U ponedjeljak u "Otvorenom" (HTV) pokušavalo se dokučiti je li
Severinina "Štikla" turbofolk i što je turbofolk uopće. Rasprava je
završila bez jasnoga zaključka jer je Đorđe Novković poput mnogih
drugih sasvim pogrešno tumačio da taj pojam mora nužno imati veze s
istočnjačkim melosom (pa je uzalud teoretizirao nešto o Perziji,
Iranu...), a Lidiji Bajuk baš nisu davali dovoljno vremena i važnosti
da objasni što je Rambo Amadeus mislio kada je skovao taj termin.
Pa evo što on kaže, citiram: "Folk je narod, a turbo je sistem
ubrizgavanja goriva pod pritiskom u cilindar motora s unutrašnjim
izgaranjem. Turbofolk je gorenje naroda. Svako pospješivanje tog
izgaranja je turbofolk, razbuktavanje najnižih strasti kod homo
sapiensa. Glazba je miljenica svih muza, harmonija svih umjetnosti.
Turbofolk nije glazba.
Turbofolk je miljenica masa, kakofonija svih ukusa i mirisa."
Severinina je pjesma, dakle, bez ikakvih dvojbi turbofolk, samo se kod
nas pod tim terminom nužno podrazumijeva nešto srpsko, pa je otpor
zvijezda u Hrvatskoj od takvih etiketiranja utoliko jači. Daleko od
toga da je biti turbofolk, čak i po toj Rambovoj politički neobojenoj
definiciji (iako svaka vrsta nacionalizma također ulazi u taj pojam),
nešto s čime se treba ponositi i hvaliti.
Dapače, činjenica da se narod želi pred Europom legitimirati "Štiklom"
govori da je opći ukus publike lošiji nego prije 25 godina jer na
tadašnjem izboru za predstavnicu na Eurosongu jednoj Lepoj Breni,
unatoč silnoj kampanji i lobiranju diskografske kuće, nije uspjelo
ishoditi pobjedu s narodnjačkim hitom "Bum, cile, bum". A danas nije
baš tako nemoguće zamisliti da bi i Lepa Brena pobijedila na Dori kada
bi pokazala toliko dozu ekstravagancije da se nju prijavi.
Izgaranje naroda definitivno je učinilo svoje, ali nije tu samo problem
Severina čija pjesma nije bila ništa veći turbofolk od većine pjesama s
Dore ("Karma" je, primjerice, sigurno imala daleko veći, samo nitko
njima ne daje takvu pozornost), niti je to samo hrvatski problem. Ako
bi slanje Lepe Brene prije 25 godina definitivno bilo blamaža bivše
države pred bijelim svijetom, danas u slučaju Severine to više nije
tako.
Naime, Eurosong već niz godina ne predstavlja nikakav ukus prosječnog
europskog slušatelja jer svakom Britancu, Španjolcu, Talijanu ili
Francuzu puca lajbek za Eurosong. To natjecanje danas ima još određenu
težinu samo u istočnoeuropskim i zemljama bivšeg SSSR-a koje vole
takvim vanjskim formama dokazivati kako je Europa eto došla i u njihove
granice. Tamo razne tričarije poput Eurosongova (sve koje imaju Euro u
nazivu), postaju državni prioriteti broj 1.
Takve su zemlje onda svojim Severinama (ili ako hoćete, Ruslanama)
oblikovale glazbeni eurosongovski glazbeni ukus u koji se "Štikla" više
nego dobro uklapa. Još kada se internetom proširi da hrvatska pjevačica
ima svoj pornić koji se može pronaći na tim i tim web adresama, a to je
neizostavno čeka, možemo odmah početi s pripremama sljedećeg Eurosonga
negdje kod nas.
Za našu bi zemlju to također bila jako važna stvar. Znači li sve to da
odobravam "Štiklinu" pobjedu i da bum joj držao palčeve za Grčku? Bum,
Seve, bum!
TA DIVNA STVORENJA
