SUB. 27. 10.
Rodbinske
sličnosti Račana i Đinđića
Cijeli se Haaški sud uzbunio zbog teksta u beogradskom
tabloidu “Kuriru” koji je objavio transkripte
razgovora iz 2000. godine između tadašnjeg srbijanskog
premijera Đinđića, tužiteljice Del Ponte i suca Maya. Oni su se
dogovorili o kaznenom progonu Vojislava Šešelja
koji je odgovarao Đinđićevoj politici i “stabilnosti
Srbije”. Za nas Hrvate, nakon tolikih kompromitacija Haaga,
to i nije novost, pogotovo što imamo i lanjsko svjedočenje
Dražena Budiše u našem listu po kojem se
“od Račana i Granića moglo čuti da je Carla del Ponte
'naš čovjek’ u tužiteljstvu te da na nju treba
igrati”. Također, Budiša je otkrio kako je
tužiteljica rekla Graniću da bi optužnice protiv Ademija i Gotovine
“mogle odgovarati Vladi iz političkih razloga”. Ali
više od svega o sudbonosnim i sramotnim dimenzijama
trgovanja s Haagom govori činjenica da je Račanova i
Budišina koalicija u Hrvatskom saboru izglasovala
proširenje nadležnosti Haaškog suda na Bljesak i
Oluju. Nismo, dakle, sa Srbima rođaci po krvi nego i po ropskom
ponižavanju pred svjetskim gazdama.
NED 28. 10.
Dragulj
hrvatskog novinarstva
Kad u povodu kakve nepodopštine pomislite da se ne može
pasti niže, nemojte misliti da ste dobro pomislili, jer vas uvijek
netko doskora opet iznenadi. Istodobno dok mu se sudi za gospodarski
kriminal, Ferdinand Jukić u jednom dnevnom listu, da bi začinio
uhićenje Vladimira Zagorca – za mutež s dijamantima u ratno
vrijeme optužuje pokojnog kardinala Kuharića. Navodno je kardinal
određen broj dijamanata donio Tuđmanu da bi se prodali a novcem od
prodaje kupilo oružje za obranu Hrvatske. Unovčiti ih je trebao sam
Jukić, no bilo je to vrlo teško zbog njihova podrijetla.
Pojavila su se nagađanja da bi to mogli biti dijamanti što
su ih ustaše oteli Židovima te su tako završili u
Crkvi! Osim kriminalca Jukića, uvjerljivost te optužbe jamči i
uvjerljivost autora teksta Drage Hedla koji je u komunizmu pisao o
jednom drugom kardinalu, o “krvniku” Stepincu, te
tako čuva časni kontinuitet. I jedno je sigurno – taj dragulj
hrvatskog novinarstva sigurno nije otet Židovima, jer oni takve nemaju.
PON 29. 10.
Pokop
Vicine “Tvoje zemlje”
Danas ispraćaj Vice Vukova u Zagrebu. Javio mi se čitatelj iz Splita i
ispričao mi zanimljivu priču. Nakon obračuna s “hrvatskim
nacionalizmom” u Karađorđevu potkraj 1971. godine, milicija i
Udba iz džuboksova svih splitskih kafića, kao i u cijeloj Hrvatskoj,
uklonile su ploče toga sjajnog pjevača. No slučajno je u džuboksu
kavane hotela “Split” bila ostala jedna,
“Tvoja zemlja”, i zadržala se još oko
mjesec dana. U te dane gosti su hrlili u kavanu gdje se stalno vrtjela
Vicina ploča. Ta se pojedinost i danas prepričava kao dojmljiva
uspomena iz vremena sjaja i potamnjenja Hrvatskog proljeća, sjaja i
potamnjenja koji se ponavljaju i u novoj Hrvatskoj. Gotovo istodobno sa
smrću Vice Vukova, što se tiče posljednjeg
utočišta spomenute pjevačeve ploče, umrla je i
“Tvoja zemlja”, to jest naša, hrvatska
zemlja. Naime, golemi hotel “Split”, koji je bio
uvelike proširen za Europsko atletsko prvenstvo,
“hrvatski su lopovi prodali inozemnim lopovima”
– završava svoju priču naš splitski
čitatelj. Sa simbolima određenih vremena pokapamo i ono što
su oni simbolizirali!
UTO 30. 10.
Mesić
me zamijenio na prosvjedu!
Pita me prijatelj jesam li bio na prosvjednom skupu novinara na
Kamenitim vratima u Zagrebu. Rekoh da nisam. Htio sam ići, no na kraju
sam poslao svoju zamjenu – Stjepana Mesića te još
neke dužnosnike. Nevjerojatno je kako se neki ljudi koji su odgovorni
biračima vole te odgovornosti osloboditi lijepeći se uz novinare koji
na tu odgovornost pozivaju. “Zvižduci za Mesića”
– tim velikim naslovom na prvoj stranici počastio je
predsjednika list koji mu je inače izrazito sklon i u kojem je nedavno
objavio dvostranični autorski tekst o Bleiburgu. E pa ne može se,
gospodine Mesiću, kad vam odgovara novine i novinare nazivati
“smećem”, “seronjama”,
“ustašoidima” a onda im se, opet kad vam
odgovara, prišmajhlavati i praviti se nevin kraj događaja
zbog kojih oni prosvjeduju okrivljujući državu kojoj ste vi na čelu. Vi
biste htjeli istodobno ševuckati narod i biti s njim,
zauzimati se za progon jednih osumnjičenih za kriminal a druge primati
u svom uredu, zauzimati se za obične građane i vozikati se jahtama
tajkuna obogaćenih na grbači tih građana, dolaziti na novinarski skup s
hrpom zaštite a bez zaštite ostaviti Rađenovića,
Miljuša, Galinca, Ritza i druge!
SRI 1. 10.
Jadranka
Kosor i nasilje
U divljini je borba za ženku pravilo. Dok se mužjaci tuku do krvi,
ženke čekaju i podaju se pobjednicima s ožiljcima i modricama. I
visokocivilizirane žene osjećaju nagonsku privlačnost prema moćnim
muškarcima, prema fajterima bilo s profinjenim bilo s
divljačkim udarcima, pa neće biti da je, kako ga optužuje Jadranka
Kosor, Milan Bandić baš zagovarao nasilje kad je izrekao
istinu o tome kako žene vole fakine što se tuku. Upita li se
kad HDZ-ova lutkica je li ona nasilna kad svojim pjesmicama idealizira
sve crnje stanje u zemlji, kad pjevuši o djelotvornoj
HDZ-ovoj pomoći rodiljama i poticanju rađanja dok Hrvati imaju najgori
natalitet u povijesti, dok joj nikako ne ide u glavu kako se, dok ih
ona uvjerava da im je lijepo i prelijepo, branitelji ubijaju!? U tom
ministričinu nasilju nad istinom ne vide se krv i modrice, ono je
lijepo odjeveno, isfrizirano, našminkano, u njemu nema
povišena tona i psovki, uvijek je s osmijehom, ono je
manekensko, kadšto natkriveno neodoljivim
šeširom. To nasilje ne zadaje nego prikriva
udarce kojim njezina vlast ozljeđuje stotine tisuća ljudi,
što je malo teže od modrica zadobivenih u uličnim gradskim
tučnjavama.
ČET 2. 10.
Gramatika:
preseljenje u lokativ
Nekad je sve hrvatsko bilo u genitivu – građani Hrvatske,
privreda Hrvatske... Pa je 1971. Smiljana Rendić u
“Kritici” objavila znameniti tekst
“Izlazak iz genitiva”. I danas postoji nesporazum
između stvarnosti i gramatike. U povodu financijske krize u svijetu,
ministar Šuker i guverner HNB-a Rohatinski govore o
stabilnosti “hrvatskog financijskog sektora”
i “hrvatskih banaka”. Sada bi bio
potreban ne povratak u drugi nego preseljenje u šesti padež.
Jer, nema hrvatskih banaka, Hrvatska je stranim bankama samo lokacija,
samo lokativ. Pa nije riječ o hrvatskim bankama nego o bankama u
Hrvatskoj. Nakon što se Sabor pavelićevski odrekao 25.000
četvornih kilometara mora, nakon toliko prodanih nekretnina na obali i
otocima, nakon što se rasprodaju brodogradilišta
– nema više hrvatskog Jadrana nego je Jadran u
Hrvatskoj. Kao što nema ni hrvatskih telekomunikacija, ni
hrvatske naftne industrije... Pa bi se i za Šukera i
Rohatinskog moglo reći da nisu hrvatski ministar i guverner nego
ministar i guverner u Hrvatskoj. Kao što nema ni hrvatske
Vlade i Hrvatskog sabora nego su podanička Vlada i Sabor u Hrvatskoj
iznad kojeg nije samo Bog nego je Beograd, pardon – Bruxelles.
PET 3. 10.
Još
samo treba naći komediografa!
Najveći su živući teroristi u svijetu Osama bin Laden, neki Pol Potovi
suradnici i – Veljko Kadijević. Čiji se vodeći političari
hvale velikim međunarodnim uspjesima svoje zemlje, među kojima je i
nestalno članstvo u Vijeću sigurnosti UN-a? Hrvatski. Tko je bio
najveća žrtva Kadijevićeva terorizma? Hrvatska. Hoće li Kadijević biti
izručen zemlji koju je opustošio agresijom? Neće i kad bismo
ga tražili, nekmoli kad ga ne tražimo! Dapače, u Rusiji, stalnoj
članici Vijeća sigurnosti, u kojoj je našao
zaštitu, upravo je dobio rusko državljanstvo. Koju je ulogu
Vijeće sigurnosti s takvom Rusijom, te s Velikom Britanijom i Amerikom,
koje su teroristički, bez uporišta u odlukama Ujedinjenih
naroda, napale Irak – dalo Hrvatskoj? Postavilo ju je na čelo
svoga Protuterorističkog odbora! Tako su Amerika, Britanija i Rusija
odale počast žrtvi terora kakav same provode i štite!
Još samo treba naći komediografa!
TJEDNA INVENTURA
