Hoće li 2009., ili možda 2010., a tu je već i 2011., pa prijeti
balkanski paket...
I tako se hrvatska javnost iz dana u dan, već godinama, siluje s
datumom kad bi Hrvatska mogla ili morala postati punopravnom članicom
Europske unije. Ispada da nam je i te kako presudno koje ćemo godine
točno ući, a da je manje važno kako ćemo biti pripremljeni i za kakve
ćemo se ustupke izboriti u pregovorima koji zapravo i nisu pregovori.
Datumima se licitira odavno jer su njihovi taoci postali domaći
političari. Datumi su bili dio predizbornih obećanja, ali izbori
prolaze, a mi još nikako u EU. I ne trebamo još, barem ne tako hitro,
jer sasvim je jasno da za tu zadnju stepenicu još nismo spremni, koliko
god to svi mi priželjkivali. Bilo bi zaista tragično da Sabor počne
dnevno štancati zakone samo zbog prilagodbe, a da se sustav ne
promijeni.
Promijenit će se kad se svi, a posebice politička elita, suočimo s
najtežim kamenom oko vrata – korupcijom. I to svuda oko nas, bez obzira
na spol, vjeru, nacionalnost ili stranačku pripadnost. Korupcija ne
poznaje nikakve barijere. Ona nam je najveća zapreka za europsku
budućnost. Nisu dovoljna gromoglasna uhićenja. Korupcije će nestati tek
kad, primjerice, čovjek ne bude morao liječniku u džep staviti nešto
kako bi dobio najobičniji krevet u bolnici.
No, pristupanje EU ima više dimenzija, ne ovisi baš sve samo o nama.
Igraju se i neke političke, strateške igre, koje su iznad nas.
Zanimljivo je, naime, da se u nas baš nije nešto raspravljalo o
rečenici koju je poljski predsjednik Lech Kaczynski izrekao prije
tjedan dana za posjeta Hrvatskoj. Prema njegovim riječima, najveće
europske zemlje već su donijele svoje odluke o tome kad će Hrvatska ući
u EU, ali te odluke naravno nisu javno objavljene! Dometnuo je da je u
politici katkada tako da nešto službeno nije poznato, ali je zapravo
poznato.
Pitanje je sad zna li što o tome naš državni vrh? Jesu li zbivanja s
pregovorima povezana s tim famoznim odlukama? Ako naši to dosad nisu
znali, valjda im je Kaczynski otkrio tu mračnu tajnu. Ili se sve to
krije od nas. Narod i tako to ne bi valjda razumio.
Nije tu, međutim, samo pitanje EU. Donedavno daleka, Rusija nam je
iznenada doslovno došla na granicu. Kosovo se mora riješiti ovako ili
onako, BiH također čeka rješenje, a Amerika nikako nije digla svoje
ruke od ovog područja, o čemu svjedoči skandal sa službenom
diplomatskom bilješkom u Sloveniji. Nismo ni mi bez veze ušli u Vijeće
sigurnosti.
Sve su to strateške igre koje ne mogu zaobići ni EU ni Hrvatsku. Zato
priču o našem pristupanju EU nikako ne treba promatrati
jednodimenzionalno. Jer takvo promatranje bila bi prava hrvatska naiva.
U POVODU
