Krajem prošle godine talijanska vlada iskrcala je mnogo novca torinskom trgovcu antikvitetima Giancarlu Gallinu – 3,3 milijuna eura za malenu drvenu figuru raspetog Krista (bez križa), visoku 40 cm, izrađenu oko 1495. Naime, izrada tog raspela pripisuje se Michelangelu Buonarottiju, renesansnom geniju koji je jedan od najvećih kipara i likovnih umjetnika uopće u povijesti čovječanstva. Ali, čak i ako je tu figuricu zbilja izradio Michelangelo – čiji i najrutinskiji crteži i skice, ako se uopće pojave na tržištu, vrijede od dvadesetak milijuna dolara naviše – vrijedi li to tolikog novca, u vrijeme kad je zbog recesije talijanski proračun za kulturu srezan za više od milijardu eura?
Sve je više glasova na talijanskoj kulturnoj sceni koji ili osporavaju Michelangelovo autorstvo nad figurom, koja je u tom slučaju jedan običan proizvod iz neke firentinske renesansne radionice, djelo bilo kojeg od desetak tadašnjih dobrih majstora danas vrijedno oko 100.000 eura, ili ističu da je – ako je zbilja Buonarotti izradio tog Krista – on tad bio dvadesetogodišnji anonimus koji još nije razvio svoj slavni stil i koji je to djelo tek "odradio" po narudžbi da si nabrzinu priskrbi nešto novca. Kad je Gallino prije nekoliko godina taj kip ponudio muzeju specijaliziranom za Michelangela, firentinskoj Casi Buonarotti, bio je odbijen s obrazloženjem "jest lijepo, ali teško da je Michelangelovo".
Talijanske su vlasti raspelo i njegovu kupnju udarile na velika zvona, predstavivši ga javnosti u talijanskom veleposlanstvu u Vatikanu prilikom posjeta pape Benedikta XVI., a zatim ga izloživši u dvorani parlamenta gdje ga je vidjelo 30.000 posjetitelja. Nakon izlaganja na Siciliji u Trapanu i Palermu, do 3. svibnja drveni Krist bio je izložen u milanskom Castello Sforzescu pored Piete na kojoj je Michelangelo radio do svoje smrti.
Italijom kruži otvoreno pismo nezadovoljnih stručnjaka za umjetnost koji ističu vladino propagandističko korištenje skulpture: među ogorčenim autorima pisma je i prof. Maurizia Miglioni sa sveučilišta u Genovi:
- To nam se čini kao najobičnija marketinška operacija da se pokaže zemlji da ministarstvo kulture postoji. A u međuvremenu cijelo kulturno naslijeđe zemlje vapi za popravcima, zaposlenici ministarstva su potplaćeni, novca je malo. To je mnogo novca koji je potrošen na djelo sumnjive atribucije. Možda ga je bilo bolje potrošiti na neku restauraciju ili sprečavanje zatvaranja nekog muzeja.
Tomaso Montanari, profesor povijesti umjetnosti na napuljskom sveučilištu i također potpisnik otvorenog pisma, smatra da su vlasti spremno izbrojile novac zbog propagandne snage simbola koji je u pitanju; za, recimo, lik satira od istog materijala i s isto takvom sumnjivom atribucijom teško da bi platili toliko:
- Oni nisu kupili bilo što od Michelangela. Kupili su raspelo.
