Vjeronauk je opet postao ljuta predizborna tema. SDP i neki njegovi
potencijalni koalicijski partneri tvrde da će, ako pobijede na
izborima, pokušati “izbaciti vjeronauk iz škole”. Istaknuta esdepeovka
Marija Lugarić, koja se bavi temama iz područja obrazovanja, protivi se
vjeronauku te predlaže da se on održava u suprotnoj smjeni kako djeca
koja ga ne pohađaju ne bi bila prisiljena, kao dosad, boraviti na
hodniku ili dvorištu.
Ona je protiv vjeronauka u školi i zato što misli da Crkvu i školu kao
institucije treba potpuno razdvojiti. Netko tko ne pozna dovoljno naše
prilike mogao bi pomisliti da je Hrvatska surogat nekakve teokratske
države u kojoj svećenici, poput policije za ćudoređe i javni moral u
Iranu, prisiljavaju djecu na pohađanje vjeronauka. No stvarnost je ipak
nešto svjetlija.
Vjeronauk u škole, podsjetimo, nije došao nekim čudom s neba ili
papinskim dekretom, nego je plod međudržavnog ugovora između Svete
Stolice i Hrvatske, koji je, nota bene, tako sastavljen da ga je gotovo
nemoguće otkazati. Doduše, moguće je i međunarodne ugovore raskinuti
jednostrano, ali bi to bio velik udarac hrvatskoj vjerodostojnosti.
Osim toga, riječ je o izbornom predmetu i svaki roditelj može odlučiti
hoće li ga njegovo dijete pohađati. Ako se za njega odlučilo više od 80
posto roditelja, a u nekim sredinama i više od 95 posto, onda treba
respektirati volju roditelja. Čak i u slučaju da se međunarodni ugovor
može promijeniti bez ikakvih posljedica za državu. Svi se slažemo da je
država dužna servisirati potrebe svojih građana, pa čak i kada su
manjinske, a pogotovo kada je riječ o gotovo plebiscitarnom izboru.
I sada bi gospođa Lugarić većinu, koja želi vjeronauk, prebacila u
suprotnu smjenu kako ne bi inkomodirala manjinu od desetak posto. To
dakako ne znači da ne treba voditi računa o manjini koja ne želi
vjeronauk, ali je li rješenje da se zbog toga maltretira većina?
Ako predsjednik SDP-a ulazi u kampanju s misijom da ublaži ideološke
podjele (odnosno netoleranciju koja je plod ideoloških podjela), onda
birači koji ne budu glasovali za njega očekuju da nakon moguće izborne
pobjede ne dira u vrijednosti koje su njima bitne, a koje, valjda se s
time slažu i protivnici vjeronauka, nikoga ne ugrožavaju. Svaka
promjena statusa vjeronauka donijela bi podjele i svađe i tek nešto
malo zadovoljstva čistuncima punim strasti koji ne trpe ništa što ne
pripada njihovu uvrnutom ideološkom kodu.
Kao što HDZ proklinje trenutak u kojem je krenuo u borbu protiv droge
sa solidno napušenim Shortyjem, tako će i SDP morati odustati od
“inkvizicijskog” rata protiv vjeronauka. Prave predizborne teme za
“pecanje biračkih duša” ipak se nalaze negdje drugdje.
U POVODU