Hrvatski laburisti na izborima u prosincu 2011. bili su najveće izborno iznenađenje. Osvojili su čak šest mandata. Danas kada se pogledaju ankete i istraživanja javnog mijenja Laburisti stoje loše, raskinuli su i s bivšim partnerom SDP-om i u neizvjesnu rujansku utrku idu sami. S kojim programom, na koga sve od birača računaju, s kime su spremni na razgovore nakon izbora..., razgovarali smo s predsjednikom stranke Tomislavom Končevskim.
Izlazite samostalno na rujanske izbore. Ankete vam nisu sklone, mislite li da imate šanse za rezultat?
Šansa uvijek postoji, ne bismo izlazili na izbore da mislimo drugačije. Laburisti su bili parlamentarna stranka u tri saziva Sabora, a sad u ovom kratkom zadnjem mandatu imali smo klub. Vjerujem da bismo ga opet mogli imati; imamo izglede u tri izborne jedinice, a možda i još ponegdje. Idemo u deveti izborni ciklus i vjerujem kako su ljudi već naučili misliti svojom glavom. Nadam se kako im više nitko ne mora s televizije ili propovjedaonice govoriti za koga glasati. Usto, imamo i preferencijalno glasanje pa glasači mogu dati povjerenje nekome s imenom i prezimenom.
Jeste dobili objašnjenje od bivšeg partnera SDP-a zbog čega su odlučili ići bez vas na izbore?
Njihovo ponašanje i odluka da idu prema centru daju odgovor na to. Oni bježe od ljevice i padaju još dublje u zagrljaj kapitalistima i bankarima. Napustili su naše temeljne vrijednosti od kojih, čini se, još jedino mi ne odustajemo. A to su, da im ponovim, rad, poštenje, istina, znanje i društvena pravednost. Svaka od tih vrijednosti njima je postala nepoznanica. No birače se može varati samo neko vrijeme.
Zbog čega su propali pregovori s nekim drugim strankama da idete zajedno na izbore, primjerice s Ivom Josipovićem?
Jako mi teško pada kad vidim u što se ljevica pretvorila, ali to je proces na kojem netko stalno radi. Lijeva politička scena je rascjepkana, neorganizirana, svatko misli da je on bolji, nema stvarne volje za ujedinjavanje. I to je istina. Moji kolege i ja smo sate i sate uložili u jalove razgovore. Često vam stranku čine predsjednik, njegova punica i dvoje školskih kolega. Ne karikiram i ne želim podilaziti. Problemu se mora gledati u oči. Nemam ništa protiv da nam se u Laburiste s ljevice upiše svatko tko želi, ali takav prijedlog manje stranke nisu prihvaćale. Laburisti su nastali 2010., a cilj je bio stvoriti drugi i drugačiji put. Ivu Josipovića pak članovi stranke nisu željeli jer nosi preteške kofere iz prošlosti. Jedan kofer je ZAMP, a drugi je neodlučnost.
Koje su ključne odrednice programa, što obećavate svojim biračima?
Imamo programske ciljeve koje želimo ispuniti. Prvi je zaštita radne obitelji. Mjere za to su povećanje minimalca na 3500 kuna neto, potpuno novi Zakon o radu (sadašnji je loš, a ponekad i štetan) te guranje šire mreže vrtića i škole u jednoj smjeni. To su temeljni i realni preduvjeti da se suzbije bijela kuga koja hara zemljom. Ne mogu gladni i osiromašeni ljudi praviti djecu. Drugi cilj je suzbijanje korupcije, u čemu nam pomaže Zorislav Antun Petrović. Tu je osnovni princip potpuna otvorenost i dostupnost svih podataka, presuda, javnih nabava i sl. I na koncu, treći cilj nam je zaustaviti rasprodaju zajedničkih bogatstava. Prvenstveno voda, šuma, energetske mreže, ali i uspješnih poduzeća poput ACI-ja, Janafa... Ne ovisi rezultat firme o vlasniku, već o tome tko je i kako vodi. A rasprodati zna svaka budala.
Na koga Laburisti sve računaju na izborima, tko bi trebao vama dati glas i zašto?
Laburisti su stranka koja se bori da poslodavci i bankari ne oderu i ono malo kože što je ljudima ostalo na leđima. Jedina smo stranka bez afera. Probajte ovim drugima samo pobrojiti afere – mozak će vam zakuhati. I konačno, radimo. Laburistički zastupnici su redovno među najaktivnijima, imali smo hrpu dobrih zakonskih rješenja, amandmana, prijedloga. Evo, zadnji samo – mi smo inicirali samoraspuštanje Sabora. Svi znaju za tu mogućnost, ali nitko iz stare, velike neformalne koalicije HDZ-SDP nije krenuo u to, jer vole svoje fotelje. Tek kad smo mi pustili duha iz boce, morali su se priključiti. Tko nam treba dati glas? Svatko tko vidi kamo budućnost ide uz ovakve klijentelističke političare. Znate da Zakon o radu ne propisuje kolika naknada treba biti za rad nedjeljom, blagdanom, praznikom?! Formalno pravno, ako vam poslodavac da i jednu lipu više, on je čist. Čiji je to zakon? I tko ga je s druge strane dopustio? Ako ljudi ne budu imali nas u Saboru da protestiramo i budemo korektiv, svi ovi će vam brzo imati dogovor. Končarovci su, evo, nedavno protestirali. Uz mene nije bio nijedan zastupnik kad je ljudima trebalo dati podršku. Idemo po glasove ljevice i protestne glasove. Idemo i po onih 1,5 milijuna koji ne izlaze, ali se poslije žale. Želim im na terenu u ovoj kampanji reći: vi možete kompletno promijeniti političku sliku. Pa učinite to.
Lesar je stvorio Laburiste, nakon njegova odlaska nismo imali jasan cilj i taktički se lutalo
Blokirani, ovršeni, radnici koji rade, a ne primaju plaću… neke su to od tema koje će zasigurno biti u fokusu u kampanji. Koji su vaši prijedlozi za rješavanje njihovih problema?
Jedino mjesto za borbu za njih je u Saboru. Svim tim jadnim ljudima prešutna koalicija HDZ-SDP složila je sve da da ih se izrabljuje, uništili su im vrijednosti života. Sam sam bio blokiran 5-6 puta, ovakav je postupak teška katastrofa, zakon je šupalj kao švicarski sir. Ne možeš se odblokirati, ljudima diraju u domove zbog smiješnog iznosa duga... Ovršni zakon isto je koma, znatan dio prihoda ljudi ne mogu zaštititi od pohlepe banaka, primjerice ako iznajmljuju nešto. Tu im uzimaju sve. Naša je država prema Ustavu socijalna i tako se mora ponašati – omogućiti ljudima da steknu krov nad glavom i poštenu naknadu za rad.
Evo, Most je predložio i osnivanje ustanove koja bi trebala otkupljivati dug građana i smanjiti im glavnicu za do 60 posto. Što mislite o tom prijedlogu?
To vam je Hans Christian Andersen za odrasle. Uostalom, neka pogledaju dosadašnju praksu otkupljivanja dugova.
Nakon izbora, osvojite li mandat, s kime biste sve pregovarali, tko sve dolazi u obzir?
Možemo dati podršku nekome tko prihvaća naša programska načela, ali ne i koalirati. Koalicija znači da ste s nekime legli u krevet u političkom smislu. I Most je mogao tako dati podršku, a ne se tući za fotelje.
Možete li se opet zamisliti sa SDP-om i ovog puta s HSS-om?
Ma teško ikako, a u koaliciji nikako. Upravo me u radu u Saboru najviše razočarao SDP. Njihov nerad i spremnost za komplot. Evo vam primjer: za Ustavni sud bilo je dovoljno izabrati jednog suca da može nastaviti s radom. Mi smo predlagali – evo, birajte dva, da oba tabora budu namirena, a onda uzmite vremena da se izabere preostalih osam vrijednih stručnjaka. Što su napravili? Odmah izabrali njih 10, bolje ne komentirati koga sve.
Naslijedili ste Nansi Tireli na mjestu šefa Laburista. Kako komentirate činjenicu da je ona danas nezavisna kandidatkinja na listi Milana Bandića?
Postupci svake osobe govore najviše o njoj samoj.
Upravo se vas u vrijeme pokušaja preslagivanja Vlade HDZ-a i Mosta spominjalo kao “Bandićeva čovjeka”.
Znamo se privatno, ali politički ne možemo surađivati.
U kakvom ste odnosu sa zagrebačkim gradonačelnikom, jeste li i s njim pregovarali o zajedničkog izlasku na izbore?
Mogli smo surađivati, spomenuo sam da se znamo, ali naše su vrijednosti iznad njegovih politika. Ljudi zaboravljaju, no Laburisti godinama guraju etički kodeks za političare. Velike stranke prave se mutave na to. I onda danas na listama imate plagijatore, ljude koji su nekome oduzeli život, osobe kojima se sudi za ratni zločin. Laburisti traže da se političar samoisključi iz politike čim mu se otvori kazneni proces.
Mandat na čelu stranke započeli ste žestokom kritikom koalicije u kojoj ste bili sa SDP-om. Posebno ste se obrušili na Milanovića.
Kad je oporba kvalitetna, ona udara tempo i puše za vratom. Šef oporbe kojem se ne da, ne radi mu se, dopušta nedisciplinu, taj ne služi ničemu. Laburisti imaju sav parlamentarni staž u oporbi i dali smo niz kvalitetnih rješenja: neke su prihvatili, neke odbacili pa to sami dali u malo drugačijoj formi. Nema veze, bitno je da dobre ideje idu van, ne treba se grabiti za autorstvo.
Znači li to da nije moguća ni suradnja sa SDP-om na lokalnoj razini u budućnosti?
Do tih izbora ima devet mjeseci. Nije isto suradnja na lokalnoj i nacionalnoj razini. Lokalno su važni projekti i ljudi.
Volite za svoju stranku reći da je jedini predstavnik ljevice u Hrvatskoj. Gdje je danas hrvatska ljevica uopće?
Ljevica nisu komunjare i partizani, već ljudi koji se bore za rad, radna prava, poštenje, zaštitu našeg okoliša, brane rasprodaju vrijedne zajedničke imovine... Jasno, 1941. bih bio partizan, no 1991. sam bio branitelj. Patriotizam je isto vrijednost ljevice, ne prihvaćam da to svojata desnica. Po mom sudu, Laburisti su jedina preostala parlamentarna ljevica, apeliram na sve koji se tako osjećaju da se učlane u našu stranku. Ovo društvo ostalo je gotovo bez osjećaja solidarnosti, želje za pomaganjem najpotrebitijima, došlo je do toga da se mnogi ljudi osjećaju kao da su im životi bezvrijedni. Laburisti se ne mire s takvim pojavama u društvu.
U kakvim ste odnosima s prvim predsjednikom Laburista Dragutinom Lesarom?
Bio sam neki dan s njime, volim čuti njegov savjet, ali i kritiku. Lesar je stvorio Laburiste, nakon njegova odlaska nismo imali jasan cilj i taktički se lutalo. Ovi su izbori sjajna prilika da vidimo koliko možemo i stvorimo dobar temelj za dalje. Dragutin Lesar će nam itekako pomoći.
Izjavili ste da ste za legalizaciju prostitucije. Ne mislite li da je to pogodovanje svodnicima i trgovini ženama?
Upravo suprotno. Ona se i sad događa, samo na crno, vidite to po uhićenjima. Naša je ideja da se sve stavi pod kontrolu čime ćete uvelike suzbiti svodništvo i trgovinu ženama. Inače, sve prepisujemo od Njemačke i Austrije, a ovo i druga škakljiva područja ne bismo?! Oni su to legalizirali, sve se nadzire, a osobe koje se time bave imaju zdravstvenu zaštitu i na koncu mirovinu, ne postaju uteg društvu. Konačno, ako legaliziramo to, onda će policiji ostati više vremena da se bavi stvarnim kriminalcima.
>> Bivša laburistica Nansi Tireli na listi koalicije Milana Bandića i Radimira Čačića
Jugoslavenčino!