Pauza koju je Janica Kostelić napravila, uzevši je kao vrijeme za odmor i razmišljanje, vjerojatno je imala smirujućega učinka da mnogi lakše prihvate da je više neće biti na svjetskim skijalištima.
Da nije bilo te Janičine stanke, njezin bi odlazak sigurno bio traumatičniji. Ovako, na mogućnost da će se najbolja svjetska skijašica povući, navikli smo se i mi i ona. Na zaprepaštenje, razočarenje, pa i kuknjavu nekih obožavatelja, a na čuđenje i poneku zluradost svojih suparnica Janica je odlučila iz sporta otići u sportsku povijest. Odlučila se na ono što malo tko, od filma do politike, čini na svome vrhuncu. Utoliko se njezina odluka u svijetu žudnje za aplauzima i slavom, u vremenu volje za moći i robovanja zgrtačkim strastima, sigurno doima i čudnom.
Da joj je novac postao bogom a opčinjenost spektaklom jedinim smislom života, Janica Kostelić je mogla skijati još deset godina. Mogla je i ne pobjeđivati a puno zarađivati. No, Janica nije djevojka za osrednjost. Ona nas je navikla na pobjede. Gotovo da smo počeli vjerovati da je rođena pobjednica". Ali njezine pobjede, njezini trijumfi kojima se svijet divio, ili im zavidio - nisu nastali tek kao razložna posljedica njezine iznimne darovitosti. Njezinim su pobjedama, a našim slavljima, prethodili krv, znoj i suze". Bez muke i truda ne bi bilo ni svjetski znane Janice, unatoč njezinu božanskom talentu.
Janica nije vrhunskim svjetskim brandom postala nekim državnim planom", niti velikom državnom potporom. Ona je postala snježna kraljica" zahvaljujući svome radu, viziji svoga oca Ante i obiteljskoj sportskoj radionici sam svoj majstor". Njezin je otac primjer kako čovjek s vizijom vrlo lako može biti proglašen ne samo čudakom, nego i luđakom. Poslije bi ga ti isti, koji su ga držali budalom, besramno tapšali po leđima. Takvih je bilo od tzv. sportskih radnika do političara. Svojedobna Janičina odluka da joj ne priređuju službena slavlja na kojima će šminkeri slaviti njezine medalje možda je bila i posljedica tog licemjerja.
Ne samo da je Janica Hrvatsku učinila prepoznatljivom po sebi, ona je svojim pobjedama u elitnom sportu ozlojedila i sve one bjelosvjetske zlobnike, koji su (se) uvjeravali da hrvatski sportaši mogu nešto postići tek u grupnim, primitivnim sportovima". Ali Goran i Duje Draganja, a napose Janica svojim su pobjedama u tzv. gospodskim sportovima srušili takve elitističke teorije". Janica je osvojila sve što se moglo i otišla kao najveća, kao najpoznatiji hrvatski brand. Mi zbog toga možemo žaliti ali poslije života za Hrvatsku", tko joj može spočitavati pravo na novi život?
