Ona izlazi, prati modu, a svi koji je poznaju kažu da je uvijek vedra i nasmijana u lijepih haljinama i šarenim kaputićima. Takva je stigla i na predstavljanje najnovijeg projekta koji je dobila od Europskog znanstvenog vijeća koje financira samo creme de la creme europske znanosti. Iva Tolić, mlada znanstvenica s Instituta Ruđer Bošković, to i jest. Čuveni časopis The Cell nije ju bez razloga svrstao među 40 najboljih biologa na svijetu. Pod njenim je vodstvom do sada završeno šest doktorskih, tri magistarska i četiri diplomska rada. Održala je više od 80 pozvanih predavanja, objavila više od 50 radova, a u zadnjih šest godina dobila je brojne projekte.
:: Nižete uspjeh za uspjehom. Sada ste prvi u Hrvatsku donijeli i ERC Consolidator Grant. Što ćete istraživati?
Sredstva sam dobila za istraživanje diobe stanice. Radi se o iznosu od 2,150.000 eura, što će mi omogućiti da se bavim istraživanjima u Hrvatskoj jednako kao da sam ostala u Njemačkoj. Cijeli će se projekt, koji traje pet godina, odvijati na Institutu Ruđer Bošković. Planiram zaposliti šest ljudi te kupiti "spinning disk" mikroskop s mogućnošću laserske mikrodisekcije, koji nam je potreban za eksperimente, prvi takav u Hrvatskoj.
:: Otkrili ste vječnu mladost afričkog pivskog kvasca. Je li nas ono dovelo bliže zaustavljanju starenja?
Otkrili smo na koji način kvasac izoliran iz afričkog piva izbjegava starenje. Pri diobi većine drugih kvasaca, stanica majka stvara mladu stanicu kćer, a sama nastavlja živjeti i dijeliti se. Nasuprot tomu, kod našega se kvasca stanica majka dijeli u dvije jednake stanice kćeri. To znači da nakon diobe stara stanica majka prestaje postojati, a ostaju samo stanice kćeri, za koje smo pretpostavili da su mlade. Ta se pretpostavka očuvanju "mladosti" kroz diobe pokazala točnom. Moguće je da ovaj kvasac posjeduje vrlo efikasne mehanizme popravka oštećenja u stanici. Tek kada to budemo razumjeli na molekularnoj razini, moći ćemo razmišljati kako modificirati ljudske stanice da bi u njima funkcionirali neki od tih mehanizama regeneracije. To su dugoročna istraživanja, sigurno desetak ili nekoliko desetaka godina.
:: Hoće znanost otići toliko daleko da će ljudi uzimati i hormonalne terapije radi zaustavljanja starenja?
Proces starenja je složen. Da bi se starenje zaustavilo, potrebno je, među ostalim, zaštititi kromosome te poboljšati razgradnju štetnih tvari i onemogućiti njihovo nakupljanje. Teorija genetski programiranog starenja govori da se ekspresija gena programirano mijenja sa starošću organizma. Osim toga, hormonska se slika mijenja s godinama, što utječe na starenje. S druge strane, stohastička teorija starenja govori da se pod utjecajem okoliša štetne tvari nakupljaju u organizmu i oštećuju ga iznutra, a oštećenja, koja se gomilaju s vremenom, dovode do starenja. To znači da brzina starenja ovisi o stilu života. Obje su teorije točne, ali nije poznato koja od njih u većoj mjeri objašnjava proces starenja. Ne očekujem da će biti moguće potpuno zaustaviti starenje, ali vjerujem da će ga biti moguće usporiti. Načini za usporavanje starosti ili, jednostavno, ublažavanje simptoma starosti obuhvaćat će i dalje zdravu prehranu, izbjegavanje stresa, tjelesnu aktivnost, uz mogući dodatak hormonskih terapija, lijekova za čišćenje štetnih tvari i popravak mutacija, a možda i direktnih genetskih manipulacija.
:: Živjeli ste i radili, osim u Hrvatskoj, u SAD-u, Danskoj, Italiji i Njemačkog. Gdje vam je bilo najljepše?
Na poslu mi je najbolje bilo u Njemačkoj, a privatno u Hrvatskoj i Italiji. Njemačka i SAD imaju vrhunske znanstvene rezultate jer su svjesne koliko je znanost bitna za napredak društva i zato intenzivno ulažu u znanstvena istraživanja. S druge strane, privatni je život, po mom mišljenju, kvalitetniji u Hrvatskoj i Italiji jer su tu međuljudski odnosi topliji, prijateljske i rodbinske veze čvršće i ljudi više znaju uživati u svakodnevnom životu. Tu je više smijeha, opuštenosti, a i kaos koji je u određenoj dozi potreban za kreativnost.
:: Jeste ikad požalili zbog povratka u Hrvatsku u profesionalnom smislu?
Ne mislim da sam time izgubila. Imala sam ponude za posao u Londonu, Rimu, Marseilleu i Montpellieru. Ta su radna mjesta uključivala i bogat budžet za istraživanja. Usprkos tome, odlučila sam se vratiti u Zagreb jer tu želim živjeti iz osobnih i obiteljskih razloga. Smatram da znanstvenici na ovom stupnju karijere mogu raditi istraživanja gdje žele. Važne su ideje, motivirani suradnici i dovoljno sredstava, a sve to postoji i u Zagrebu.
:: Kako je tekao vaš znanstveni put?
Diplomirala sam molekularnu biologiju na PMF-u u Zagrebu. Za vrijeme poslijediplomskoga studija iz biomatematike radila sam kao znanstvena novakinja u grupi akademika Nenada Trinajstića na Institutu Ruđer Bošković. Dio doktorskoga rada na temu stanične mehanike napravila sam na Sveučilištu Harvard u Bostonu. Doktorat sam obranila u Zagrebu 2002. godine, nakon čega sam bila na dva poslijedoktorska usavršavanja u Kopenhagenu i Firenci. Od 2005. godine radila sam kao voditeljica istraživačke grupe na Max Planck Institutu u Dresdenu. Lani sam se zaposlila kao znanstvena savjetnica na IRB-u.
:: Pohađali ste i zagrebački MIOC. Što pamtite iz tih mladenačkih dana?
Samo zabavu. Škola je bila odlična, zanimljiva, učenje mi je lako padalo, a najviše se sjećam beskrajnih druženja i intenziteta prvih osjećaja.
:: Dva puta ste bili prvi na republičkom natjecanju iz matematike. Jeste i tada znali da ćete biti u znanosti?
Da, znala sam da ću se baviti nekom vrstom istraživanja, a tada sam mislila da će to biti matematika. Kad je došlo vrijeme upisa na fakultet, odlučila sam studirati biologiju jer me najviše od svega fascinira pitanje: Što je život i kako funkcionira?
:: Mnogi su mišljenja da su znanstvenici dosadni, da ne izlaze, samo uče i borave u svojim laboratorijima. Vi ste bili na listi najljepših znanstvenica, volite izlaske, pratite modu...
To ovisi o osobi. Neki su znanstvenici povučeni, dok su drugi izrazito društveni. Ja sam, recimo, uvijek voljela izlaske, druženja, putovanja.
:: I supruga ste upoznali u zagrebačkom klubu Pepermint?
Da, kako ste saznali? Oboje volimo izlaziti, iako trenutačno već dugo nismo izašli jer imamo devetomjesečnu bebu. Upoznali smo se u Pepermintu jedne večeri pod najvećim snijegom i sretni smo što smo usprkos strašnoj hladnoći i neprohodnim cestama te večeri ipak izašli!
:: Što vi kažete, je li ženama u znanosti teže nego muškarcima?
To je prije bilo tako, ali danas više nije. Danas ima puno uspješnih znanstvenica na vodećim pozicijama, a pitanje je samo koliko tko voli svoj posao i kako si organizira svakodnevni život.
:: Koji je vaš recept?
Sve se može stići uz malo sreće, dobru organizaciju i puno pomoći. Imam divnog muža s kojim sve radim zajedno. Imamo sreću što su i njegovi i moji roditelji blizu, uvijek su spremni uskočiti kad treba, pogotovu kad sam na putu. A jedna nam divna gospođa čuva bebu dok radimo i pomaže u svim kućanskim poslovima. Tako uspijevamo i raditi i uživati s bebom.
>> Iva Tolić i Ana Sunčana Smith s Ruđera dobile 'znanstveni Oscar'
>> Iva Tolić: Istražujem kako ćemo usporiti starenje i spriječiti bolesti
Iva legendo svako dobro i puno sreće u radu...Samo gazi!