Vlada Zorana Milanovića i dalje provodi političke čistke. Jer što je drugo nego čistka najava Ranka Ostojića da će posmjenjivati sve načelnike policijskih uprava? Zapravo, Ostojić i njegov šef Zoran Milanović, kao i cijela Vlada, nisu napravili demokratski iskorak koji se od njih očekivao, i koji je nužan. Umjesto da prestanu s političkim čistkama koje se prekomjerno događaju kod svake smjene vlasti i da se u prvom redu vodi računa o nečijoj sposobnosti, sve je i dalje po starome. I tako je cijela država, cijeli sustav, talac jednih te istih ljudi koji se stalno vrte na pozicijama, a samo se smjenjuju kako već tko dođe na vlast. Jer su podobni jednima ili drugima ili su prijatelji jednih ili drugih. Tako će i Ostojić svojom čistkom od svih smijenjenih napraviti političke žrtve koje će to i te kako gledati kapitalizirati kad jednog dana na vlast ponovno dođe HDZ. I što smo time dobili? Daljnji nazadak demokracije i cijelog državnog sustava. Samo na primjeru MUP-a, ondje se svih godina sve pozicije dijele između 200-tinjak uvijek istih ljudi, i samo se smjenjuju već prema tome tko je na vlasti.
No ovih je dana interes javnosti usmjeren na događanja na Hrvatskoj radioteleviziji. Nakon zakonskih promjena, koje su isključivo politički motivirane, prvo je na upravljačka mjesta postavljena ekipa kojoj se odmah može primijetiti neiskustvo, a onda i nekompetentnost bez obzira na to što je riječ o prijelaznom rješenju. Jer dati voditi takav sustav čovjeku bez vodećeg menadžerskog iskustva u nekom velikom sustavu kao što je HRT, to može samo politika. A onda je u javnosti još više odjeknulo da je u kratkom roku nova ekipa u revolucionarnom, skojevskom zanosu brzopotezno posmjenjivala čak 50-ak urednika. Nije valjda da među njima nema baš nikoga tko je sposoban?
Strukovna udruga HND i njezin šef Zdenko Duka u tome ne vide ništa sporno, što je sramotno, ali i očekivano. Na stranu što je HRT bremenit problemima, neradom, neprofesionalnošću, ispolitiziranošću... Ali i na HRT-u je trebalo stati s revanšizmom, baš kao i u cijeloj državi, i konačno otvoriti prostor za što više profesionalizma i sposobnosti. Međutim, i ondje je bilo previše gladnih vlasti i moći, gladnih za pozicije, a sve pod parolom profesionalizma i unapređenja programa HRT-a.
U svim previranjima na HRT-u mnogima u oči upada to da se ondje počela pojavljivati Zrinka Vrabec Mojzeš, savjetnica za društvene djelatnosti predsjednika Ive Josipovića, nekad i Stipe Mesića, a još prije novinarka Radija 101. Na stranu njezina kontroverzna uloga u radijskoj prošlosti, ali je li slučajno da se upravo ona napadno pojavljuje na HRT-u? U obzir također treba uzeti da je nova vladajuća garnitura na HRT-u bila redoviti posjetitelj primanja na Pantovčaku kod Josipovića, u kojemu su možda vidjeli i svog tatu, političkog. Tu je i informacija, iako nepotvrđena, da je Milanović bio krajnje začuđen kad je čuo kakva se revolucija dogodila na HRT-u. Jer ako je ta informacija točna, onda ispada da u toj čistki on nije sudjelovao. Radimir Čačić je s HRT-a izguran. Tko onda jest?
Pitanje je svih pitanja, zašto se baš sada na HRT-u počela pojavljivati Zrinka Vrabec Mojzeš? Ne može biti da se ona pojavljuje bez Josipovićeva znanja. Pa ipak mu je jedna od glavnih savjetnica. I teško je vjerovati da bi ona s Pantovčaka na HRT prešla kao novinarka kad na brdu kod predsjednika uživa u i te kako ugodnoj hladovini. Je li igra u tome da ona postane glavna urednica HRT-a ili Informativnog programa, i tako Josipoviću pripremi teren za dobivanje drugog mandata? Vrijeme će to pokazati. Kao što će potvrditi ili demantirati glasine da bi na čelo HRT-a trebao doći Goran Radman, bivši generalni direktor RTV-a Zagreb i nekadašnji izvršni sekretar CK SKH. Jer ako se sve to potvrdi, onda HRT postaje sve više partijska, privatna, a sve manje javna televizija! I ako je tako, zar je to ta “nova pravednost”?
Uvijek isti ološ, pretakanje iz šupljeg u prazno.