Naš je politički život zoološki vrt pun himera. Dugo je u njemu velika
gužva vladala pred kavezom u kojem je skakutala zvijer zvana Podjela na
lijevo i desno. Sad, pak, koliko vidim, mnoštvo skakuće pred gajbom s
himerom nazvanom Prevladavanje podjele na lijevo i desno.
Politička ljevica i desnica potječu iz društava parlamentarne
demokracije. U Hrvatskoj se takva demokracija nikad nije uspjela dobro
razrasti, no u nekakvim je kržljavim oblicima ipak postojala i u doba
Austro-Ugarske i u doba prve Jugoslavije. Preskočimo li rat, koji je
sam po sebi negacija svake demokracije, do radikalnog društvenog
preokreta dolazi 1945., kada naoružani hrvatski i jugoslavenski
komunisti, uz pomoć Staljinovih boljševika, provode nasilnu revoluciju
i osvajaju vlast.
Premda revolucionari sami sebe predstavljaju kao nekakvu ljevicu, njih
podjela na lijevo i desno uopće ne zanima. Zanima ih samo i isključivo
njihova totalna vlast. Sve što im se suprotstavlja, eliminiraju u krvi
(krv im je zbilja u kojoj se izvrsno snalaze, ali i omiljena metafora),
bez obzira na predznak. Na grobljima završavaju i lijevi i desni
“neprijatelji revolucije”, a u tamnicama opet, kao i prije rata,
zajedno čame ljevičari (i komunisti i nekomunisti) i desničari (ne samo
pavelićevci, nego i mačekovci i dr.). Podjela na lijevo i desno samo je
obična krinka, sredstvo za brutalan progon stvarnih i izmišljenih
protivnika. Dakle, himera.
I ta se utvara uzgajala i razmnožavala 45 godina, sve do kraha
komunizma i raspada Jugoslavije. Tek se tada, na početku devedesetih, u
slobodnoj Republici Hrvatskoj, stvaraju pretpostavke za obnovu osnovnih
demokratskih institucija, pa i parlamentarnog spektra s ljevicom i
desnicom.
Nešto je i stvoreno, ali mnogo je toga ostalo po starom, onako kako je
bilo i poslije revolucije. Građanska ljevica nije obnovljena, a
građanska se desnica, koje također ima samo u tragovima, najčešće javno
tretira kao društvena kuga. Zapravo, posvuda još dominira stara
revolucionarna politička svijest, prema kojoj je političkom protivniku
mjesto ili u zatvoru ili u umobolnici (s grobljem se, nasreću, ipak
više ne računa).
Eto, baš sam u subotu u novinama pročitao kako pisac koji se smatra
ljevičarem starijem kolegi, kojeg smatra desničarem, dakle, svom
protivniku, inače ponajboljem suvremenom hrvatskom romanopiscu,
čestitom građaninu, nježno tepa da je “zagovornik nacizma i bijednik”!
I sad se neki mladi timaritelj hrvatskih himera javlja s idejom o
prevladavanju podjele na lijevo i desno. Kakva ljevica, kakva desnica,
dok nas s mnogih strana i dalje ugrožava revolucionarno divljaštvo! To
je bitan problem ovog trenutka. I to nažalost nije himera.
