Malo više od pola godine proteklo je između predsjedničkih izbora 2005. godine i skidanja HRT-a s popisa tijela javne vlasti, tijela koja su dužna građanima davati informacije, prema Zakonu o pravu na pristup informacijama.
Glavni je tomu bio razlog, komentiralo se, to što je nakon izbora HRT morao odgovarati na pitanja o tome koliko je na promociju potrošio Stipe Mesić, a koliko kandidatkinja HDZ-a Jadranka Kosor. HRT više tako nije na vrlo dugom popisu institucija koje su dužne odgovarati građanima na njihova pitanja, i više se na tom popisu ne pojavljuje, odlukom HDZ-ove vlade. Udruga GONG zbog toga se odmah obratila Ustavnom sudu, tražeći pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog popisa s Ustavom, a učinila je to ponovno i nakon idućeg popisa, onoga za 2006. godinu, kad su s popisa ispuštene i Hina te HAZU.
No, čini se da je obraćanje Ustavnom sudu postalo pomalo uzaludan posao. Jer, o takvom pitanju, koje je vrlo važno za transparentnost izbora i financiranja promidžbe, Ustavni sud izjašnjava se tek nakon tri godine! U međuvremenu, riješio je cijeli niz valjda važnijih problema, poput sitnih, gotovo tehničkih stvari koje im u desecima prijedloga šalje neumorni Zagrepčanin Petar Marija Radelj.
No, ne samo da je prijedlog GONG-a došao na red kasno nego je i Ustavni sud propustio bilo što reći o tome. Jednostavno ga je odbacio jer ti popisi više ne vrijede! Valja tu reći da se popisi tijela javne vlasti prema zakonu donose svake godine pa je tako ovih dana objavljen i novi, za 2008. godinu, na kojem također nema HRT-a. Dakle, Ustavni je sud ipak mogao odlučivati o ovom prijedlogu i poslati neku poruku, umjesto da ga odbaci jer je sad kasno, a kasno je jer je predmet stajao u Ustavnom sudu. Takvim odabirom i ritmom odluka Ustavni sud sam sebi smanjuje rejting. Doduše, lako je moguće da bi rezultat bio sličan jer teško da se zaista HRT može svrstati pod "tijela javne vlasti", no na tom popisu ima još institucija koje nisu vlast, ali žive na državnim jaslama.
Suci su mogli reći što misle o tome da HRT, kojeg građani financiraju svojim pretplatama, ne podliježe obvezi davanja informacija tim građanima. Ovako bi se moglo učiniti da je na djelu pouzdano načelo preživljavanja u Hrvatskoj: ne zamjeri se vlastima ako baš ne moraš. Preostaje da o tome govori civilna scena, spala tek na nekoliko aktivista. Pa oni mogu upitati kako to da je na popisu tijela javne vlasti Hrvatski ferijalni i hostelski savez, Državni zavod za statistiku, Matica hrvatska, Šumarski institut i niz sličnih, a nije HRT.
