Mađarsko predsjedanje Europskom unijom trebalo bi u četvrtak završiti posljednjom Međuvladinom pristupnom konferencijom (IGC) s Hrvatskom. Na njoj bi se, nakon što su šefovi država ili vlada EU 27 u petak dali zeleno svjetlo, zatvorila i posljednja četiri poglavlja u pristupnim pregovorima.
Tri dana pred završetak hrvatskih, započeli su pristupni pregovori s Islandom. Zamalo godinu dana dug pregled usklađenosti islandskoga zakonodavstva pokazao je da dvije njegove trećine već odgovara onome u EU.
No, to ne znači da će pregovori biti brzi – Island, naime, zahtijeva teško ostvarivo izuzeće od Zajedničke ribarske politike, među ostalim, da nastavi Europljanima oduran kitolov. A usprkos uvjeravanju Europske komisije da dvostrana pitanja nemaju mjesta u pristupnim pregovorima, malo je izgleda da će Britanci i Nizozemci odustati od zahtjeva da im islandski porezni obveznici vrate novac koji su mirovinski fondovi obiju zemalja uložili u propale islandske banke.
Sjetimo se koliko su takva EK-ova uvjeravanja djelovala na Sloveniju, prije no što se umiješao Washington. Amerikanci imaju zrakoplovnu bazu na Islandu, no hoće li se zbog nje umiješati kad je ta baza, preusmjeravanjem sigurnosne pozornosti prema Bliskom istoku, izgubila na važnosti? Doduše, na obzoru se nazire spor s Rusijom oko bogatstava arktičkoga podmorja...
I Hrvatskoj bi dvije zemlje mogle stati na put pri ratifikaciji pristupnoga ugovora: Češka i Slovenija. Češki je premijer Petr Nečas najavio ispuniti zahtjev predsjednika Vaclava Klausa da se ratifikacija hrvatskoga Pristupnoga ugovora i klauzula o izuzeću Češke iz Europske povelje o temeljnim pravima stave na glasovanje kao jedna točka. Neoliberal Klaus inzistira na tome izuzeću jer smatra da Povelja pruža radnicima prevelika prava, pa ograničava poslodavcima slobodu da prema njima postupaju kako im puhne. No, za prolaz nema dovoljno ruku, pa mu trebaju i glasovi socijaldemokratske oporbe, koja se zalaže za članstvo Hrvatske, ali se protivi ukidanju radničkih prava.
Koliko god da je Klaus nepredvidljiv u zahtjevima, do sada bi na kraju u europskim pitanjima uvijek popuštao; treba se ponadati da će tako biti i ovaj put. A mogući budući slovenski premijer Janez Janša, iako se protivi sporazumu o arbitraži o granici s Hrvatskom, već je dao naslutiti da bi, dođe li na vlast, ipak poštovao međunarodne ugovore. I njemu, kao i Klausu, naime, kada je riječ o Hrvatskoj, Hillary Clinton “diha za ovratnik”.
Uza završetak pregovora s Hrvatskom, Mađari su si na početku predsjedanja kao cilj postavili i određivanje nadnevka za otvaranje pristupnih pregovora s Makedonijom. Takve pokušaje makedonske vlasti zasad miniraju provokacijama poput nedavnog postavljanja golema kipa Aleksandra Makedonskoga u središtu Skopja, što Grci tumače kao posezanje za grčkim ozemljem. Povjerenik za proširenje i europsku susjedsku politiku Štefan Füle već je upozorio da se “teškoće sa susjedima ne rješavaju provokacijama, nego gestama dobre volje”, te je Skopju čak zaprijetio oduzimanjem kandidatskoga položaja.
Na summitu su čelnici EU 27 istaknuli da zaključenje pregovora s Hrvatskom “donosi novi zamah europskim izgledima zapadnoga Balkana”, dodavši da će se “tome pitanju vratiti u prosincu 2011.”, na posljednjemu sastanku Europskoga vijeća pod poljskim predsjedanjem. Na njemu bi se možda mogao dogoditi mali “veliki prasak”: potpisivanje Pristupnoga ugovora s Hrvatskom, otvaranje pregovora sa Crnom Gorom ako EK u listopadskome Izvještaju o napretku to preporuči, određivanje nadnevka za otvaranje pregovora s Makedonijom počne li se Skopje “ponašati europski” te davanje kandidatskoga položaja Srbiji.
No, za brži napredak k EU tek Podgorica ima neke izglede.
Mislio sam u prethodnom postu da čČeška i SLOVENIJA STANU NA PUT NAŠOJ PROPASTI.