Tiho, jedva čujno, u jednoj replici u saborskoj raspravi o novom zakonu o HRT-u zastupnica HSS-a Marijana Petir ukorila je HTV-ove urednike i novinare što kao komentatore i analitičare u goste zovu uvijek iste, ideološki izrazito obojene ljude, a među njima nekom demokršćaninu nema ni traga. Rekao bih: kakvi novinari, takvi gosti.
Paradoksalno je da je čudnije što to netko u Hrvatskoj uopće zamjećuje nego što demokršćanstva u javnosti uopće nema. Jer, na to smo navikli. Gotovo nikad u HTV-ovu Dnevniku, Otvorenome i sličnim emisijama nećete čuti da tko o društvenim i političkim temama ili događajima govori s vjerskoga stajališta, raspravlja o nečemu pozivajući se na Boga i kršćanski moral.
U vrijeme katoličkih blagdana televizija je puna misa i izvještaja o svečanostima te biskupskih poruka, u te dane HTV-ov Dnevnik počinje iz crkava, ali to se čini samo zato da se zadovolji crkvena hijerarhija i iz licemjerna obzira prema golemom broju religioznih gledatelja. Osim u tim prigodama i u vjerskim emisijama u sate kad je gledanost zanemariva, kršćanstva na HTV-u nema. U Hrvatskoj – i ne samo u Hrvatskoj – “prirodno” je da su novinari i urednici bezbošci, a mediji uglavnom ateistički. Treba se vratiti u prošlost – do 1990. godine golem postotak novinara bio je u Savezu komunista, raditi su nastavili i poslije, a i mnogi novopečeni dolaze iz sličnih, ateističkih miljea kao i u komunizmu.
Na studijima novinarstva i na fakultetima s kojih se uglavnom dolazi u redakcije većina je profesora bila izrazito lijeve, marksističke orijentacije, a ni danas stanje nije bitno drukčije. Određen broj novinara kršćana ima u katoličkim medijima, a u ostalima nema ih ni pet posto! Neki dan zovem jednu kolegicu, kaže mi – upravo se s mamom vraćam s mise. Bio sam toliko iznenađen da sam nekoliko trenutaka u nevjerici zastao. Novinarka se s mamom vraća kući s mise – pa to je jedva vjerojatno!
Nerazmjer između broja novinara vjernika i broja vjernika u Hrvatskoj jedno je od najvećih, tragičnih proturječja hrvatskoga društva. Taj nerazmjer nije mnogo manji nego što je bio u komunizmu. Ali on nije samo statistička činjenica. Isti novinari koji su u komunizmu žigosali “anisocijalističke”, “antisamoupravne”, “kontrarevolucionarne”, “reakcionarne”, “kleronacionalističke”... stavove i pojave, istim ih stilom žigošu i danas, s malo promijenjenim riječima pa su im protivnici sada “desničari”, “ognjištari”, “antidemokratski”, “retrogradni”, “rigidni”, “konzervativni”...
U 95 posto hrvatskih medija prevladavaju stajališta protivna kršćanskome moralu kad je riječ i o pobačaju, i o medicinski potpomognutoj oplodnji, i o braku, i o homoseksualnim zajednicama, i o spolnom odgoju u školama, i o radu nedjeljom... To se protukršćanstvo redovito promiče kao stav “javnosti” premda su golema većina stanovništva kršćani. Pa kad je već u Hrvatskom saboru počela rasprava o novom zakonu o HRT-u, u kojoj pojedinci govore i o programu, bilo bi dobro, premda iluzorno, da se netko zauzme za rješenje koje svijetu nije nepoznato – za dva kanala, desni i lijevi.
To prije što u Hrvatskoj i lijeve stranke i lijevi mediji i novinari drže da je demokracija samo ono što oni rade i govore, pa kad god mogu i gdje god mogu posluže se čistkama, kao što su se i na HTV-u poslužili 2000. godine kad su Račan i Budiša došli na vlast. Ako se kad bar malo okrnji njihova potpuna dominacija, čine sve da je opet vrate i za čistku optužuju protivnike! Protiv takve totalitarne isključivosti naslijeđene iz komunizma boriti se može samo diobom informativno-političkog programa, ali za to nade nema! I lijeva i desna Hrvatska i ubuduće će imati uglavnom lijevu javnost.
\"patuljčice\" Dosadna si u napadu na katoličku crkvu ! Imaš svoju vjeru a nas ostavi na miru. Patuljčice....šalom