Svi su zgroženi što je, navodno, Europa Hrvatsku srušila već na prvome
koraku, i to ondje gdje je najosjetljivija. A ako je “Kupujmo hrvatsko”
– jer to je povod – hrvatska bit, ja sam razočarana i Hrvatskom i
Europom. Jer riječ je o drugome. Ne ide Europa protiv najboljega što
imamo – a tu vjerojatno jest i “Hrvatska kvaliteta” i “Izvorno
hrvatsko” – nego ide protiv naših hrvatskih monopola, zlatne teladi,
samozavaravanja. Slutim da je rušenje akcije “Kupujmo hrvatsko”
posljedica putujućeg sajma i krošnjate reklame s porukom o kupnji
hrvatskoga kako bismo sačuvali radna mjesta.
Baš ironija! Koliko smo to proizvoda odnosno proizvođača kapitalno
uspjeli sačuvati hrvatskim, čak i kad je riječ o “Izvornom hrvatskom” i
“Hrvatskoj kvaliteti”? Plate pristupnicu, procjenjivači reknu
svoje, ali nije sve što se time diči, a pogotovu što se nudi na
štandovima koji po sniženim cijenama putuju po zemlji, baš hrvatski
vrhunac. Mnogo je više dobrog marketinga i čistog, pomno njegovana
monopola skrivena iza ipak rijetkih istinskih vrijednosti. Kako i iz
svoga “hrvatskog džepa” više volim kupnju zbog cijene i kvalitete, a ne
zbog rodo- i domoljublja, nedvojbeno su na mome popisu bajadera ili
vegeta, neovisno o tome tko je trenutačno većinski vlasnik Kraša ili
Podravka.
Mnogo me više ponovno i još jednom zanima hoće li nas
trgnuti, osvijestiti za koje to proizvode nismo učinili dovoljno da ih
doma osvijestimo kao vrijednost i potencijalno velik posao, da im se
potakne proizvodnja i zaštiti zemljopisno podrijetlo, pa da ih na
oltar Europi prinesemo kao izvorno i prepoznatljivo, pa da i Hrvatska
kvaliteta i Izvorno hrvatsko budu dodana vrijednost, pa da onda mi ne
samo zadržimo radna mjesta nego i da otvorimo mnogo radnih mjesta,
plaćenih bolje od sadašnjih.
Pa će onda i Europa, a i mi ćemo – kupovati - hrvatsko.
Zajapurila sam se očekujući da me netko demantira, podsvjesno onim
jednim, i to nedovršenim primjerom, kulenom, za koji su brojni
idealisti i zaljubljenici učinili više od onih koji su za to plaćani i
plaćeni. A da kao proizvod još nije ni blizu Europe, pa čak nema ni
“Hrvatsku kvalitetu”, a kamoli “Izvorno hrvatsko”.
VRT ZEMALJSKI