?
Ne. Još uvijek čekam, pomalo još i sanjam, a koliko stignem i radim na tome da se u mojoj državi mnoge loše stvari poboljšaju. Pokojni Vlado Gotovac je rekao: lijepo je raditi, još ljepše je sanjati, a najljepše je raditi ono što sanjate.
:: Je li prilično raširena jugonostalgija odraz straha od slobode, koju ljudi rado mijenjaju za siguran kruh, makar i oskudan?
Jugonostalgija je sasvim normalan ljudski osjećaj. Umberto Eco je u svom poznatom eseju "Zašto nam je bilo bolje, kad je bilo lošije" rekao da ljudi u stvari nisu nostalgični za vremenima, nego za svojom mladošću. A najveća je glupost jugonostalgiju povezivati s oživljavanjem Jugoslavije. Jugoslavija je bila akvarij s ribama od kojih je skuhana riblja juha, a od riblje juhe ne možete napraviti akvarij.
::Bili ste angažirani borac za ljudska prava još u Jugoslaviji, angažirali ste se oko Kosova, znali ste kako je vlast djelovala. Mislite li da je trebalo provesti lustraciju i iz javnog života ukloniti one koji su se previše ogriješili?
Kad gledam unatrag, možda čak i da, ali odmah tada, kao što su to napravili Česi i na 10 godina zabranili političko djelovanje svim višim partijskim funkcionarima. To ne bi donijelo neke posebne koristi, ali bi bilo dobro za osjećaje ljudi i kao opomena da u komunizmu nije bilo slobode za sve.
:: Kao mladić završili ste u zatvoru jer ste s društvom uz gitaru pjevali u vrijeme sedmodnevne žalosti za Titom, ali opisujete i kako je vaš prijatelj plakao kad je umro Jimi Hendrix. Što je za vas Tito? Tko je osoba koju visoko cijenite?
To je onda bio folklor, u tom noćnom druženju sreo sam susjeda, u kavani je vikao "stiglo je proljeće" pa su ga odveli. Žalio se da su ga zatvorili zbog "meteoroloških razloga". Mislim da se povijesne ličnosti koje su pridonijele slobodi naroda i država jednostavno poštuju, a možemo ih voljeti ili ne voljeti. Tito je neosporni pobjednik nad fašizmom, a fašizam je nakanio istrijebiti moj narod pa je zato nama, slovenskim Primorcima posebno drago što je pobijedio Tito, a ne Mussolini. Poslije rata Tito je zlorabio vlast pa se u odbacivanju staljinizma i sam služio staljinističkim metodama. Ali, prošlo je 70 godina, red je da time više na davimo našu djecu. Možda bi bilo pametno predložiti zakon kojim bi se političarima zabranila upotreba povijesti u političke svrhe. Neka se oni lijepo bave služenjem ljudima i stvaranju radnih mjesta, imat će dosta posla, i preko glave.
:: I u Sloveniji se, kao i u Hrvatskoj, društvo često ne dijeli na ljevicu i desnicu, nego na sljedbenike strana zaraćenih u 2. svjetskom ratu, a između njih i dalje je ponor. U nas se govorilo da to valja prepustiti povjesničarima, ali čini se da je problem u tome što se simbolički i dalje politički vođe vezuju u nas ili uz Jasenovac ili uz Bleiburg. Nekad smo u školi učili da je u Jasenovcu gotovo milijun ubijenih, sad pak djeca uče da se ne zna broj žrtava, iako ih je pobrojeno 83 tisuće. Kako to komentirate? Kakva su slovenska iskustva?
Dok sam bio veleposlanik u Rimu polemiziralo se o znamenitoj fojbi na Bazovici iznad Trsta. Naši su povjesničari tvrdili da u toj jami nema više od stotinu žrtava partizanske odmazde, a talijanski da ih ima bar 700. Ta je prepirka bila razlog zbog kojeg su Slovenci odlazili polagati vijence samo četirima žrtvama fašizma na Bazovici, od kojih je Zvonimir Miloš bio Hrvat, a Talijani su dolazili samo na fojbu, iako su oba mjesta veoma blizu. Tako sam 2003. bio valjda prvi slovenski veleposlanik koji je položio cvijeće na fojbu u Bazovici. Poslije sam u novinama objasnio,da sam cvijeće položio i iskazao pijetet makar u njoj poginuo samo jedan nevin čovjek. Danas je sve to sasvim normalno, a Slovenci i Talijani uz granicu žive sve slobodnije, a i predrasuda je iz dana u dan sve manje.
:: Vaša je majka Hrvatica, bila je najmlađa u partizanima, a vi ste ipak odrastali u kući u kojoj se puno govorilo protiv sistema i države. Kako je to utjecalo na vas?
Ha-ha, ovo mi je pitanje vratilo neka sjećanja i malo me nasmijalo. Glavni je razlog bio taj što smo bili dosta siromašni, živjeli smo od očeve oficirske mirovine pa je moja mama potkraj 60-ih počela prodavati cvijeće na tržnici u Ljubljani. Ali onda smo postali "obrtnici", u ono vrijeme sumnjivi ljudi. I tako su jednog dana moga oca, poštenog partizana, komunista i krajnje lojalnog državljanina, odveli policajci na saslušanje jer ga je netko optužio da švercamo cvijeće iz Italije i preprodajemo ga u Ljubljani. Naravno, to nije bila istina, svi naši karanfili bili su iz mamine rodne Dalmacije, a ruže iz očeve rodne Primorske. No, moj je otac poslije tog događaja u mnogočemu promijenio stavove..
:: Kako komentirate proces koji se u Münchenu vodi protiv Josipa Perkovića i Zdravka Mustača? Bi li Slovenija trebala učiniti više u raščišćavanju zločina bivše države?
Svakako, zato veoma cijenim i poštujem rad mog dobrog poznanika Igora Omerze koji se u Sloveniji bavi zločinima Udbe. Svi znamo da je većina dokumenata bila spaljena i uništena već 1991. pa je zato njegov rad toliko teži. Uvijek je dobro raščistiti s ružnim stranicama narodne povijesti kako se ne bi zavukle u budućnost, u našu djecu.
:: Hoćete li napisati knjigu i o Hrvatskoj? Koji je najupečatljiviji dojam koji nosite kući? Priča se da ste bili u mnogim selima i gradovima u Hrvatskoj te da ste dobar prijatelj s Jadrankom Kosor i Miloradom Pupovcem.
Možda i napišem, ali trenutačno pišem jedan povijesni, obiteljski pregled slovenskog naroda od prvog svjetskog rata do rata 1991. Svi smo, naime, morali ratovati, moj djed pa onda moj otac i mama, a nešto malo na kraju i ja. Srdačno se nadam da će barem moja djeca proživjeti bez rata, ali nisam sasvim siguran. Jadranka i Milorad su mi zaista dragi i mislim da ih mogu smatrati prijateljima, od njih, ali i od drugih prijatelja, poput Branka Šomena, Predraga Matvejevića, Zdravka Zime i drugih, naučio sam stvari, o kojima prije nisam znao zapravo ništa. Eto, priznajem; kada sam došao mislio sam da o Hrvatskoj gotovo sve znam, a sad znam da znam vrlo malo. I još više od toga još uvijek ne razumijem, ali se trudim.
:: Poznaju vas i u srpskim i u albanskim selima na Kosovu, gdje ste bili kao dio međunarodne misije uoči osamostaljenja Kosova. Kakve utiske nosite iz tog vremena? Danas se već govori i o velikoj Albaniji. Je li to realna opcija?
Da, u dvije godine prošao sam Kosovo uzduž i poprijeko, u selima sreo mnoge fantastične ljude koji još čuvaju ono što smo mi u gradovima gotovo izgubili; ljudsku bistrost, zdravu pamet i emotivnu pripadnost obitelji. Svaki narod sam i slobodno odlučuje o svojoj sudbini pa to vrijedi i za Albance s Kosova i iz Albanije. Perspektiva članstva u EU za sve države nekadašnje Jugoslavije u tom je smislu ključna, a na nama, Slovencima i Hrvatima, koji smo već u EU, velika je odgovornost da u tome svima pomognemo, iskreno i aktivno.
:: Komunizam se razlikuje od nacizma jer je imao dobre namjere, ali i po tome što nije dobio svoj Nürnberg, napisali ste u knjizi citirajući Enza Biagija. Je li zaista velika razlika između zločina ako netko ubija Židove ili ako ubija političke protivnike bilo koje nacije?
Pokojni Enzo Biagi, autor knjige Treblinka, jedan je od najvećih talijanskih novinara svih vremena. U jednom eseju zapitao se koliko uopće ima smisla mlade novinare učiti da moraju uvijek tražiti istinu i samo istinu, kad je, na kraju krajeva, jasno da je svaka istina uvijek samo nečija interpretacija nečega. Biagi zato zaključuje da se u novinarstvu prije svega treba držati činjenica, a što se istine tiče, Biagi kaže: "Zadnji koji je poznavao istinu, umro je na križu".
račan -----kako nas je oštetio tim potpisanim a nikad ratificiranim sporazumom,,, slovenci se na njega pozivaju ..... ako oni preko tog sporazuma dobiju izlaz na otvoreno more moram vas pitati radi li se o izdaji