Iznimno plodan, kvalitetan i iskren autor te karizmatičan izvođač
epiteti su koji se doslovce lijepe uz nekadašnjeg enfant
terriblea novovalne scene Renata Metessija (autora i pjevača velikih
hitova poput "Ne pitaj za mene", "Koji film sad vrtiš u
glavi", "Nikol" i drugih). Ipak, unatoč pozitivnim kritikama, Metessi
nikako da zauzme mjesto koje mu u domaćem rock miljeu odavno pripada.
Oslobođen sablasti prošlosti u obliku alkohola i droge, u
nikad boljoj kondiciji zahvaljujući vožnji biciklom i zdravoj prehrani
te sa sigurnim i čvrstim bandom u pozadini, najavljuje svoj prvi album
uživo "Krv i znoj u Tvornici" kojim će se taj status zasigurno
promijeniti.
EKRAN: Koji film sad
vrtite po glavi?
METESSI: U odličnom sam filmu jer je album konačno vani iako sam ga i
puno prije trebao napraviti, prvi "live" album Zvijezda iz Tvornice 26.
studenoga 2004. Davna mi je bila želja da snimim "live" album i bilo je
već nekoliko pokušaja koji nisu urodili plodom jer nisam bio
zadovoljan snimkama koje smo dobili.
Međutim, kad sam čuo sirov materijal iz Tvornice, rekao sam da bi to
mogla biti solidna snimka po kojoj uopće nismo htjeli puno petljati,
nasnimavati, već smo htjeli sačuvati autentičnost. Ne težim, osobito u
izvedbi uživo, zvučnoj perfekciji jer mislim da u živoj snimci uvijek
treba ostaviti mogućnost neke pozitivne i autentične
pogreške koja daje šarm rocknrollu. Tu ipak nije
riječ o klasici. Album dobro zvuči i realno predstavlja zvuk banda, a
ja sam trenutačno prilično zauzet medijskom propagandom.
EKRAN: Zašto
unatoč nekakvoj čvrstoj jezgri obožavatelja i potpori kritike Zvijezde
nemaju više koncerata?
METESSI: Moje bavljenje glazbom nikad nije bilo previše
medijski popraćeno, posebno posljednjih godina, unatoč pozitivnim
kritikama albuma. Mediji se jednostavno bave nekakvim
senzacionalističkim stvarima pa je glazba već dugo u drugom planu i ne
znači ljudima ono što je nekada značila mojoj generaciji.
Kad se danas jedna pjesma održi mjesec dana, to je stvarno jako puno.
Neke od ovih pjesama na albumu, nastale davne 81. godine, preživjele su
do današnjih dana. Izvođaču kao što sam ja puno
bi više odgovarali manji klupski prostori kojih, na žalost,
danas nema.
EKRAN: Iako vas kritika
hvali, kažu često da je Metessi uvijek pri vrhu, a nikad na njemu. Kako
to objašnjavate?
METESSI: Mene ne zanima jesam li pri vrhu, u sredini, ili na dnu, a i
ne znam u odnosu na što. Sam sam sebi jedina referenca. Već
sam se naviknuo na taj svoj tzv. marginalizirani status jer se tako
barem mogu na miru baviti doista onim što me zanima.
EKRAN: Živcira li vas kad
vas u člancima nazivaju tragičarom i "predivnim" gubitnikom?
METESSI: Ljudi te uvijek moraju strpati u ladicu, etiketirati, pronaći
razloge radi sebe jer ja znam tko sam i gdje sam pa me to
više nasmijava nego živcira. Mi smo tako mala, beznačajna
estradna sredina i žabokrečina pa uopće ne vidim u čemu je fora ako si
na vrhu.
EKRAN: Realno gledajući,
kako rješavate egzistencijalna pitanja?
METESSI: S obzirom na to da sam ja ipak autor iza kojega je
više od stotinjak napisanih pjesama, danas je sve to skupa
puno bolje regulirano nego nekada u smislu zaštite autorskih
prava pa je moja mjesečna plaća negdje u hrvatskom prosjeku. To uopće
nije loše. Ha, ha, ha!
EKRAN: Koliko ste u
vrijeme pokretanja Patrole bili svjesni toga da radite nešto
što će ostaviti tako dugačak trag na sceni?
METESSI: Otkad znam za sebe volim glazbu. Kao klinac znao sam sve,
Bijele strijele, Robote... Glazba me uvijek fascinirala, zvuk gitara,
nesvjesno me to polako uzelo pa sam i sam htio band, želio sam se
baviti nečim kako bih se predstavio na određeni način. Krenuli smo svi
zajedno i osluškivali jedni druge.
Čim sam čuo Johnnyjeve pjesme "A šta da radim" i "Krvava
Meri", znao sam da su fenomenalne. Znao sam da je stvorena prva
vrhunska ulična rock pjesma i poezija. Tada mi je postalo jasno da
možemo pjevati o svemu kaj nas muči kao mlade ljude. Htjeli smo urlati
na sav glas da nas svi čuju!
Od Jure koji je bio dijete ulice, preko Jaje, zločestog klinca, cijelog
u zihericama, do Johnnyja, uličnog gurua mladog "lumperaj"
proletarijata i tadašnje intelektualne studentarije. Malo
nam je svima išao na k... zbog toga kaj je filozofirao o
svemu. A ja sam pak bio jedan tipično gradski, razmaženi, hedonistički
tip koji je u svemu tome plivao kao riba u vodi.
EKRAN: Kako je bilo sa
seksualnim slobodama?
METESSI: Postojalo je jedno veliko društvo, što
danas izgleda jako čudno, od par stotina ljudi, znanaca, frendova koji
su cirkulirali u tim prostorima kafića, kavana, na cesti ispred Kaveza,
po klubovima... Bilo nas je po cijelom gradu. Glazbenici, novinari,
glumci, fotografi, balerine... Jedno veliko društvo u kojem
je svatko mogao biti veliki zavodnik i pronaći novu ljubavnicu samo za
jednu noć.
EKRAN: Zašto
ste se razišli s Patrolom?
METESSI: Razlaz se dogodio zato što sam ja bio za "sex,
drugs and rocknroll". A oni su htjeli zaraditi lovu i stvarati estradne
karijere. To mi nije bilo ni nakraj pameti i napravio sam sve da me
izbace. Sve sam pojačao, a osobito "sex & drugs", i uspio.
Javno su me se odrekli preko novina nakon posljednjeg koncerta u
Lapidariju na kojem nisam bio u stanju otpjevati tri pjesme zaredom. Ne
znam je li me Bare uspio nadmašiti. On je fakat dobar u
tome!
EKRAN: Je li vam poslije
bilo žao?
METESSI: Ma, nije mi žao zato što ja nisam oni, a oni nisu
ja. Ja imam svoj put i to je to. Ja sam upravo tako htio i zato sam ja
"predivni gubitnik", a oni su već... ono što jesu.
EKRAN: Naslijedio vas je
Bodalec...
METESSI: Da, naslijedio me Mladen kojega im je preporučio Houra koji se
družio s nama. Rekao je da dečko dobro pjeva, da bi mene mogao
zamijeniti i on je došao kao zamjena. Ja sam onda pauzirao
od glazbe iako sam rekao da ću napraviti band u kojem ću ja biti
kapetan broda.
Uvijek sam znao što hoću svirati, znao sam kako to treba
izgledati. Ja sam smislio Patrolu, ja sam ih
ošišao, obrijao, odjenuo, savjetovao im
što da nose. Rekao sam im i kakvu ćemo glazbu svirati. Dotad
su oni slušali od freeovaca "Alright now" i yesovce, a ja
sam im rekao da to zaborave i da su sada u modi Sex Pistolsi, The Clash
i Police.
EKRAN: Zla krv s Bodalcem?
METESSI: Ma, Mladen je super kit!
EKRAN: Zatim ste okupili
Zvijezde i postigli još veći uspjeh.
METESSI: Da, svirali smo po cijeloj Jugi.
EKRAN: Jeste li i u
Zvijezdama stvarali probleme ili ste se smirili?
METESSI: Ipak sam bio nekakav šef banda pa sam morao držati
sve to koliko-toliko pod kontrolom. Nekakav vrhunac sa Zvijezdama bio
je 1986. godine s albumom "Pravovjerni plesači" kad smo u Maloj dvorani
Doma sportova održali koncert pred krcatim gledalištem. Tu
smo dokazali da smo veliki band.
Prisilno u Italiji
EKRAN: Proveli ste dosta
vremena u Italiji i živjeli tamo s obitelji. Koji je bio povod?
METESSI: Otišli smo u ljeto '90. na more u
Rimini. Prilikom jedne slučajne provjere dokumenata ispred Fellinijeva
Grand hotela, talijanski karabinjeri ustanovili su da sam vojni
obveznik talijanske vojske koji nije regulirao vojnu obvezu, a to je
dezerterstvo prema njihovu zakonu.
Strpali su me u zatvor, oduzete su mi sve isprave, a nakon pritvora do
daljnjega nisam smio napustiti zemlju, dok ne reguliram svoj vojni
status. Nisam pojma imao dotad da bi me moje talijansko podrijetlo po
očevoj liniji (Portogruaro, Venecija) moglo dovest u takvu bizarnu
situaciju. U međuvremenu sam se zaposlio u pubu za šankom,
rješavanje problema otegnulo se i naše se
ljetovanje produljilo na privremeni rad u inozemstvu...
Đurđa Adlešić nas je maltretirala !
EKRAN: U Patroli je bas
gitaru svirao i Staško, muž današnje političarke
Đurđe Adlešić. Sjećate li se nje iz toga doba?
METESSI: Da, Đurđa je već tada silom htjela dolaziti na
probe i bila je njegova prva cura te ga je držala ispod ruke i uglavnom
maltretirala. Bila je posesivna i ljubomorna k’o pas. Zato je
dobila zabranu dolaska na probe pa bi šetala po gradu sve
dok mi ne bismo završili. Ja i ona nismo se trpjeli ni u
jednoj stvari. Najbolje je napravila kad ga je otpeljala u Trst i rekla
mu što da odjene, kupila mu maskirne hlače i zelenu
košulju.
Vratili su se jednako ofarbani, žuti kao kanarinci i onda sam joj
rekao: “To, Đurđa, to je novi val!” Ali
Staško je bio vrhunski basist. Vrhunski! I žao mi je da se
nije kasnije više bavio glazbom jer mislim da je to njegov
glavni poziv, ali došla je Đurđa, izvukla ga ubrzo iz banda,
jer očito ga nije htjela dijeliti s nama huliganima, i rekla mu:
“Ti si moj i ničiji”. Danas Đurđu vidim samo na
ekranu, i bolje je tako!
