Tonči Huljić ima doista jaku povezanost sa svojim pulenima. Kako bi kojega spomenuo tijekom razgovora, tako bi mu se on odmah javio na mobitel. Spomene Jelenu Rozgu koja će na Dori nastupiti u dvostrukoj ulozi kao pjevačica Magazina i solo pjevačica ona ga nazove.
Glazba je moja prva ljubav, osjećam se realiziran tek kroz glazbu i nije nemoguće da mi se s mojim glazbenicima događaju i ovakve možda neobjašnjive stvari komentira u polušali Huljić.

EKRAN: Otkud ideja da Jelena Rozga održi dva nastupa na Dori, samostalan i s Magazinom?
HULJIĆ: Ideja da Jelena Rozga krene u samostalnu karijeru već je duže u meni. Prije svega za dobrobit nje same, pa bi u tom smislu pojasnio svoju izjavu da je ona poprimila identitet sastava na svoju štetu. Ja nisam rekao da je ona pjevačica bez identiteta, nego da se previše stopila s grupom. I već se na albumu koji nastaje u suradnji s Đorđem Novkovićem počela pokazivati drukčija Jelena. Kakva će to Jelena biti, vidjet će se sada na Dori.

EKRAN: Oklijeva li se ipak nešto s njezinom solo karijerom kada za svaki slučaj ostaje još u sastavu? Naime, već nekoliko puta htjeli ste je jače personificirati s nekim malo seksepilnijim imidžima, ali očito nikada niste uspjeli u mjeri u kojoj ste htjeli.
HULJIĆ: To je istina, i zato imamo ovaj pokušaj. Nije to situacija biti ili ne biti, ali mislim da je sada krajnje vrijeme da pokaže sav svoj potencijal jer nakon nekog vremena ustaljene okolnosti postaju kočnice. Zato smo je sada žestoko bacili u vatru i neka se bori protiv sebe same u Magazinu s dvije potpuno suprotstavljene i drukčije senzibilizirane pjesme. I s dvije potpuno drukčije izvedbe. To je što ste tiče Jelene glavno što mene od ove Dore zanima, da vidim mogu li postojati dvije osobe u jednoj.

EKRAN: Je li ona sretna s tom odlukom koja je očito ponajprije vaša?
HULJIĆ: Je, u potpunosti.

EKRAN: Koliko bi još trebala ostati u Magazinu?
HULJIĆ: Koliko će to trajati, ne znam. Možda bude u sastavu cijelu godinu, sve ovisi o tomu u kojem ću se trenutku odlučiti za djevojku koja će me dovoljno motivirati da nastavim raditi s njom. A krug je tih cura puno širi od ovih par imena koje se ovih dana spominju po novinama, ali još nemam nijednog favorita. Ja doista nemam više nekog drugog povijesnog razloga baviti se glazbom u Hrvatskoj, osim što me to još uvijek zadovoljava. Magazin je još uvijek personalizacija mene i ne mogu pobjeći od toga. Ali bavljenje glazbom ovdje stvarno više nije isplativo. Cijene troškova produkcije narasle su 100 posto u odnosu na 1998. godinu, a tiraže su deseterostruko manje.

Prvi album Petra Graše, koji je najprodavaniji diskografski projekt od samostalnosti (prodao je 110 tisuća albuma), stajao je 21 tisuća DEM. Cijena CD-a u prodaji bila je identična kao danas. Danas projekt takve kvalitete ne možete proizvesti za manje od 35 tisuća eura, a turboprodani proizvodi idu u 15 tisuća primjeraka. Već to je dovoljna matematika koja kaže da se ne treba baviti glazbom, ali na sreću mogu si priuštiti taj luksuz da neke stvari radim iz zadovoljstva.

EKRAN: Na Dori su ove godine i druge vaše zvijezde, Grašo, Danijela... Koji su njihovi motivi?
HULJIĆ: Situacija s glazbom u Hrvatskoj takva je kakva je. Uljepšati je ne možete, a ne treba je ni prikazivati jadnijom nego što to jest. U ovom trenutku svi su svjesni jedne činjenice da je za ukupnu dobrobit posla bitno to da je ovogodišnja Dora tako jaka s izvođačima. Dobrim smo dijelom upravo mi tome djelomično incijatori, što kroz naše sudjelovanje, što kroz neformalna druženja i razgovore s izvođačima.

Drago mi je što se Petar, nakon što je dugo vremena izbjegavao uključivati se u ovo estradno ludilo, odlučio ove godine pojaviti na Dori. On je pravi batal splitski; pusti me stat. A uvijek mu je dobro i lako išlo pa se nije imao ni potrebu previše baviti, da tako kažem, turnirima.

EKRAN: Dora je zapravo već odavno postala naš najjači festival, potpuno neovisno od toga što dalje s pobjednikom i Eurosonogom.
HULJIĆ: Tako je, nama je Dora puno važnija od Eurosonga! I mislim da je dobro da Dora ponovno postaje nalik onim vremenima kada smo je svi doživljavali kao lijep izlet i žalili onoga tko mora ići na Eurosong. (Smijeh.) Moji izvođači stvarno dolaze na Doru samo predstaviti svoju pjesmu i nekog novog sebe. Naravno da će među drugim izvođačima biti i onih s kalkulacijama da pobjede i odu na Eurosong, ali neka mi svatko od takvih vjeruje da bi dane oko Eurosonga, kada bi znao čemu je to nalik, što prije zaboravio. To je takva količina negativnog stresa jer se Hrvatska na žalost već godinama mora boriti kroz polufinale i uvijek postoji opasnost da se ne prođe dalje, a onda znate što sve ta osoba mora kod nas proći.

EKRAN: Koliko je pokretanju produkcijske kuće AVA i snimanju prve sapunice "Ville Marije" kumovao financijski pad diskografije?
HULJIĆ: U to vrijeme bio sam većinski vlasnik Croatia Recordsa i tada je bilo jasno da će biti neophodno da se glazba počne tretirati i kao dio televizijskog proizvoda. S obzirom na to da smo u to vrijeme bili i dioničari Nove TV, sve je bilo posloženo za takvo što. Zapravo, prvi je suvlasnik tvrtke AVA bila tvrtka Autor koja je istodobno bila i vlasnik CR-a. U jednom trenutku dosta se novca potrošilo bez vidljivih rezultata i više nisam, za nešto što sam prije svega smatrao osobnom pustolovinom Romana Majetića i mene, htio uvlačiti cijelu tvrtku i onda je AVA prebačena na naša imena. I tada se zaigralo na veliko.

EKRAN: Dakle, nastupili ste ponajprije kao poslovni čovjek, a manje kao TV vizionar?
HULJIĆ: Da, u početku je to bila normalna poslovna ekspanzionistička logika. Prvo je to bilo vezano uz CR, ali kasnije se dogodilo i to da sam već dobrano zaglibio u svoju, ajmo tako reći, bjelosvjetsku karijeru i bilo mi je dosta da moram lomiti mozak na dva sustava razmišljanja. Nije mi bilo jednostavno vratiti se iz Abbey Roada i razmišljati na potpuno drukčiji način. Čak sam počeo osjećati da me više uopće ne zanima razmišljati na način kako bi trebao razmišljati, hajdemo tako kazati, prosječni Hrvat u glazbi. Shvatio sam da je takva moja opredjeljenost suicidalna i obavijestio sam o tomu moje izvođače da ću se malo odmoriti od glazbe u Hrvatskoj na ovaj način, a morao sam se nečim baviti kada dođem doma. I televizija je bila prirodan tijek.

EKRAN: Neobično je i vrlo hrabro bilo to što ste odmah krenuli s jednim od najtežih oblika TV produkcije, sa snimanje serija i to sapunica. U to se ni danas ne bi upuštali ni mnogo iskusniji producenti.
HULJIĆ: Znali smo da je to proizvod koji svi traže, a nitko ga nema. I da nema potrebe baviti se stvarima s kojima će se baviti i drugi, a da se s ovim nitko neće usuditi. Ipak, bila je to vrlo riskantna ideja jer smo krenuli u tako skup projekt bez ikakvih garancija da će to ikad itko prikazati.

EKRAN: Dapače, bilo je priča da vam je s HTV-a upućeno nekoliko jasnih poruka da zbog svojih drugih kontakata i poslova s "Villom Mariom" nikada nećete u njihov program.
HULJIĆ: To je točno. U konačnici su Mirko Galić i Marija Nemčić prekinuli taj čvor. Moram priznati da još uvijek ima negativne atmosfere oko nas jer su se mnogi zbog nas osjetili ugroženi. Mi smo svojom cijenom srušili mnoge uvriježene tabue i pokazali da se stvari mogu u vanjskoj produkciji proizvesti puno jeftinije nego što su do tada radile druge vanjske produkcije. HTV na našem proizvodu sigurno zarađuje puno više nego AVA, a činjenica je da i naši proizvodi osiguravaju HTV-ovu prvom programu vodeću poziciju u gledanosti i već polazeći od te osnove suradnja HTV-a i AVE, HTV-u se sigurno isplati, ne računajući marketinške efekte koji se ostvaruju prije, tijekom i poslije prikazivanja same serije.

EKRAN: Kako su između Majetića i vas podijeljeni poslovi?
HULJIĆ: Moj je zadatak osigurati logiku, osigurati sredstva i dogovoriti prikazivača. On više brine o kreativnom dijelu. Roman je bio taj koji je došao s papirom i rekao: "Evo, prvih pet epizoda".

EKRAN: Moraju li liste svih suradnika proći kroz vaše ruke i dobiti vaše odobrenje?
HULJIĆ: Ne, dođem na audicije, ali ne petljam se u sve. Moje je da znam što prepoznati na audiciji za pjevače, ali Romanovo je da zna što prepoznati kod glumaca.

EKRAN: Znači, glumci se moraju više dodvoravati njemu nego vama. Opsjedaju li vas?
HULJIĆ: Pa bilo bi ima pametnije da se vrte oko njega nego oko mene. Ha, ha...

EKRAN. Može mali test da vidimo je li to istina? Znate koga u "Ljubavi u zaleđu" glumi Slaven Knezović?
HULJIĆ: Znam ga, kako ne! Ha, ha...

EKRAN: A kako se zove glumica koja glumi gradonačelnikovu pomoćnicu Seku Žuvelu?
HULJIĆ: Koga?

EKRAN: Seku Žuvelu?
HULJIĆ: Zove se Petra, dobra je prijateljica s Jelenom Veljačom, glumi s njom u ZKM-u. Njezin lik, Seka Žuvela, poveznica je s "Villom Mariom", ali stvarno se ne mogu sjetiti kako se preziva. Kako?

EKRAN: Dugančić. Ovo je možda dokaz da vi ne odabirete sve kao što mnogi misle.
HULJIĆ: Ne, naprotiv, Roman je taj koji vodi kreativni dio. Zovu glumci, naravno, zovu i mene, ali nikada nisam dopustio da se moj osobni interes uključi u posao, pogotovo ne u partnerskom odnosu.

EKRAN: A kako gledate na to što vaš partner hoda s jednom od glavnih zvijezda, Jelenom Veljačom?
HULJIĆ: Što god tko mislio o tomu, ona je prije svega dobra glumica. Iz pozitivnog lika Dore u "Villi Mariji" odlično se transformirala u krajnje negativan lik Maje u "Ljubavi u zaleđu".

EKRAN: Jeste li dali Majetiću i Jeleni Veljači neki poseban savjet u ovom razdoblju koje im nije bilo lako?
HULJIĆ: Kakav bi ja to partner bio kada to ne bih učinio, ali stvarno ne bih više ništa govorio o tomu. Međutim, ono što bih svakako napomenuo neovisno o ovom slučaju; hrvatski su mediji od 2000. godine bili vrlo uspješni u sustavnom rezanju svega što je bilo popularno. Tada su došli problemi s tiražama u diskografiji, ali i nakladama tiskovina. Mislim da treba držati idole jer mladi ljude vole imati idole i to je za sve puno isplativije.