Predizbornoj kampanji došao je kraj. Danas je dan izborne šutnje. Nakon svega što su čuli i vidjeli, i to dva puta u proteklih deset mjeseci, neki će reći – konačno. No, kao i štošta drugo, u nas se tako ne poštuje ni ovo propisano pravilo. Političke stranke i političari kao pojedinci ne žele izgubiti ni sekundu kako bi birače pokušali uvjeriti da oni nude spas za sve njihove probleme. To pak znači da mnogi na kojekakve načine krše propisano vrijeme šutnje pa građane i tijekom subote i tijekom izborne nedjelje opsjedaju na razne načine. Postavlja se stoga pitanje – treba li nam uopće izborna šutnja, tim više što za one koji je krše nema sankcija.
Spriječiti uznemiravanje
Pogleda li se malo po Europi, postoje zemlje u kojima izborne šutnje nema. Tako je u Finskoj, Norveškoj, Nizozemskoj i Češkoj. Što se tiče Mađarske i Ujedinjenog Kraljevstva, u tim zemljama izborna šutnja traje samo na sam dan održavanja izbora, dok u Rumunjskoj, Makedoniji, Albaniji, Portugalu, Bugarskoj, Poljskoj, Francuskoj, Grčkoj, Španjolskoj, Sloveniji i BiH izborna šutnja počinje 24 sata prije izbora. Uz uvodnu tvrdnju da izborna šutnja nije glavni problem izborne problematike u Hrvatskoj jer postoje oni puno važniji, poput izbornih jedinica ili toga da kandidati na izborima mogu biti ljudi koji su osuđeni za korupciju, izvršni direktor GONG-a Dragan Zelić ustvrdio je kako je ovaj oblik instituta izborne šutnje kakav mi imamo – zastario.
– Zato što je u današnje doba modernih komunikacija zapravo nemoguće nadzirati poštivanje izborne šutnje, niti ga treba nadzirati. Ne vidim problem da se političke stranke oglašavaju i na taj dan u medijima i na društvenim mrežama. Znači, i u subotu i nedjelju. Međutim, izborna bi šutnja svakako trebala ostati u neposrednoj blizini biračkog mjesta i na biračkom mjestu, jer ako bi se ukinula šutnja na tim lokacijama, došlo bi do ozbiljnog uznemiravanja birača. Birači tada praktično ne bi mogli ući na biračka mjesta od stranačkih aktivista. A u tom je slučaju granica između dopuštenog utjecaja na birače te zastrašivanja i pritiska – vrlo mala. Zato se buduća Vlada i Sabor svakako trebaju posvetiti zapuštenom izbornom i referendumskom zakonodavstvu – rekao je Zelić dodavši da GONG svaki put u vrijeme izborne šutnje zaprima puno prijava i upravo kršenje šutnje spada u glavne pritužbe građana tijekom subote i nedjelje. – Dnevno primimo od 100 do 200 takvih prijava koje se odnose na slanje SMS poruka, dobivanje e-pošte, ubacivanje letaka u poštanske sandučiće...
Problem je u tome što je u nas predviđena izborna šutnja, ali nisu predviđene sankcije za one koji šutnju krše – istaknuo je Zelić nastavivši da su mnoge zemlje sačuvale model izborne šutnje, ali modificiran tako da je izborna kampanja zabranjena samo u neposrednoj blizini biračkih mjesta kako se birače ne bi uznemiravalo.
Prekid izborne halabuke
– Izbornu šutnju apsolutno treba ukinuti, izuzev na samome izbornom mjestu na dan izbora. Čini mi se kao da netko zamišlja da ćemo mi na dan izborne šutnje familijarno sjediti doma, staviti prst na čelo te u miru razmišljati i vagati za koga glasati. To je nerealno i besmisleno. A oni koji krše izbornu šutnju, misleći da će time nešto ušićariti, rade to na svoju štetu. Postižu kontraefekt, jer ljudi izbornu šutnju doživljavaju kao dobrodošao trenutak prekida izborne halabuke. No, budući da se izborna šutnja ne poštuje, bilo bi bolje odustati od cijelog tog koncepta jer kako ćete nekoga kazniti ako je kršio šutnju dan prije izbora, a idući je dan pobijedio na izborima – jasan je i analitičar Žarko Puhovski.
>> Kršenje izborne šutnje: Građani se žale na SMS-ove, sudionici na skidanje plakata
>> Čemu izborna šutnja, pa ne može nas se u zadnji čas “preokrenuti”
Treba ukinuti i šutnju i GONG.