Kada netko u današnje vrijeme razdijeli milijun kuna, prva je pomisao
da je ili blesav ili istinski altruist. Robert Pauletić dosad je
dokazao da je istinski altruist. Novac koji je zarađivao kao
kviskoznalac dijelio je potrebitima i prije.
Na čuđenje mnogih, učinio je to i s milijun kuna koje je dobio za
briljantnu pobjedu u Kviskoteci. Pauletić je svojim darom napravio
nesvakidašnji čin, rijedak u ovoj zemlji. U zemlji koju mnogi
potkradaju, on daruje! U zemlji u kojoj se za rata prodavala čak i
humanitarna pomoć, Pauletić u miru dijeli milijun kuna! Da nije
posrijedi Robert Pauletić, bilo bi nevjerojatno.
Svoj će novac razdijeliti dječjim domovima i drugim ustanovama koje
oskudijevaju u novcu. Osim što je ponovno manifestirao svoj humanizam,
on je ujedno, barem malo, vratio i vrijednost znanja. Znanje je u opće
nakaradnoj Hrvatskoj pretvorbi u nas pretvoreno u "snađi se". Znanje je
zamijenjeno imanjem. Imati je postalo neusporedivo važnije nego znati.
Znati je postalo važno ali često samo kao gola funkcija jagme i
zgrtanja.
Toj zgrtačkoj strasti i grabeži svi svjedočimo. Dok bogataši
kupuju aute i bijesne jahte, on daruje novac koji je, za razliku od
mnoštva spomenutih skorojevića, pošteno zaradio. I to pravim, a ne
zgrtački primijenjenim znanjem. Blistavom pobjedom u Kviskoteci još se
jednom pokazao kao znalac koji doista zna znanje.
I što je još ljepše i ljudskije, kao nesebičan i dobar čovjek, kao
pravi altruist. Takvi su u našem društvu uz vrijedne, ali
sporadične humanističke geste i plemenite pothvate (kao što je Ivica
Todorić darovao kuću u okolici Vrbovca) već odavno rijetkost.
RIJEČ - DVIJE
