Sve su veći valovi izbjeglica iz Afrike, Sirije, Iraka, Afganistana. Ne zavaravajmo se – to prestati neće. Naprotiv, čini se kako će jedini vidljiv rezultat „visokih" politika prema tim područjima biti još veći valovi u budućnosti. EU zbog toga proživljava najveće kušnje od svog nastanka. Neki od temelja te najveće integracije u povijesti dolaze u pitanje. Kao i sve njezine „konstrukcijske greške" koje vuče i ignorira od samog početka. Možda je dobro da se konačno suočimo sa stvarnošću. Politički celofani i zavodljiva retorika u koje se godinama zamatalo stvarni sadržaj novouspostavljenih odnosa unutar i izvan integracija doveli su do potpuno krivog razumijevanja perspektive svijeta u kojemu živimo. No, broj, neustrašivost i spremnost na najveće žrtve svih tih izbjeglica ruše „briselske zidove" puno lakše nego što je prije 25 godina rušen Berlinski zid. A taj berlinski je k tome još bio stvaran, i kao građevina i kao koncept. I svejedno je pao.
Da je problem doista u temeljima funkcioniranja sustava međunarodnih ekonomskih i političkih odnosa i da nije samo splet nesretnih okolnosti u samo jednoj regiji svijeta, vidi se iz onoga što danas govori i kako zbog toga kotira Donald Trump. On govori kako će kao budući predsjednik iz SAD-a protjerati ne samo ilegalno useljene Meksikance nego i njihovu djecu rođenu u Americi, dakle punopravne američke državljane! Što više tako govori, to mu je veća podrška. Očito, čovjek je napipao one stvarne, najiskrenije preferencije (strahove?) birača koje su u potpunoj suprotnosti s politički korektnim celofanima uljuđenog svijeta. Kako Trump, tako i neki europski političari upozoravaju da ponovno dizanje zidova i bodljikave žice na unutarnjim (sic!) granicama Europske unije proizlazi iz temeljnih načela (i kontradikcija!) nastanka integracija u današnjem tzv. globaliziranom svijetu.
Pođimo od gole istine. Svaka je integracija po svojoj prirodi usmjerena protiv onih koji ostaju izvan nje. Protiv nekoga! Protiv onih koji ne uživaju beneficije unutar integracije – slobode kretanja, veličine tržišta itd. Nikakav celofan ne može promijeniti tu surovu istinu. EU, kao i svaka druga integracija, dijeli svijet, ne ujedinjuje ga. Isto kao što karteli narušavaju konkurentska tržišta. Svi se bore protiv kartela, ali malo tko se bori protiv integracija. Osim izbjeglica. Kada pak splet međunarodnih nekoordiniranih i licemjernih politika razvali nesavršene državne tvorevine poput Sadamova Iraka, Gadafijeve Libije ili Asadove Sirije, i tako proizvede monstruma poput ISIL-a, onda je kaos i gužva na budimpeštanskom kolodvoru samo najava puno većih problema pred kojima i EU i SAD stoje.
Naravno, najlakše je zaustaviti se na pukoj retorici punoj humanizma, solidarnosti, altruizma. Naglašavam, na retorici. Donald Trump i Viktor Orban imaju stvarni problem s onima koji su „unutra", ne s onima koji su zasad vani. Oni unutra boje se da i njihova državna tvorevina ne doživi užasnu sudbinu Palmire. Oni koji ih vode više nisu sigurni kako dosadašnja politička načela uklopiti u pragmatične korake potrebne da se izbjegne kaos. Riječ je doista o pravom ispitu zrelosti.
Ni mi u Hrvatskoj nismo izuzeti. Ne zbog budućih ruta izbjeglica. To su rješivi tehnički zadaci. Pravi ispit zrelosti pred kojim se nalazimo ima teške zadatke iz područja koje se zove, doslovce, „velike ideje i mali narodi". Kao mali narod ne smijemo se zavaravati da će veliki riješiti naše probleme. Neće. Oni će ih uvećati. Kao zadnja punopravna članica EU ne smijemo se zavaravati da živimo unutar privilegirane zajednice i da više nemamo brige. Obrnuto, tek sada počinju. U našem konačnom ispitu zrelosti moramo, kao nacija, naći odgovore na pitanja koja do sada uopće nisu postavljana. O sadržaju integracija, njihovu dosegu, „kontraindikacijama", popratnim pojavama. O reformama koje stvaraju radna mjesta za razliku od „humanih" politika koje tjeraju i ono malo mladeži u onu istu Njemačku u koju hrle još očajniji milijuni iz cijelog svijeta.
Nažalost, ove prevažne teme neće biti u fokusu nadolazeće predizborne kampanje. Mi ćemo se baviti dijeljenjem mrvica i obećanja i natjecanjem u domoljublju i čistoći ruku. Zato jedva čekam da nas probude mase očajnika na zagrebačkom Glavnom kolodvoru.
>> Jesu li i kruh i mlijeko strateški interes države?
>> Pad 15 godina starog mita o zločinačkoj pretvorbi i privatizaciji
Sve ovo što se događa nije bez veze. Uvijek netko i neki stoje iza svake krize koju ti isti potiču. Ovo su ciljana događanja a amerikenjci zadovoljnotrljaju ruke.