Krajem godine uvijek se svode računi. Već smo navikli da nas bombardiraju podacima, bez obzira daju li nam oni nadu ili nas bacaju u teški očaj i beznađe. No ima i onih podataka koji nas na neki čudan način šokiraju i rašire nam oči u čuđenju. Ovih dana tako je hollywoodska industrija zabave objavila popis glumaca koji donose najviše novca u odnosu na honorare koji su im za filmove isplaćeni. Na vrhu je popisa glumica koja na jedan dolar isplaćenog honorara studiju koji ju je angažirao donosi više od 42 dolara. Njene “dionice”, dakle, kotiraju vrlo visoko na hollywoodskoj burzi, a producenti se vjerojatno otimaju da pokušaju “otkupiti” te dionice i na njima dobro zaraditi. Ne govori se o umjetničkim dometima ili o glumi, nego samo i isključivo o dolarima. Ona jednostavno ima svoju cijenu na tržištu.
Navikli smo govoriti da ljudski život nema cijene, a već tisućljećima filozofi, teolozi i drugi mudri ljudi pokušavaju to i dokazati. No na nekim drugim područjima, tamo gdje sve mora imati cijenu, udarena je i cijena na ljudski život. No i tu su razlike ogromne. Ne vrijedi isto netko tko živi u New Yorku i netko tko živi u Somaliji, a zanimljivi su i kriteriji i institucije koje rade te procjene. Prosječno život Amerikanca koji je prešao tridesetu i koji je u punoj kondiciji za rad vrijedi oko 7 milijuna dolara. Ministarstvo prometa cijenu američkog života spušta na nešto manje od šest milijuna, ministarstvo zaštite okoliša na 6,9 milijuna, a administracija za hranu i lijekove na više od osam milijuna. No onda dolazi do obrata – obitelj vojnika koji je poginuo u Iraku za njegov život od države dobiva odštetu od 600 tisuća dolara?
Kompaniji koja proizvodi cigarete život čovjeka koji puši cijeli svoj vijek vrijedi oko 78 tisuća dolara, što je cijena 16 tisuća kutija cigareta. Plaćenim ubojicama život vrijedi 8254 dolara, što je globalni prosjek honorara za naručeno ubojstvo. U Rusiji život vrijedi bitno manje – od 90 tisuća do četiri milijuna dolara. Ljudski život najviše vrijedi u Japanu (nešto manje od 12 milijuna dolara) i u Švicarskoj (nešto više od deset milijuna). Život najmanje vrijedi u Africi, a kalkulacija je nemilosrdna i potpuno nehumana – na tom kontinentu 50 posto stanovništva živi s manje od 1,25 dolara (7 kuna) dnevno, nemaju zdravstvene zaštite, loše jedu, teško se školuju, žive u lošim uvjetima... Njihov život međunarodnim statističarima praktički je bezvrijedan i ima simboličku vrijednost od tisuću dolara.
Istu sudbinu dijeli oko 1,4 milijarde ljudi diljem svijeta koji dnevno raspolažu s manje od jednog dolara, od čega je oko 900 milijuna debelo ispod granice gladi. Zanimljiv je i podatak da je jedan od milenijskih ciljeva bio svesti broj gladnih na “svega” 400 milijuna, i to do 2014. No ne da tu nije polučen nikakav uspjeh, nego se taj broj dodatno povećao. Apsurd se još povećava kada se suočimo s podatkom da se na našem planetu proizvodi toliko hrane da bi svaki njegov stanovnik dnevno mogao pojesti hrane čija je kalorijska vrijednost 2720 kalorija. Idemo još malo dalje – u svijetu se svake godine u smeće baci trećina hrane koja je proizvedena ili 1,3 milijarde tona, a samo stanovništvo bogatih industrijskih zemalja u smeće baci količinu hrane kojom bi se obilato mogla prehranjivati cijela subsaharska Afrika! Dvije trećine hrane koja završi u smeću potpuno je zdravstveno ispravna i pogodna za konzumaciju.
Mislim da su ovi podaci dovoljno šokantni i da im ne treba previše dodatih komentara. Čini se kao da je dobar dio svijeta upao u svojevrsnu tupost i dekadenciju i da nam je definitivno potrebno razbuđivanje, ali i još više ljudi poput pape Franje i obitelji Billa Gatesa kojoj je glavni postulat djelovanja da baš svaki ljudski život ima potpuno istu vrijednost i da se jednako treba boriti za sve živote ovoga svijeta.
Marina Šerić - 2 kune.