Biskup dubrovački mons. Mate Uzinić ne libi se uključivanja u aktualne teme, pa tako ni ove predizborne, sudjelujući najčešće u njima preko svoga Facebook-profila. Stavovi su mu uvijek zanimljivi i izravni, razmišljanja otvorena i cjelovita.
Prije nekoliko dana objavili ste na Facebooku političarima da se ne trebaju pokazivati da su katolici druženjem s vama svećenicima prije izbora, nego odgovornim radom za opće dobro nakon izbora. To je prilično otvorena poruka u ovo predizborno vrijeme?
Ne mogu ocijeniti koliko je to otvorena poruka. Napisao sam ono za što sam u tom trenutku dobio poticaj iz nedjeljnog evanđelja promatranog u svjetlu našeg vremena. Nisam rekao ništa novo. Ponovio sam samo ono što je svima nama rekao Isus, a on nam je, parafraziram, poručio da nije dovoljno govoriti da ga poznajemo, nego da je, želimo li da i on prepozna nas, potrebno i živjeti kao oni koji ga poznaju.
Poruku sam uputio političarima jer mi se učinilo da su u ovom trenutku oni u najvećoj opasnosti da svojim predizbornim dolascima na mise i druženjem sa svećenicima pošalju poruku da su kršćani, odnosno da poznaju Krista, a da se nakon izbora ne zauzmu za opće dobro onako kako bi se kao kršćani, oni koji poznaju Krista, trebali zauzeti.
A zauzimati se za opće dobro mnogo je važnije od onog prvog jer odlazak na misu ni za koga nema smisla ako se ne pretoči i u kršćanski život nakon mise. Dolaženje na misu nikad ne smije biti politički motivirano i u službi bilo kakve propagande, bilo osobne bilo političke, jer je u tom slučaju to protivno kršćanskom duhu.
Imate li vi poziva, tj. pritisaka za takva druženja u ovo vrijeme?
Ne, ni od koga nisam imao takvih poziva i pritisaka.
Ipak, Crkvi se prigovara da se miješa u politiku, npr. biskupima Košiću i Bozaniću s propovjedaonica za Veliku Gospu?
Ne mogu i ne želim komentirati propovijedi svojih kolega biskupa. Tek ću reći da naše propovijedi ne mogu biti potpuno lišene politike jer bi to značilo da su beživotne, a mi nezainteresirani za stvarnost svijeta i vremena u kojemu živimo.
Ponovit ću onu poznatu i često navođenu rečenicu kojom započinje Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu „Gaudium et spes“ Drugog vatikanskog sabora: „Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe, jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika te nema ničega uistinu ljudskog, a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu.“
Propovijedi, dakle, nisu sporne?
Sve ono što se tiče ljudi našeg vremena, pa tako i politika, mora naći odjek i u našim propovijedima! Pritom, međutim, moramo paziti da ne prisvojimo tuđe kompetencije, nego da govorimo u okviru naših teoloških kompetencija.
Naše propovijedi trebaju navještaj evanđelja Isusa Krista i nikad ne smiju postati politički govori! Osobito nam propovijedi nikad ne smiju postati stranačka propaganda, jer ćemo u tom slučaju kompromitirati i evanđeoski navještaj. Nažalost, bojim se da uvijek nismo sposobni pronaći dobru mjeru. No, ponekad nam se, frazom da se Crkva ne smije miješati u politiku, osporava da kažemo ono što možemo i trebamo kazati.
Jesu li biskupi ovom porukom dosad najotvorenije poručili da se ne glasa za lijevu političku opciju?
Ne bi nam smjela biti namjera takvo što poručiti vjernicima jer to bi bilo izravno uključivanje u stranačku utakmicu. No, nenamjerno se to može dogoditi. Naime, ako pišemo određenu poruku za izbore, onda ne možemo ne spomenuti neka bitna načela o kojima vjernici pri glasovanju trebaju voditi računa.
Ta načela nisu ni lijeva ni desna. Ona nadilaze politiku i politička nadmetanja i Crkva o njima ne može šutjeti. Međutim, iako se radi o načelima, takva poruka može u konkretnim društvenim prilikama biti interpretirana kao lijeva ili kao desna. I to je jedan od razloga zbog kojih smatram da više nije potrebno pisati poruke za izbore.
Zašto ste osjetili potrebu poručiti na Facebooku: “Dragi svećenici, u izbornoj kampanji ne ‘sjedajmo’ gdje nam nije mjesto jer naše poslanje nije političko, nego evangelizacijsko!”?
I u ovom slučaju je, kao i u prethodnom, riječ o pokušaju aktualizacije nedjeljnog evanđelja. Mi svećenici, zbog evanđelja koje smo pozvani navješćivati svima, pa tako i političarima različitih političkih opcija, ne smijemo „sjedati“ na mjesta političara.
Mi svećenici ljudima ne trebamo kao političari. Trebamo im kao svećenici. I kao svećenicima naše je „mjesto“ u životu političke zajednice iznositi načela, odgajati i, ako treba, biti savjest društva, ali nije nam „mjesto“ sudjelovati u političkoj utakmici. To je nešto za što su, zajedno sa svima drugima u ovom društvu, odgovorni vjernici. Žao mi je što je ostala gotovo neprimijećena veoma važna poruka koju sam zajedno s ovom porukom poslao.
Koja?
“Dragi vjernici, u političkoj borbi zauzmite svoje mjesto – bilo da ćete birati, bilo da ćete biti birani – i učinite ovo društvo boljim društvom!“ Oni da! Kako bi kao kršćani i s kršćanskim načelima, kao oni koji će u skladu s tim načelima birati i kao oni koji će u skladu s tim načelima djelovati, doprinijeli boljitku našeg društva! Ali mi ne! I nama svatko ima pravo reći: „Ustupi mjesto ovome!“ Mislim da su nam s prijemom ove poruke naši vjernici upravo to poručili.
S više strana se čuje da Crkva stoji iza Mosta? Čak i to da i vi osobno imate utjecaja na Most?
U ozračju odgovora na prethodno pitanje mogu reći kako Crkva stoji iza članova Mosta, kao što stoji i iza svih drugih vjernika koji su se kandidirali na predstojećim izborima. I uvijek to činimo, bez obzira o kojoj se političkoj opciji radi, s porukom da u svom političkom djelovanju vode računa o tome da su kršćani i da upravo to njihovo biti kršćani bude ono što će obilježiti njihovo političko djelovanje. Crkva, međutim, niti želi, a na to nema ni pravo, stati iza bilo čijeg političkog djelovanja, niti se može i smije poistovjetiti s bilo kojom političkom strankom.
Lideri Mosta su praktični vjernici.
Prethodnim odgovorom sam već odgovorio na to pitanje. Nemam što dodati.
U posljednje vrijeme često se govori o velikoj koaliciji HDZ-SDP?
Osobno ne bih imao ništa protiv toga ako bi to bilo doista u interesu Republike Hrvatske i njezinih građana, ali sam i odlučno protiv toga ako bi to bilo samo u interesu dotičnih stranaka i pojedinih političara. U ovom mi je trenutku teško procijeniti o čemu bi se u slučaju velike koalicije radilo.
Budući da često s javnosti komunicirate preko Facebooka, zamijećen je i jedan od vaših posljednjih postova i kritika anonimnog grafitera koji je na dubrovačkoj zidini napisao JESUS (ISUS)?
Često sam prolazio pokraj tog grafita, ali pred koji dan sam jednostavno dobio unutarnju želju kriknuti iz svega glasa da to nije i ne može biti izričaj vjere u Isusa. Učinio sam to objavom na Facebooku i Twitteru. Pritom mi nije bilo žao toliko zbog nagrđenog kamenog zida koji se može očistiti, a što bi svakako bilo dobro da gradska uprava i učini, koliko zbog krive slike koju taj natpis daje o kršćanima.
Gradonačelnik Dubrovnika najavio je kako će s Dubrovačkom biskupijom dogovoriti oko naplate ulaznica u dubrovačke crkve. Hoće li se plaćati ulaznice?
Nismo imali službene razgovore na tu temu, a u neslužbenim razgovorima nije bilo riječi o naplati ulaznica u crkve koje su u liturgijskoj upotrebi, nego o uključivanju u Dubrovačku karticu zajedno s muzejima Dubrovačke biskupije, crkava i kapelica unutar Grada koje su zatvorene i nisu u liturgijskoj upotrebi.
Te da će ukloniti stolce kafića ispred ulaza u crkve?
Kritike koje su o tom pitanju bile upućene i gradskoj vlasti i biskupiji sasvim su na mjestu. Priznajem da se u svemu tome ove godine ni jedni ni drugi nismo najbolje snašli. I mi smo trebali biti odlučniji, a nismo bili. Drago mi je da gradonačelnik otvoren tome da se u tom pitanju stvari stave na svoje mjesto i iskreno se nadam da će dogodine biti bolje. Ugostitelji će možda izgubiti koje mjesto, ali Grad će u cjelini dobiti na kvaliteti. A to je u konačnici i u interesu ugostitelja.
>> Velike stranke silnim obećanjima ukrale blokirane Živom zidu
Mate, Iskus je takve ispred hrama božijeg rastjerao! Mate, Mate!