Više od 90 tisuća stranica vojnog obavještajnog materijala koji je procurio u javnost putem WikiLeaksa sigurno će biti nešto čime će se izuzetno široka javnost baviti mjesecima. Izrađuju se čak i aplikacije koje će omogućiti vlasnicima sofisticiranih mobitela da se ovom obavještajnom blamažom bave i u zahodu. Riječ je o šumi izvješća s terena u Afganistanu od kojih neki ne daju nikakve informacije koje se već nisu naslućivale iako nikad nisu javno izrečene.
Dobar dio toga korpusa odraz je strašno niskog stručnog standarda onih koji su podatke prikupljali i izvješća pisali. Dio se odnosi na akcije koje su krenule po zlu, koje su svjetski mediji zabilježili kao štura priopćenja. Iz dokumenata je razvidno da je nakon dosta akcija koje su završile masovnom pogibijom afganistanskih civila aktivirana promidžbena mašinerija kojoj je jedini cilj bio sve to relativizirati i prikazati kao legitimne akcije u kojima su vojnici legitimno potezali oružje jer su mislili da je riječ o neprijatelju, a to uopće nije bio slučaj, već su to bili civili koji su se “sumnjivo” ponašali. To je nešto poput izrežiranog rata iz filma “Predsjedničke laži”, a jedina je svrha svega toga da se službena politika obrani od potencijalno izuzetno opasne situacije koja bi je dovela na tanašni led. U tome su prednjačili Amerikanci i Nizozemci, koji si nakon jezivog skandala sa Srebrenicom nisu mogli dopustiti da ih ponovno snađe nešto takvo.
Posebna kategorija su čiste laži, a ovdje je najgori lažac ispao sam direktor CIA-e Leon Panetta koji se javno zaklinjao da su posljednji pouzdani podaci o tome gdje se nalazi Osama bin Laden bili prikupljeni još 2001. No iz dokumenata je vidljivo da su američki obavještajci na terenu znali za cijeli niz sastanaka na kojima je sigurno bio i Osama i mula Omar, a koji su bili pažljivo zakamuflirani napadima bombaša samoubojica na nekom desetom kraju Afganistana. Dokumenti s WikiLeaksa jasno otkrivaju da se Osama nije krio iza kakve neprobojne zavjese, već prije iza prozirne izmaglice kroz koju je i najniži rang obavještajaca i te keko dobro vidio.
Najozbiljnija i najopasnija stvar koju dokumenti otkrivaju jest dvostruka uloga pakistanske obavještajne službe ISI koja je na jednoj strani bila proklamirani pomagač američkim kolegama, a na drugoj siva eminencija koja je stajala iza talibana i raznoraznih akcija usmjerenih prema snagama NATO-a u Afganistanu i koja je čak plaćala i naručivala ubojstva.
Cijela priča o curenju dovodi predsjednika Baracka Obamu u kritičnu poziciju zato što su sada doista svi postali svjesni da je stanje u Afganistanu radikalno gore od onoga o kojem se otvoreno pričalo i da čistog izlaska odande zapravo nema. Ako se želi izvući iz ovoga živoga pijeska, Obama mora uvjeriti navodnog partnera Pakistan da obuzda moćnu protalibansku struju unutar ISI-ja, ali i afganistanskog predsjednika Karzaija da počisti svoj politički nered i korupciju i da omogući da se stvore uvjeti za kakav-takav pomak. Obje ove stvari, čak i za Obamu, vjerojatno idu u kategoriju nemoguće misije. Kako nije uspio učiniti ništa na Bliskom istoku, sve izvjesniji bijeg iz Afganistana mogao bi postati vrlo ozbiljan, ako ne i smrtonosan udarac njegovoj vanjskoj politici.
A zašto bi Amerikanci otišli iz Afganistana?