Arhivi su jako zanimljivi, ali su često i nezgodni kad se želi sakriti istina. Zanimljivo je tako kopati po Večernjakovoj arhivi iz osamdesetih godina jer je to vrijeme odumiranja Jugoslavije nakon Titove smrti, raspadanja sustava, međunacionalnih sve žešćih svađa, gospodarskog sloma... I bilo bi jako poučno kad bi što više ljudi kopalo po starim novinama i čitalo što se tada događalo, o čemu se pisalo. Ili da se oni stariji toga prisjete.
Osim partijskih i međunacionalnih trvenja, novine su bile zatrpane vijestima i izvještajima o krađama svih vrsta, o gospodarskom kriminalu, o direktorima koji su zloupotrijebili položaj, koji su pronevjerili novac, o partijašima koji su također u tome sudjelovali, o radnicima koji su krali u svojim firmama, švercali, preprodavali... Zaprepašćuje obim tog kriminala, pa je opći dojam da su svi krali, od radnika do direktora, da se kralo što se moglo i kad se moglo i koliko se moglo. Naravno, pri tome treba imati na umu da je to bio jednopartijski sustav, režimski, iako masovno korumpiran, pa da puno toga u novinama nije završavalo, nego se odigravalo iza zavjesa. Istina, nije puno drukčije ni danas, u demokraciji, samo sad nije partija u pitanju nego klanovski interesi. Iako su oni i bivšu partiju dobro proždirali.
Sve je tada bilo društveno vlasništvo, drugim riječima ničije, pa nije bilo nikakve odgovornosti, nego je svatko samo gledao kako će utrpati u svoj džep jer je bilo uvriježeno mišljenje da je sve to „naše". Dio je to i mentaliteta, mediteranskog, balkanskog, kako hoćemo, gdje je takvo ponašanje uvriježeno, kao i korupcija i tome slično. Na taj se mentalitet nakalemio još komunizam/socijalizam, pa smo dobili krajnje nakaradno ponašanje i nakaradnu državu s nakaradnim sustavom. Koliko je njih na takav način sagradilo kuće, vikendice, kupilo apartmane... Kako se tada radilo? Polovicom osamdesetih direktor jedne zagrebačke tvrtke vlastitu je tvrtku doveo pred stečaj, programirano je upropaštavao. Tu je tvrtku zatim preuzela tadašnja velika građevinska firma s poslovima na istoku, taj je direktor pak dobio mjesto pomoćnika glavnog direktora za inozemstvo, pa je tako za jedan ugovoreni posao u Rusiji dobio proviziju od koje si je bez problema kupio apartman na moru. Tako se to radilo tada. Kralo se i da se osveti državi, sustavu, partiji, motiva je bilo više, ali je zajedničko bilo svima da je to bila država kradljivaca i lopovluka. Kažnjavani su samo neki.
Je li se išta promijenilo danas, 25 godina poslije? Danas kad smo gotovo svakodnevno zasipani optužbama i optužnicama za gospodarski kriminal, za pronevjere, za zlouporabu položaja, oštećivanje državnog, gradskog proračuna... Pa ni danas s naslovnica gotovo ne pada gospodarski kriminal, samo što je sad malo drukčijeg predznaka, lobističkog i klanovskog. Kako ikome može pasti na pamet pričati i pisati da se počelo krasti s Franjom Tuđmanom, da je samo HDZ pokrao državu, da se sve svodi samo na ratno profiterstvo i privatizacijsku pljačku, a posve se amnestira i zaboravlja što je bilo prije devedesetih? Zar je tada bilo med i mlijeko? Naravno da je za svaku osudu svaki kriminal, ali je nakaradno s njime počinjati od osamostaljenja. Proglašenjem neovisnosti nisu se promijenili ljudi, niti se mentalitet promijenio niti obrasci ponašanja. Niti je samo HDZ krao. Žalosno je, međutim, da se to sve nije promijenilo ni nakon 25 godina, pa nas i dalje takvo ponašanje koči i u demokratskom i u gospodarskom razvoju. Nemoguće je to, međutim, preko noći promijeniti kad smo s demokracijom naslijedili ljude koji su krali i nastavili krasti, od komunističke, direktorske elite u prvom redu, njihove djece i njihovih pulena.
I tada, i danas je lopovluk dvodimenzionalan. Jedan je klanovski, gdje se zloupotrebljavaju položaji, moć, pa se kradu i državne tvrtke i sisa proračun. A drugi je onaj niži, gdje ljudi kradu jer se tako i danas osvećuju državi zato što je nefunkcionalna, koja kažnjava one koji nastoje raditi po zakonu, a ne sankcionira evidentan megalopovluk. Zato će trebati proći još generacije kako bi se nakaradni mentalitet u narodu iščistio. Ali je u prvom redu potrebna promjena sustava. To su transparentni zakoni koji nemaju rupa za tisuću različitih tumačenja, i vladavina prava u kojoj su doista svi jednaki pred zakonom. Ovako imamo hajdučiju od države! Kada će se pojaviti elita koja će hrvatsku državu smatrati svojom? I zato je neće krasti!
>> Borba protiv korupcije obaveza i odgovornost svakog građanina
>> U Hrvatskoj 90 posto tvrtki navodi raširenu korupciju kao problem u poslovanju
Istina od riječi do riječi.