Tri mjeseca poslije ponovljenih parlamentarnih izbora Španjolska još nije dobila novu vladu i velike su šanse da će birači te zemlje za Božić okušati treću sreću, ako se do listopada ne dogodi čudo. Pred Hrvatskom je drugi pokušaj sastavljanja stabilne parlamentarne većine, no prije nego što je i nastupila izborna tišina, stranački su prvaci slali ultimativne poruke da će “biti po njihovome ili neće biti nikako”, i pod cijenu trećih izbora. Njih bismo možda mogli imati “besplatno” u svibnju iduće godine, kad su predviđeni redovni izbori za jedinice lokalne uprave i samouprave pa će se, ako ništa drugo, volja naroda testirati o istom trošku.
Obično se pred svaku novu vlast prioritetno stavljaju ekonomski izazovi i rješavanje problema koji se tiču uvjeta poslovanja poduzetnika te kvalitete života i rada građana, no prije nego što se posvete poslu za koji su plaćeni, SDP i HDZ prvo će morati presjeći hoće li državu voditi kroz veliku koaliciju ili će ući u neizvjesne pregovore sa strankama i pokretima koji su privukli protestne glasove. Most i Živi zid, a u zadnje vrijeme pomalja se i građanska opcija personalizirana unutar stranke Pametno, izrasli su na žestokoj kritici dviju stranaka koje su se zadnjih 26 godina izmjenjivale na vlasti te su proporcionalno vremenu provedenom u Banskim dvorima ili na lokalnoj razini, suodgovorne za posljedice svoje vladavine.
Kako bilo, kalendarsko doba godine u kojemu dobivamo novu Vladu opet je nametnulo izradu proračuna za 2017. godinu kao prvu tekuću obavezu. Sabor bi u prosincu mogao glasati za novi proračun jedino ako u Banske dvore uđe uigrana ekipa koja pripremljena dolazi na vlast jer će u protivnom zemlja ući u novu fiskalnu i kalendarsku godinu s prekopiranim tehničkim budžetom iz prvog kvartala 2015. godine. Funkcioniranje zemlje u hladnom pogonu tri godine zaredom može biti skuplje od koristi koje će eventualno donijeti zamrzavanje potrošnje jer se odgađaju odluke koje će donijeti nove projekte, radna mjesta, pa i povećanje plaća u javnom sektoru, koliko god to išlo na živce zagovornicima rata protiv “uhljeba”. Nova vlast neće moći izbjeći ozbiljne pregovore sa sindikatima, a morat će se izjasniti i o odnosu prema bankama jer nam nad glavom visi prijetnja tužbom zbog konverzije kredita u švicarskim francima.
S tehničkim bi se proračunom prema travnju pomaknulo i ispunjavanje obećanja koja su pobjednike dovela na vlast. Jedno od njih je, na primjer, indirektno povećanje plaća kroz smanjenje porezne presije, ali i drugačiji odnos prema obiteljskoj politici. Pred nama je prva godina u kojoj se fokus Vlade, a shodno tome i Europske komisije, odmiče od fiskalnog deficita prema pametnim oblicima stimuliranja domaće potražnje. Kao što je svojevremeno stvoren konsenzus o mirovinskoj reformi, šef parlamentarne većine morao bi s vođom opozicije usuglasiti ključne postavke s kojih će se upravljati zdravstvenim sustavom jer je neozbiljno da se “reforma” zdravstva vraća na početak sa svakom promjenom ministarske ekipe. Ne postoji nikakvo opravdanje ni za brzi nastavak kurikularne reforme jer se poučavanje u školama i dalje svodi na bubanje činjenica umjesto na poticanje kreativnosti, razmišljanja, pa i praktičnog rada koji je gotovo nestao iz obrazovnog sustava.
>> Izlazna anketa: Narodna koalicija 57, HDZ 57, Most 12, Živi zid 7 mandata
