Porast cijena i nestašica energenata natjerali su mnoge da počnu razmišljati o gradnji niskoenergetskih i pasivnih kuća. U Njemačkoj je već sagrađeno oko 150.000 pasivnih kuća, u Austriji je realizirano više od tisuću takvih objekata, a mnoge europske zemlje na razne načine potiču i subvencioniraju pasivnu i niskoenergetsku gradnju. Koje su glavne prednosti takve vrste gradnje u odnosu na tradicionalnu gradnju, koliko stoji izgradnja niskoenergetske i pasivne kuće te kakav je trenutačno interes za njihovu gradnju u Hrvatskoj objasnio nam je Goran Čačić, inženjer strojarstva i voditelj EE projekta Energetski pregledi i informacijski sustavi za gospodarenje energijom.
Što je niskoenergetska, a što pasivna kuća? U čemu je glavna razlika?
Kuće na pasivne, niskoenergetske i klasične dijelimo prema potrošku toplinske energije, pa tako pasivna kuća troši manje od 15 kWh/m2 godišnje, niskoenergetska između 15 i 40 kWh/m2 godišnje, a klasična više od 40 kWh/m2 godišnje.
Niskoenergetski standard moguće je postići poboljšanjem toplinskih karakteristika vanjske ovojnice zgrade, i to debljom toplinskom izolacijom i ugradnjom kvalitetnijih prozora i vrata. Većinu klasičnih kuća naknadnom izolacijom moguće je dovesti do razine niskoenergetskih kuća.
Za pasivan standard gradnje, uz poboljšane toplinske karakteristike vanjske ovojnice, potrebno je prilikom projektiranja kuće uzeti u obzir i njenu orijentaciju u prostoru kako bismo iskoristili potencijalne toplinske dobitke od sunca zimi, ali i smanjili prekomjerno osunčavanje i zagrijavanje prostora ljeti. Iz navedenog je vidljivo da se pasivna kuća mora kao takva projektirati od samog početka, i rijetke su već izgrađene kuće koje se dodatnim ulaganjima mogu dovesti do razine pasivnih kuća.
Nadalje uz poboljšanje toplinskih svojstava vanjske ovojnice potrebno je smanjiti ventilacijske gubitke kroz prozore i vrata, a kako bismo smanjili nekontroliranu i neželjenu izmjenu zraka u prostoru. Smanjenje ventilacijskih gubitaka povlači za sobom ugradnju ventilacijskog sustava s rekuperacijom topline, koji nam omogućava “ubacivanje” svježeg zraka u prostor i iskorištavanje energije akumulirane u zraku u kući. Ako ispunimo ove uvjete, u pasivnoj kući nije nam potreban aktivan sustav grijanja nego je toplinska energija koju generiraju uređaji te sami korisnici dovoljna za održavanje ugodne temperature u prostoru, tako da pasivnu kuću možemo nazvati i kućom bez grijanja.
Koliko se energije, odnosno novca može uštedjeti niskoenergetskom i pasivnom kućom u odnosu na prosječnu kuću?
Ušteda varira od slučaja do slučaja, no ako pretpostavimo da tipična obiteljska kuća ima korisnu površinu od oko 140 četvornih metara i izgradimo je u skladu s današnjim propisima koristeći blok-opeku debljine 30 centimetara s izolacijom zidova debljine 10 centimetara, krova 20 centimetara i poda prema podrumu 8 centimetara, njena potrošnja toplinske energije za grijanje, na području Zagreba, iznosila bi oko 7150 kWh godišnje ili oko 50 kWh/m2 godišnje.
U istim tim uvjetima niskoenergetska kuća trošila bi oko 4720 kWh na godinu ili oko 30 kWh/m2 godišnje. Za postizanje niskoenergetskog standarda kuću bismo morali izolirati sa 20 centimetara toplinske izolacije na zidovima, 25 centimetara na krovu i 12 centimetara prema podrumu. Ovom investicijom smanjujemo potrošnju za oko 35 posto, a ukupno povećanje investicije u izgradnju kuće je oko 45.000 kuna.
Pasivna kuća bi u danim uvjetima trošila oko 2000 kWh godišnje ili oko 14 kWh/m2 na godinu. Za postizanje pasivnog standarda morali bismo dodatno poboljšati toplinska svojstva korištenjem pjenastog betona debljine 35 centimetara umjesto opeke, ugradnjom 25 centimetara toplinske izolacije na zidove, 35 centimetara toplinske izolacije na krov i 16 centimetara toplinske izolacije na pod prema podrumu, te ugradnjom kvalitetnije stolarije i sustava ventilacije. Dodatna investicija u odnosu na klasičnu gradnju iznosi oko 130.000 kuna, čime se ostvaruje smanjenje potrošnje energije od preko 70 posto.
Slikovito rečeno, koliko se energijom potrebnom za zagrijavanje kuće građene na tradicionalan način može zagrijati niskoenergetskih ili pasivnih kuća?
Energijom potrebnom za grijanje klasične kuće, ali izgrađene prema današnjim propisima, možemo grijati 2-4 niskoenergetske kuće odnosno 4-8 pasivnih kuća. Međutim mnoge kuće u Hrvatskoj troše i više od 150 kWh/m2 godišnje za grijanje, a energijom koju potrošimo za zagrijavanje takve kuće možemo grijati 4-8 niskoenergetskih i više od 10 pasivnih kuća.
Koliko stoji izgradnja pasivne i niskoenergetske kuće u odnosu na prosječnu kuću?
U usporedbi sa standardnom gradnjom prema današnjim propisima, izgradnja niskoenergetske kuće povećava investiciju za 5 do 10% a izgradnja pasivne za 20 do 25%.
Koliko je potrebno vremena da se povrati višak uloženih sredstava za gradnju niskoenergetske i pasivne kuće?
Kako je već rečeno, visina uštede ovisi o načinu korištenja, vrsti energenta kojim se koristimo za grijanje, vremenu korištenja objekta, klimi u kojoj se kuća nalazi i drugim faktorima. Također, u dosadašnjim primjerima govorili smo o uštedi energije samo za razdoblja grijanja, a niskoenergetske i pasivne kuće troše znatno manje energije i u ljetnom razdoblju, jer se manje zagrijavaju. Gledano čisto ekonomski, povrat uloženih sredstava u investiciju za niskoenergetsku kuću ostvaruje se za 10-ak godina, dok se povrat sredstava uloženih u pasivnu kuću ostvaruje za 30-ak godina. No, u obzir moramo uzeti i to da su uvjeti življenja u niskoenergetskim i pasivnim kućama bolji, a taj dio vrlo je teško kvantificirati financijski.
Kako niskoenergetske i pasivne kuće djeluju na okoliš?
Budući da pasivne i niskoenergetske kuće trebaju manje energije za zagrijavanje ili hlađenje unutarnjeg prostora, i emisija štetnih plinova u okoliš za proizvodnju potrebne energije manja je nego kod klasičnih kuća. U nekim slučajevima pasivne kuće i nemaju aktivne sustave grijanja ili hlađenja, pa nema ni emisija štetnih plinova. Ostali utjecaji na okoliš na razini su klasičnih kuća i više ovise o ponašanju čovjeka nego o vrsti kuće.
Koji je sljedeći razvojni korak nakon pasivnih kuća?
Sljedeći korak su aktivne i CO2 neutralne kuće. Aktivne kuće korištenjem različitih tehničkih sustava na licu mjesta proizvode više energije nego što je potrebno za njihov normalan rad, a višak energije predaju u mrežu. Ako je sva energija u takvim kućama proizvedena korištenjem obnovljivih izvora (vjetar, sunce, biomasa i sl.), tada one postaju CO2 neutralne aktivne kuće. Tehnologija i materijali koji se koriste za izgradnju takvih kuća svakim danom postaju sve jeftiniji i pristupačniji, što će također utjecati na povećanje broja niskoenergetskih, pasivnih, a u skoroj budućnosti i aktivnih te CO2 neutralnih kuća i u Hrvatskoj.
PASIVNA GRADNJA
Jedna klasična kuća zagrije deset pasivnih
Iako niskoenergetske i pasivne kuće smanjuju potrošnju energije do 70 posto, njihova gradnja skuplja je od gradnje klasičnih od 5 do 25 posto.
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
