Kršćani vjeruju da je sakrament krštenja nužan za ostvarivanje
spasenja. Ono je temelj svim sakramentima i uvjet da bi čovjek mogao
ostvarivati plodove spasenja. Ipak, katkad se pretjerivalo u pogledu
učinaka krštenja, posebice kada su u pitanju bila nekrštena djeca.
Od sv. Augustina pa sve do 13. st. tvrdilo se da ta djeca idu u pakao.
Premda se u tome, kao i u nekim drugim razdobljima crkvene povijesti, s
dosta uvjerljivosti inzistiralo na nemogućnosti spasenja nekrštene
djece, ipak su se nalazila neka rješenja koja su govorila o tome što se
događa s tom nevinom a nekrštenom djecom. Ona su bila smještana u "limb
djece", neku vrstu mjesta gdje su lišena gledanja Boga, ali ne
pate.Ipak, u Katoličkoj crkvi limb nikad nije bio definiran kao dogma
te se ne spominje ni u sadašnjem Katekizmu Katoličke crkve, koji izriče
da su nekrštena djeca povjerena Božjem milosrđu.
No, limb je dugo vremena bio prisutan u općem nauku Crkve. Nakon
više godina proučavanja, vatikanska Međunarodna teološka komisija
objavila je da postoje dobri razlozi za nadu da djeca koja umru, a da
nisu krštena, idu u raj. Dokument "Nada spasenja za djecu umrlu bez
krštenja" objavljen je 20. travnja, a papa Benedikt XVI. odobrio ga je
početkom ove godine.
VEČERNJI BREVIJAR