U Hrvatskoj se dogodilo političko čudo! Nakon godina bez ikakvih nacionalnih konsenzusa, bez neke nacionalne strategije, osim kad su u pitanju EU i NATO, dogodilo se da se državni vrh konačno složio i oko odnosa Hrvatske prema BiH i posebice tamošnjim Hrvatima.
Godinama mnogim našim političarima ništa nije značio članak 10. Ustava: „Dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama jamči se osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske“. Najglasniji u kršenju te ustavne odredbe bio je bivši šef države Stjepan Mesić, koji je stalno naglašavao da Hrvati sve svoje probleme moraju riješiti isključivo u Sarajevu, a da se ne spominje kako je te iste Hrvate godinama zaobilazio, dok je Bošnjake grlio. Danas pak kaže da Dragan Čović hoće samo vlast. A ne znamo čovjeka koji više želi vlast i moć od samog Mesića!
On i šef SDP-a Zoran Milanović sve ovo vrijeme naglašeno podržavaju Zlatka Lagumdžiju i njegov bošnjački SDP, a aktualni šef države Ivo Josipović čak je Lagumdžiju proglasio izbornim pobjednikom na posljednjim izborima u BiH te rekao da su za Željka Komšića glasovali i Hrvati. Mnogima je bilo jasno da je riječ o najobičnijem izbornom inženjeringu, a hrvatski čelnici kao da su se natjecali u tome tko će mu dati veći legitimitet, bez obzira što mu je krajnji cilj potpuna politička marginalizacija Hrvata u BiH.
I onda se dogodio kopernikanski obrat. Nakon brojnih konzultacija, odlazaka u BiH, posjeta Pantovčaku čelnih ljudi hrvatskih stranaka iz BiH, Josipović je otvorio oči i shvatio da je bio u zabludi. Nakon toga rodila se njegova zajednička izjava s Jadrankom Kosor o potpori RH euroatlantskom putu BiH. Njezin najvažniji dio jest onaj gdje se poručuje kako “RH ističe svoj interes da političke stranke u BiH osiguraju punu institucionalnu jednakopravnost hrvatskog naroda u BiH kao jednog od tri konstitutivna naroda“ te kako „RH u ovom trenutku posebno važnim drži da se jasno i kroz sve razine vlasti i uprave utvrdi definicija predstavnika konstitutivnog naroda kao onog predstavnika čiji se legitimitet ostvaruje iskazivanjem većinske političke volje pripadnika konstitutivnog naroda iz čijih redova dolazi“.
Da se nešto iza brda valja, moglo se naslutiti nakon prosinačkog nastupa Vesne Pusić na HTV-u, kada je opalila pravu pljusku domaćem HDZ-u, kao i svojim ljevičarima. Tada je javno rekla da je sadašnja politička kriza u BiH pogubna za Hrvate, kako je ključno promijeniti Ustav i izborni zakon u BiH koji idu na štetu Hrvata, da u ovim uvjetima Hrvati nemaju temelj za svoj politički utjecaj, da se koriste rupe u zakonu ili u sustavu kako bi ljudima nametnuli nekoga koga oni nisu izabrali te da hrvatski član Predsjedništva BiH mora imati većinsku podršku Hrvata u BiH.
Danas je posve jasno, dosadašnje političke prijepore i povijesne razmirice oko BiH treba pretpostaviti budućnosti Hrvata u BiH. A nje nema bez skrbi RH. Nacionalni konsenzus koji se u Hrvatskoj postavlja došao je u zadnji trenutak, u pet do 12, jer su tamošnji Hrvati nemoćni bez političkog oslonca na RH. Bošnjaci iza sebe imaju arapske zemlje, Milorad Dodik Srbiju, a Hrvati valjda mogu računati na Hrvatsku.
Ako se eliminira nevažni Mesić, jedini domaći politički slijepac ostali su Zoran Milanović i njegov SDP. Milanovićevo objašnjenje da podupire sestrinsku stranku u BiH potpuni je promašaj. Jer su mnogi analitičari Lagumdžiju usporedili s Miloševićem kad se vidi koje poteze vuče, s time da je Milošević išao protiv nesrpskih naroda u Jugoslaviji, a Lagumdžija želi istisnuti nebošnjake u BiH. Njegova stranka pak nema nikakve veze sa socijaldemokracijom, baš kao ni Miloševićev SPS.
Hrvati u BiH više ne bi trebali biti ni predizborna tema u RH otkako su ustavnim promjenama određena tri fiksna zastupnika dijaspore. No, kad će i hoće li Milanović konačno progledati?
zvonimir.despot@vecernji.net
Hrvati u BiH su od de iure konstitutivnog naroda spali na de facto nacionalnu manjinu i preglasavani su godinama od islamskog puka, na ama baš svakoj razini - od komunale do Predsjedništva BiH. I ovaj članak, koji me tako neodoljivo podsjeća na kolumnu odvjetnika Hodaka na jednom drugom portalu (ali doista je sličnost nevjerojatna!) - otkriva toplu vodu odnosno pokušaj MI 6 da preko političara u svojoj orbiti malo zamute situaciju u BiH. Ne zaboravite, gdje nije bilo britanskih specijalaca u BiH nije ni bilo sukoba HVO i Armije BiH. Ovo je tako prozirno da je to čudo jedno i toliko odudara od teorije prof. Pusić da Hrvati u BiH ne zaslužuju ni pravo glasa na hr. izborima... Znači, netko je nazvao i uslijedilo je okretanje ćurka!