Svaki dan, prije svakoga sata u školi, prije i poslije svakoga sastanka, na ulici i kod kuće mi se pozdravljamo našim lijepim ustaškim pozdravom: za dom spremni. Taj je pozdrav lijep, pun smisla i sadržaja, zapisano je u tjedniku ustaške mladeži koji se u digitalnom obliku može naći na našim portalima. Taj, sam po sebi domoljubni uradak, izvan povijesnog konteksta počinjenoga zla nije sporan. Slično se i Josip Šimunić naknadno ogradio da je njemu dom asocijacija na ljubav, toplinu i pozitivnu borbu. Iako, nisu svi to tako shvatili. Šimuniću i Hrvatskoj nije trebalo to “rodoljubno” koketiranje s ustaštvom, ali kad se već dogodilo, dobro da nije na utakmici sa Srbijom.
Raširenom pravdanju da je “Za dom spremni” stari hrvatski pozdrav pridonijelo je to što je i Hrvatski helsinški odbor, uz brojne medije koji to i sada čine, iskrivljeno čitao presudu Prekršajnog suda u Kninu tvrdeći kako je sutkinja oslobodila prodavača odjevnih predmeta jer je utvrdila da je “Za dom spremni” povijesni hrvatski pozdrav još od Šubića i Zrinskog iako je u presudi samo prenijela kako se optuženi branio. Oslobodila ga je jer je bio optužen da je “nošenjem” odore i oznaka “veličao” nasilje i mržnju, a to nije bilo točno.
U svakom slučaju, povijesne varijacije na temu i rodoljubna Šimunićeva tumačenja ne mogu opravdati korištenje pozdrava koji je ustaški režim svojim djelima “zauvijek i nepovratno kompromitirao”, kako je to zaključio HHO tražeći sankcioniranje takvog skandiranja na stadionima. Možda će biti jasnije o čemu je riječ ako se podsjetimo da su tako i srpski zločinci kompromitirali “Marš na Drinu” jer su uz taktove tog djela silovali žene u Srebrenici. Stoga je Ban Ki-moon izražavao žaljenje ako je zbog izvedbe tog djela u UN-u, u režiji Vuka Jeremića, netko povrijeđen.
Sad ce Jovanovic odma slati knjige Nikolicu.hahahah...