Premda u nevolji da nas zbog pohvala svojim domaćinima ili isticanja vlastitih uspjeha proglase nevjerodostojnima, mora se reći da se prekjučer navečer prvi put u povijesti dogodio široki TV eter okupljen na dodjeli prve nacionalne TV nagrade iz kojega se dalo izbistriti nekoliko očitih pojava. Kao prvo, vidjelo se koja se od nacionalnih postaja uspješnije pozicionira na tržištu promoviranja vlastitih zvijezda od drugih televizija. Izgleda da je RTL ozbiljnije i sustavnije shvatio taj posao te da je to dalo i (ne)očekivane rezultate.
Međutim, jednako se vrijednim pokazuje ono što mnogi HTV-u u posljednje vrijeme (ili stalno) spočitavaju, a to je da se ponio kao pravi javni servis koji nijednoga trenutka nije izravni prijenos ni pokušao uvjetovati, recimo to eufemistički, naklonošću brojem dodijeljenih nagrada. Uostalom, da su to i htjeli, Večernji list ni njima ni bilo kojoj drugoj televiziji ne bi mogao ići naruku jer je i nekoliko spontanih situacija (kada se nije znalo tko će u nekom trenutku doći po nagrade ili čak da dobitnika nema u dvorani) pokazalo da tu nije bilo, iako u to neki nikad neće povjerovati, nikakvih "pripremljenih" situacija.
HTV je na taj način pokazao da je doista zrelo odradio svoj posao i da s povjerenjem nastavlja pratiti prerastanje Večernjakova ekrana u pravu strukovnu nagradu, kakva će ona potpuno biti od sljedeće godine, a Večernjakova je autorska ekipa, nadam se, odredila novi kriterij, znatno dinamičniji i moderniji, kojim bi se nagrade ovoga tipa trebale raditi u televizijskim prijenosima.
